BEOGRAD – Margita Stefanović, imala je samo 43 godine kada je 18. rujna 2002. preminula na Infektivnoj klinici u Beogradu zaboravljena od svih koji su se divili njenom glazbenom talentu i napuštena od onih koji su se predstavljali za prijatelje.
Tako je na tužan način okončano jedno životno putovanje ispunjeno uspjesima, ljubavlju i djelomično autodestrukcijom.
Kao jedinici redatelja Slavoljuba Stefanovića Ravasija i Desanke Nikolić bilo je predodređeno da se bavi umjetnošću. Kao talentirana pijanistica dobila je poziv da zajedno s još jednim Beograđaninom, Ivom Pogorelićem, ode na Konzervatorij “Čajkovski” u Moskvu.
Dugo se lomila što da uradi. Kako je već bila treća godina arhitekture, odlučila je da privede studije kraju i tek onda ode na usavršavanje. Poznanstvo s Milanom Mladenovićem promijenilo je njezine planove.
Ostala je u Beogradu i 1982. postala član benda Katarina II, koji je dvije godine kasnije promijenio ime u Ekatarina Velika.
Uz Milana Mladenovića bila je najkreativniji član, po mnogima, najznačajnije srpske grupe svih vremena.
Iza nje su ostale mnogo lijepe pjesme koje će se još dugo slušati poput “7 dana”, “Zemlja” ili “Samo par godina za nas”.
Ovu samo neke od poruka koje nam je Magi ostavila u zavještanje …
- Svi imamo puno sreće što smo ovdje rođeni, a svi kukamo što nismo rođeni tamo gdje je bolje. Nigdje nije bolje.
- U mom normalnom, stabilnom životu, najnestabilniji dio sam upravo ja.
- Ja sam čudna priroda koja se nikad ne kaje.
- Naučila sam da se u životu ništa ne mora osim da se umre.
- Moj problem sa današnjom situacijom je što ne mogu poistovjetiti ni s kim i ni s čim. (Interj iz 1989. godine).
- Bojim se besmislenosti naše konačnosti.
- Nemam odnos prema otadžbini, imam odnos prema zemlji. Prema nečem odakle svi potičemo.
- Ako smo se mi dijelili između Beatlesa i Stonesa, dilema onih koji nas biraju jeste: mi ili Bajaga. Sa nama dobivaju emotivnost, a sa Bajagom lagodnost. I jedno i drugo je jako lijepo.
- Zemlja nas nije započela po ostavila, ona nas je izdržala užasno dugo.
- Bojim se stalnih izazova našeg svakidašnjeg života, političkih i ekonomskih situacija.
- Kad smo mi počinjali željeli smo glazbu, a današnji mladi čovjek želi kiosk za hamburger.
- Ubila bih se da sviram deset godina i da, zbog političke situacije, budem prihvaćena od mnogo ljudi. Kakve to ima veze s mojim životom, mojim sviranjem?