U ERI ODLASKA JEDNA PRIČA O DAVNOM POVRATKU: Helenna je jučer napunila stotu, u Hercegovinu se vratila parobrodom iz SAD-a. I sretna je zbog tog…

Ovo ljeto okopavala je krompire u svojoj bašti. Prije dvije godine penjala se na svoju odrinu i brala grožđe. Životna je kao curica kojoj je  tek 80 🙂 a umirati čini se ne namjerava. Onaj gore ju je kaže zaboravio.
Priča je ovo ne baš tako česta o jednoj ženi koja je živjela u mnoštvu država i ne baš tako tipična jer obično se odlazi odavde na Zapad pa se na Zapadu i umire. Američka je državljanka, rođena u blizini New Yorka, jedno vrijeme živjela je u državi Illinois u  Chicagu, kao dijete s roditeljima parobrodom putuje nazad kući 1921-e godine kada je imala samo 6 godina .
Sjeća se samo tamnih asfaltirnaih ulica u SAD-u i ničeg više, potom kaže dugačkog  puta brodom i Kotora u koji su pristali nakon dva mjeseca putovanja i koji im je izgledao magično nakon dva mjeseca na moru. Potom odlaze u Široki. I taj put trajao je dan ili dva u to vrijeme. Iz SAD-a je  došla dakle u poratnu prvu Jugoslaviju, gdje su je dočekale sve nedaće ovih prostora. Centralizam Vidovdana, pa drugi svjetski rat, pa komunistička Jugoslavija i onda rat u BIH.
Udala se za čovjeka koji je prošao križni put no njihov križni put počinje tek u drugoj Jugoslaviji, zemlji u kojoj su neki kažu bolje živjeli dok su drugi pokušavali preživjeti. Neki su i uspjeli preživjeti, u zemlji u kojoj se super živjelo. Njen muž bio je odlikovani vojnik NDH zbog borbi oko Banjaluke. Neki će ga odmah proglasiti zločincem jer je bio u NDH no na ovim prostorima nisi birao u koju ćeš vojsku. Išao si tamo gdje te regrutiraju i ovisno od tog tko te pokupio na njivi. Znalo se dogoditi da dva brata budu u različitim vojskama. Zbog toga odlikovanja u NDH im je život u Jugoslaviji bio pravi pakao.

Baka Helenna ilitiga Jela fenomen je današnjice kada bolesti kose ljude duplo mlađe dobi, vedre je prirode i bistre riječi još i danas. Omiljena je u svom kraju. Možda će neki čudom se čuditi što su se njeni u to doba vratili nazad u Hercegovinu no teško da bi Jela taj život mijenjala sa bilo kakvim životom u Americi.  Život tamo jednostavno im nije odgovarao a bolest majke bila je okidač za odluku.
Nakon misnog slavlja pred obiteljskom kućom u Potkraju okupilo se preko 250 članova njene rodbine, djece, unučadi, praunučadi, prapraunučadi, prijatelja i susjeda koji su došli proslaviti njen stoti rođendan.