Stipe Mesić, u hrvatskoj dijaspori svojedobno poznat i kao Ustaša nad Ustašama koji je srušio Jugoslaviju, svojedobno je napisao knjigu upravo pod nazivom ‘Kako sam rušio Jugoslaviju‘, koja je bila toliko tražena da je doživjela još dva izdanja.
No, kako se mijenjalo pamćenje bivšeg predsjednika i kako su se nametali “trendovi” ovaj sydnejski veličatelj NDH, mijenjao je i naziv knjige svjestan da medije na prostoru “regiona” preuzimaju ljudi bivšeg sistema.
Osim toga prijetila je haaška optužnica budući da je Mesić bio drugi čovjek Tuđmanove Hrvatske, pa je valjalo biti kooperativan. Haag tako nije saznao da je Mesić postrojavao HVO i HOS po HercegBosnama.
U drugom izdanju knjige, koja ime identičan sadržaj, odlučio je ne glumiti tolikog separatistu, pa se fokusirao na federalna načela.
Odustao je od zasluge za rušenje bivše države, pa je knjizidao naziv ‘Kako smo rušili Jugoslaviju’. Jednima Mesić postaje množina. Nisam ja sam to činio časni Haaški sude, reče jedan zaštićeni svjedok.
U trećem izdanju šok je značajan. Mesić se odriče ne samog sebe, nego i sebe u množini. Više nije on, više nismo mi, sada su Oni.
U trećem izdanju knjiga dobiva naziv ‘Kako su rušili Jugoslaviju’.
Mesić je tako prvi čovjek koji je izdao istu knjigu tri puta pod različitim naslovima. Njemu izdavanje naprosto ide. Izdaje ko lud.
Dobro je da nije izišlo četvrto izdanje. Vjerojatno bi se zvalo “Kako su me spriječili da spasim Jugoslaviju”.
U prvi plan za “krivca” s hrvatske strane stavlja predsjednika Franju Tuđmana, kojega sada optužuje za ono čime se do prije koju godinu sam hvalio: rušenje SFRJ.
Dakle nije on. Ne bi on. Nije Mesić takav. Pa nije on ni ustaške pjevao.
Niti je Srbima prašinu mjerio na opancima.
Jedan dio tih Srba još i danas živi u BIH. Ne pamti se da je tražio njihov povrat u Hrvatsku , a hrvatska policija ne briše im prebivališta u RH jer imaju status vječnih povratnika. To je ta “moderna politika u RH” oko koje su se okupile sve stranke RH Sabora. Šaljem ti preko granice socijalnu naknadu, samo ti ostani tamo, a ako se vratiš, gubiš tu socijalu. Istovremeno će iste stranke vapiti što nema povratka Hrvata u Vojvodinu i BIH.
Koliko je sama Hrvatska pogodovala time u procentualnom smanjenju Hrvata u BIH, Mesić koji je bio dio te strukture jasno, šuti.
Načela federalizma, ravnopravnosti, ideju borbe protiv majorizacije, sva ta načela koja je gorljivo i oportuno branio 90-ih kao zajapureni hrvatski nacionalist, na pitanju BIH ne spominje.
Ona mora biti građanskija od Hrvatske i Srbije. Zašto i ne bi?
Pa nacionalno pitanje u njoj, valjda je smiješno u odnosu na ono u Hrvatskoj i Srbiji. I dok u Hrvatskoj i danas pola države skače na pitanje ćirilice, iako to predstavlja banalan problem u odnosu na nacionalizme koji tište Bosnu i Hercegovinu, Mesić bi BIH jednostavno rješio građanizacijom.
Čemu uopće Bosni ti nacionalni mehanizmi? Ta ratovali su građani a ne Srbi, Hrvati i Bošnjaci.
Tako su genocid u Srebrenici počinili Bosanci nad Bosancima, onaj zločin u Grabovici Bosanci nad Hercegovcima a u Ahmićima valjda Hercegovci nad Bosancima.
Nije tu bilo etničkih problema.
Ljudi se klali ko kokoši zbog puni važnijih stvari. Recimo odvođenje Srba i Hrvata iz Konjica, pardon građana BIH dogodilo se zbog različitog viđenja porezne politike, odveli su ih također građani BIH, a Bošnjake iz Stoca u kamione nisu tovarili Hrvati nego građani BIH. I to zbog nekakvih problema oko vinogradarstva.
“S tim se valja sučiti ako želimo nešto postići. Nema koraka naprijed, nema napretka i rješenja ako se ne ostvari odustajanje od podjele na dva entiteta, uspostavljanje novog teritorijalnog ustroja BiH koji neće biti nacionalno homogeni. Najvažnije, koncipiranje BiH kao države svih građana, a ne države tri konstitutivna naroda i ostalih”, kazao je Mesić.