Povjesničar i arheolog Halid al-Asad (82) odbio je napustiti Palmiru, grad sagrađen tri stoljeća prije Krista, koji je cijelog života čuvao i proučavao. ISIL-ovci su ga mjesec dana mučili tražeći da im oda gdje je sakrio antikvitete. Nije im ništa odao. Nakon što su mu odrubili glavu, prošlog tjedna su njegov grad, jedan od najstarijih na svijetu, eksplozivom sravnili sa zemljom

U srcu Sirije, na starom karavanskom putu kroz pustinju, bjelasaju se monumentalni ostaci Palmire. Osnovan tri stoljeća prije Krista, kameni grad u oazi na nekadašnjem putu od Sredozemnog mora do Perzije i Kine opstao je do 21. stoljeća kao jedan od najstarijih očuvanih gradova na svijetu koji su nam preostali iz antičkog doba. Veličanstvene kolonade jednog od rijetkih dobro očuvanih antičkih gradova danas može obići malo tko.
Blago Palmire ovih mjeseci gledaju milijuni ljudi širom svijeta, ali snimljene dok ih čekićima uništavaju barbari ISIL-a, kako je ovog proljeća uništena dvije tisuće godina stara skulptura lava.
Palmira je od svibnja u rukama ISIL-a, zbog čega svijet strepi da bi bijeli grad u pustinji u kojem se stapaju antički utjecaji s perzijskim i semitskim mogla snaći sudbina drugih drevnih gradova spomenika poput Ninive i Nemruta koje su ISIL-ovci uništili haračeći po Iraku.

Neprocjenjivo blago

“Rušenje grada bilo bi enorman gubitak za čovječanstvo”, pokušava UNESCO alarmirati otupjelu zapadnu javnost kako bi ustala u zaštitu jednog od najstarijih naseljenih mjesta na svijetu. Sada je to neprocjenjivo umjetničko-povijesno blago u rukama terorističke skupine koja drži pod kontrolom velike dijelove Iraka i Sirije a da joj se još nitko nije učinkovito suprotstavio. Istom pomnjom kojom priređuju snimke odsijecanja glave, ISIL-ovci pripremaju snimke uništavanja neprocjenjivo vrijednih arheoloških spomenika. Manji kipovi, keramika i upotrebni predmeti namijenjeni su prodaji na zapadnom crnom tržištu umjetnina. Ekstremistička skupina u velikoj mjeri financijski ovisi o prodaji antikviteta opljačkanih na zauzetim područjima, upozoravaju eksperti za terorizam. Ono što ne mogu prodati, iskorištavaju u propagandne svrhe, jer znaju da će stotine tisuća ljudi zgroženo pogledati video na kojem čekićaju dvije tisuće godina staru skulpturu.
Pred kamerama, javno, pred masom okupljenih, ubili su 82-godišnjeg čuvara Palmire Halida al-Asada (Khaled al-Asaad u engleskoj transkripciji). Povjesničar školovan na Sveučilištu u Damasku, al-Asad je desetljećima sudjelovao u arheološkim iskopavanjima i restauraciji spomenika u Palmiri, 40 godina je vodio lokalni muzej, od 1963. do 2003. godine. Ni tada nije prestao čuvati grad. Ostao je tu doživotno: kad su ISIL-ovci u svibnju ove godine ulazili u Palmiru, odbio je pobjeći.
– Moram ostati, ovdje sam rođen – rekao je.

Halid al-Asad (AFP)

Halid al-Asad je s poljskim, američkim, njemačkim, francuskim i švicarskim arheolozima radio na iskopavanju ostataka semitsko-arapsko-helenskog grada koji je svoj vrhunac doživio u sedmom stoljeću, prije dolaska islama i prije prevlasti kršćanstva. Bio je dio sirijsko-poljskog tima koji je 2003. otkrio jedno od najvažnijih antičkih djela pronađenih u Palmiri, odlično očuvani mozaik, površine 70 metara kvadratnih, iz trećeg stoljeća, koji pokazuje bitku između čovjeka i krilate nemani.
Godinama je bio i direktor gradskog muzeja i šef arheološkog nalazišta, napisao je brojne članke o pronađenom blagu. Arheolozi i povjesničari kažu da se Halid stopio s Palmirom i postao sinonim za grad koji je Plinije stariji u 1. stoljeću naše ere opisao kao otok u moru pijeska. Palmira je označila njegov život, a on je svoj posvetio gradu u kojem je rođen i koji je čitav svoj život istraživao i čuvao. Svojim najvećim uspjehom Halid al-Asad smatrao je uvrštenje Palmire na popis UNESCO-ve zaštićene svjetske baštine. Može li UNESCO-ova papirnata zaštita sačuvati 1,1 kilometar dugu rimsku kolonadu, koja povezuje semitski Baalov hram, s logorom cara Dioklecijana?

Usko shvaćanje vjere

Mjesecima prije toga Halid al-Asad skrivao je antikvitete iz gradskog muzeja kako ne bi pali u ruke novovjekim barbarima. ISIL-ovci uništavaju antička nalazišta jer ih smatraju poganskim svetištima. Ruše kršćanske crkve, ali i muslimanske spomenike, ako prema njihovom uskom shvaćanju vjere služe za idolopoklonstvo. Halid al-Asad bojao se hoće li ISIL-ovci u 21. stoljeću ponoviti zlodjelo rimskog cara Aurelija, koji je u 3. stoljeću srušio kraljicu Palmire Zenobiju koja je predvodila pobunu, nju zarobio a grad razorio. Jednoj od svojih pet kćeri dao je ime Zenobija, u spomen na slavnu semitsku kraljicu iz antičkog doba. Nakon smrti muža Zenobija je vodila i širila Palmirsko Carstvo, stvoreno od odmetnutih rimskih pokrajina, sve do dolaska Aurelijevih trupa 274. godine. Palmira je pod Zenobijom uspjela, makar nakratko, poraziti moćno Rimsko Carstvo i oteti se njegovoj kontroli. Zenobija je bila i heroina mlade sirijske države, osnovane nakon Prvog svjetskog rata. Zenobija je mladoj naciji poslužila kao simbol borbe protiv imperijalizma, jer ne samo što se otela vlasti Rima, nego je pod svoju vlast uspjela staviti i druge rimske provincije na području današnjeg Egipta i šire.

Drevna Palmira

Osim Zenobije, Halid al-Asad imao je još četiri kćeri i šest sinova. Kad je otišao u penziju, naslijedila su ga dva sina: jedan je postao direktor muzeja, drugome je pripala druga očeva funkcija, mjesto upravitelja povijesne Palmire. U kolovozu ga je ISIL oteo zajedno sa sinom Validom, koji ga je naslijedio na čelu muzeja. Nakon skoro mjesec dana ispitivanja gdje je sakrio antikvitete, 82-godišnji otac je ubijen. Što se dogodilo sa sinom, još uvijek nije poznato. Otac Halid ubijen je 18. kolovoza: odveli su ga pred okupljenu masu i tamo mu je maskirani dželat odrubio glavu. Sirijska državna agencija SANA objavila je da je ubijen na glavnom trgu u Tadmuru, modernom sirijskom gradu koji je izgrađen pored povijesnih iskopina. Priča kaže da su ga ubili nakon višetjednog mučenja, jer im nije htio odati gdje je sakrio dragocjenosti iz grada kojem je posvetio svoj život.

Sinovi Halida al-Asada stoje pored očeve slike na svečanosti u Damasku (AFP)

“Što god da se dogodilo, ja ne mogu ići protiv svoje savjesti”, povjerio se koji mjesec ranije svome prijatelju Abdulkarimu. Obitelj ga je pokušala uvjeriti kako je bolje da se spasi i pobjegne na vrijeme, rekao je novinarima njegov nećak Halid al-Homsi. Nije htio. Jedna trećina od 200.000 stanovnika je pobjegla pred ISIL-om, objavio je UN. Gledao je sve što se događalo od svibnja kad su ušli u grad, i plakao. Možda je mislio kako je prestar da bi mu učinili nešto nažao, ali teroristi nisu tako mislili: za njih je on bio poznati čovjek koji je 40 godina posvetio očuvanju mjesta koje oni smatraju poganskim svetištem. Izvrsna meta! Za svoju ljubav prema ostacima drevnog grada preko kojeg su se ukrštale civilizacije Halid al-Asad platio je životom.
Tijelo su mu objesili o semafor, a glava mu je ostala ležati na tlu, još uvijek s naočalama, opisao je novinar New York Timesa fotografiju koju su teroristi objavili na socijalnim mrežama, hvaleći se ubojstvom 82-godišnjaka. Popisali su mu sve grijehe zbog kojih je morao platiti glavom: za ISIL je čuvar Palmire bio izdajnik koji surađuje s nevjernicima i služi kao prvosvećenik idolatrijskog kulta u Palmiri, jer ono što Zapad vidi kao turističko razgledavanje arheoloških znamenitosti, za ekstremiste ISIL-a je bogohulni paganizam i idolatrija. Na popisu smrtnih grijehova koje je platio glavom teroristi su stavili “nevjerničke konferencije” na koje je putovao u inozemstvo kao predstavnik Sirije, kao i putovanja u šiitski Iran. ISIL-ovci su suniti.

‘Gospodin Palmira’

Mrtvo tijelo najprije su izložili u Tadmuru, a potom u povijesnoj Palmiri. Za Halida al-Asada Palmira je bila sve, početak i kraj. Nikad joj se nije prestao diviti. Bio je autoritet svima koji su istraživali ili pisali o gradu, ili ga samo voljeli. Zvali su ga “gospodin Palmira”. “Bio je heroj našega doba” napisao je u povodu al-Asadove smrti povjesničar umjetnosti William Dalrymple. U svom zadnjem postu na Facebooku u travnju, nešto prije nego što će barbarski ekstremisti umarširati u grad, stari arheolog i povjesničar napisao je da je Palmira, koja je iz oaze postupno narasla u selo, pa u grad, jedan od najljepših gradova na svijetu. Palmira je bila Sirija u malom: grad sa četiri tisuće godina starim korijenima u kojem se stapaju grčka, rimska, semitska i perzijska kultura, s indijskim i kineskim utjecajima, u zemlji u kojoj su muslimani, židovi i kršćani praktično do jučer mirno živjeli. Sirija je uvijek bila multietnički prostor na kojem su mirno živjeli narodi različitog porijekla i različitih vjeroispovijesti. Sve dok tzv. Arapsko proljeće nije zaljuljalo kontinent.
Veličanstvenost arhitektonske strukture grada podignutog usred pustinje protumačio je James Gelvin, profesor povijesti Bliskog istoka na kalifornijskom sveučilištu UCLA. “Kako ćete prenositi autoritet vlasti ako nemate sredstva za komunikaciju kakva imamo danas? Podizanjem građevina tako masivne strukture”, objasnio je Gelvin za LA Times. Zbog toga već na prvi pogled ostaci Palmire opčinjavaju posjetitelje. Tisućljeće i pol ostaci nisu smetali ni muslimanima. Sve dok se nije pojavio ISIL. Oni razaraju kršćanske hramove, drevne gradove.

Eksploziv postavljen na stupove drevnog hrama u Palmiri (AFP)

“ISIL razara i džamije. To je teror nad povijesnim naslijeđem ili oblik genocida, pri čemu brišu povijest u ime i svoje puritanske verzije islama”, tumači Stephennie Mulder, profesorica bliskoistočnih studija na Sveučilištu u Teksasu.

Buldožerima na manastir

Nakon što su ubili čuvara grada Halida al-Asada, ekstremisti su razorili jednu od najvećih i najbolje očuvanih znamenitosti Palmire, semitski Baalov hram, kako je to potvrdio Sirijski opservatorij za ljudska prava, udruga smještena u Londonu na koju se obično pozivaju zapadni mediji kad pišu o Siriji. Hram poganskog boga, najveći hram u poganskom starovjekovnom gradu najviše im je smetao. Vijest je potvrdio i Mamun Abdulkarim, šef sirijske Uprave za muzeje i starine. Oko hrama je postavljen eksploziv, čija detonacija je uništila unutrašnjost hrama i oštetila rimsku kolonadu koja ga okružuje. Tjedan dana ranije, ISIL je objavio snimku kako buldožerima razaraju 1500 godina stari ranokršćanski manastir Mar Elijan pored grada Karjatain u Siriji.
“Ovo je najgore sustavno uništavanje zaštićenih dobara od Drugog svjetskog rata”, izjavila je zgrožena ravnateljica UNESCO-a Irina Bokova. I tu im je objašnjenje bilo da se u svetištu ljudi klanjaju lažnim idolima. Uništenje historijskih nalazišta i najznačajnijih povijesnih spomenika sastavni je dio ISIL-ove politike. Čekićima i bagerima uništavaju naslijeđa prethodnih tisućljeća, uvjeravajući Zapad i svoje suparnike da su nepobjedivi.
“Sustavnim uništavanjem pokušavaju nas vratiti u prethistoriju, ali neće uspjeti”, rekao je za AP al-Asadov zet Halil Hariri, koji je oženio Zenobiju i dobio posao u arheološkom zavodu u Palmiri.
Još u srpnju, kad se ISIL tek hvalio fotografijama uništavanja skulptura iz Palmire, Mamun Abdulkarim je upozorio na to da istječu posljednji trenuci.

Bio im je savršena meta

“Nadam se da će grad biti uskoro oslobođen, jer ćemo inače imati katastrofu”, zavapio je šef muzeja i arheoloških nalazišta na čitavom području Sirije. ISIL je tada objavio da su zarobili krijumčara umjetnina, njega kaznili bičevanjem, a zaplijenjene skulpture jednostavno razbili. I svog zarobljenika natjerali su da uzme čekić u ruke i pridonese njihovom barbarstvu. Tada, krajem svibnja, stručnjaci su upozoravali da je Baalov hram savršena ISIL-ovska meta, kao simbol poganskog idolopoklonstva koji oni svakako žele iskorijeniti. Koliko im je trebalo? Tri mjeseca.

Džihadisti postavljaju eksploziv za rušenje drevnog hrama u Palmiri (AFP)

Palmira je nekad bila mjesto koje su obilazile tisuće turista. Sto pedeset kilometara duga pustinjska cesta od Homsa do Palmire nekad je bila glavna prometnica prema naftnim poljima na istoku i iračkoj granici, a sada gotovo nitko tuda ne prolazi. Bašaru al-Asadu je prekinuta komunikacija između Damaska i gradova na istoku koje sirijski režim još uvijek drži pod kontrolom. Novinar Los Angeles Timesa opisuje kako je posjetio grad prije deset godina, u pauzi izvještavanja iz rata u Iraku. Sirija je tada bila mirna, Palmira puna oduševljenih francuskih turista. Drugi put je otišao tamo 2014. Više nije bilo turista, a lokalnom turističkom vodiču izmamio je suze na oči. “Nisam bio ovdje dvije godine. Turizam je mrtav. Nitko ne dolazi u Palmiru. Sve ono što smo znali pod imenom Sirija je nestalo”, rekao mu je Salem Kajem, učitelj koji je nekada dodatno zarađivao kao turistički vodič.
Lani je grad još bio u rukama sirijskih vlasti, odnosno režima Bašara al-Asada. Na nekim antičkim stupovima vidjeli su se tragovi šrapnela, u blizini se vodila bitka u kojoj je ubijeno 25 policajaca. U svibnju ove godine u Palmiru i Tadmir, današnje naselje pored povijesnog grada, ušli su ISIL-ovi borci. Od tada je u njihovim rukama. U srpnju su objavili kako uništavaju 15 tona teškog kamenog lava, skulpturu staru dvije tisuće godina. Nekoć je lav stajao u glavnom vrtu muzeja u Palmiri. Potom su ga sakrili u metalnu kutiju, koju su do vrha napunili pijeskom, kako bi vrijedan spomenik što bolje sačuvali i od barbara i od utjecaja vremena. Nisu uspjeli.

Destrukcija tek počinje

Destrukcija i potpuno uništenje su jedino što očekuješ od tih ljudi, rekao je Abdulkarim za ISIL-ovce. On se boji da tragedija Palmire tek počinje.
“Nikad se nisam osjećao tako slabim kao sada, kad vidim kako pred mojim očima uništavaju mjesto, naočigled sirijskog naroda i čitavog čovječanstva”, kaže potreseni Mamun Abdulkarim, šef Asadove direkcije za muzeje i starine. “Izgleda kao da smo se vratili u srednji vijek”, zloguko dijagnosticira bešćutnost svijeta koji nijemo dopušta nevjerojatno razaranje.
Veliki dio svojih prihoda ekstremisti dobiju od prodaje antikviteta na zapadnom crnom tržištu umjetnina. Zarada od opljačkanih antikviteta pretvara ISIL u najbogatiju terorističku skupinu na svijetu, upozorava Guardian.
Rim Turkmani s London School of Economics tvrdi da ISIL uništava samo one dragocjenosti koje nisu u stanju prodati. Kad su iračke snage uhitile jednog od pripadnika ISIL-a, kod njega su našli memory stick s dokumentima, prema kojima su zaradili 36 milijuna dolara samo od prodaje dragocjenosti iz jednog manastira na području Nabeka u Siriji.
Krijumčarska ruta ide preko Libanona i Turske do Švicarske ili Njemačke, gdje će ukradena dragocjenost dobiti lažne papire kako bi mogla biti prodana u Londonu ili New Yorku. Specijalist za Bliski istok Mark Altaweel kaže da se kolekcionari otimaju za opljačkano blago koje je posljednjih mjeseci palo u ruke ekstremistima koji zauzimaju sve veća područja Iraka i Sirije. “To su krvavi antikviteti”, rekao je Altaweel za britanski Guardian, zgražavajući se nad onima koji će dozvoliti sebi da kupe takvu dragocjenost. Trebali bi im reći da time plaćaju smrt, kaže on. Kao da ne znaju!