Bosna i Hercegovina ima izlaz na more, Savu kao jedini međunarodni koridor u ovoj zemlji, pored putnog koridora Vc, te druge mnogobrojne rijeke i jezera, ali nema državni zakon o pomorskom i unutarnjem prometu, registar plovila, pomorsku administraciju, trgovačku flotu, zakone za obuku pomoraca…
U državi ipak postoje tri lučke kapetanije, koje djeluju na razini entiteta – ona u Neumu, Ostrošcu kod Jablanice i Brčkom. Je li BiH pomorska zemlja i može li se povećati promet na rijekama, Al Jazeera je provjerila kod njihovih kapetana.
U Lučkoj kapetaniji u Neumu u ljetnoj sezoni ima mnogo posla. Kažu kako telefoni stalno zvone, imaju stranke, a brodovi stalno upolovljavaju…
“Sada mi je najavljeno da će za nekoliko dana uploviti jahta od 35 metara”, kaže neumski kapetan Stojan Šutalo, koji, s još dvoje ljudi, radi u Lučkoj kapetaniji. Međutim, dodaje kako u neumskom akvatoriju nema vezova i potrebene infrastrukture za to te brodovi službeno mogu uploviti samo na sidro.
Koliko se plaća državi za uplovljenje u Neum, kaže, ovisi od broja dana koliko brod ostaje, njegove dužine i drugih faktora. Primjerice, pojasnio je, ukoliko uplovi jahta od 40 metara, državi plati nekih 1.00 eura dadžbina.
Priznaje da to nije malo, ali kaže, postoje drugi problemi, zbog kojih se stanovnici, prema njegovom mišljenju, s pravom bune.
Neumska luka
“Prema pravilima nautike, sidro se mora spustiti četiri puta koliko je dubina mora. Primjerice, ako je more duboko 25 metara, brod mora spustiti 100 metara lanaca. Zamislite sad da tu dovedete tri plovila po 30 metara i svi spuste sidro. Jednostavno, nema prostora i da puhne vjetar, brod mora iste sekunde isploviti”, priča kapetan. Oštro dodaje da je za njega i priča o neumskoj luci apsurdna, jer neumski akvatorij ne može izdržati takav projekt.
Međutim, dio vlasti u Bosni i Hercegovini zalaže se za njezinu izgradnju u budućnosti, a Pomorsko društvo BiH smatra da je luka u Malostonskom zaljevu strateški interes države.
Ipak, prije luke potrebno je izgraditi putni koridor i željeznicu te odrediti pomorsku granicu s Hrvatskom i izlazak na otvoreno more, što dugo godina koči granični spor oko otoka Veliki i Mali Školj te vrha otoka Klek.
U cijelu tu priču prepliće se i pitanje izgradnje Pelješkog mosta, kojim Hrvatska želi povezati svoju obalu. Problem je nastao zbog visine luka i raspona stubova tog mosta, jer bh. vlasti traže da takvi tehnički uvjeti moraju dopustiti uplovljavanje i izgradnju luke u budućnosti, što je za Hrvatsku skuplja varijanta.
“To je sve visoka politika i mogu reći da je to za struku smiješno, jer je luka Neum priča za osvajanje političkih bodova. Ovo mjesto se treba, prije svega, orijentirati na razvoj turističke destinacije. A što se tiče Pelješkog mosta, mogu samo reći da bi on najviše koristio Bosancima, koji bi lakše dolazili do svojih vikendica na Pelješcu”, smatra kapetan Šutalo.
Osim luke, BiH nema ni registar plovila, niti zakon o pomorskom i unutarnjem prometu na državnoj razini.
“Za imati jedan registar brodova, za imati jednu adekvatnu instituciju koja će to registrirati, potrebni su inženjeri, koje bi trebala država plaćati”, kaže i dodaje da, što se tiče državnog zakona, tu koči politika.
“Ja sam bio u povjerenstvu za donošenje državnog zakona, i to traje 15 godina. Iz određenih političkih razloga on nije usvojen, jer Republiku Srpsku ne interesira nijedan zakon na državnoj razini i njihovi predstavnici se ne pojave”, objašnjava. Ipak, dodaje, bez obzira što su zakonski entitetski, svaki brod koji uplovi u državu mora imati istaknutu zastavu Bosne i Hercegovine.
Na upit kako građani u BiH mogu dobiti dozvolu za upravljanje brodom, kapetan objašnjava da se u Neumu, kao i na Jablaničkom jezeru, organiziraju ispiti za polaganje, na koje se godišnje u ovom mjestu prijavi stotinjak ljudi.
“To su dozvole za brodice do 12 metara dužene. Cijena polaganja ispita je otprilike 150 maraka. Zanimljivo je da mnogo Nijemaca dolazi u Neum na ispit, jer u Njemačkoj ta dozvola košta čak 2.000 eura”, kaže kapetan. Dodaje kako u Neumu ima mnogo pomoraca, ali većina posjeduje hrvatske pomorske knjižice, budući da su i državljani Hrvatske, a lakše im je ploviti zbog viza.
Pomorske knjižice
Bh. pomorske i brodske knjižice, uskoro i biometrijske, izdaje Miralem Boloban, kapetan Lučke kapetanije Ostrožac na Jablaničkom jezeru.
“Bio mi je jedan čovjek iz Han-Pijeska, a najavio se još jedan iz Rogatice, da će doći da preuzme svoju pomorsku knjižicu”, govori za Al Jazeeru kapetan Boloban.
Točnu evidenciju koliko građana BiH posjeduje pomorske knjižice nema, jer ih izdaje većinom pomorcima bošnjačke i srpske nacionalnosti, jer, kao što je rekao i Šutalo, oni hrvatske nacionalnosti imaju knjižice Republike Hrvatske.
“Na osnovu izdatih pomorskih knjižica, može se okvirno reći da kod nas ima od 600 do 800 pomoraca, koji plove na stranim brodovima, od običnih zanimanja, kao što je čistač, do zapovjednika broda. Ima jedan naš čovjek iz Gradačca koji je zapovjednik broda od 350.000 tona.”
Dodaje kako u BiH ima i grupa pomoraca s područja Trebinja, Gacka, Biliće… koji završavaju pomorske škole i fakultete u Kotoru i ukrcavaju se na brodove. Ipak, objašnjava, da bi se netko ukrcao na brod kao najobičniji radnik, mora imati određene certifikate za opću sigrunost na brodu, protupožarnu zaštitu i prvu pomoć.
“To još ne organizirmo, jer nemamo džavnog zakona i nismo ni prihvatili tu konvenciju. Međutim, prihvaćamo te certifikate izdate u Hrvatskoj, Crnoj Gori i izdajemo im pomorske knjižice.”
Kao i njegov kolega iz Neuma, kapetan Boloban ljeti ima mnogo više posla, jer na Jablaničkom jezeru organiziraju polaganje ispita za upravljanje brodovima do 15 metara.
“U ovoj kapetaniji godišnje 300 do 400 ljudi položi ispit, a to se odnosi i na upravljače rafting čamaca. Polaganje ispita plaća se 115 maraka”, navodi. Kaže i kako je njegova kapetanija zadužena za sve unutarnje vodne slivove rijeka za entitet FBiH – od Bihaća do Goražda, te od Save do mora.
Spomenuvši Savu, kapetan Boloban počinje objašnjavati značaj ove rijeke, koja je, potpisivanjem sporazuma između Hrvatske, BiH, Slovenije i Srbije 2002. godine, postala međunarodna. Projektom koje su podržale sve četiri zemlje, Europska komisija i Svjetska banka, trebao se jedan dio njenog plovnog puta obnoviti i rehabilitirati kako bi moglo proći više transporta.
“Međutim, RS je odbila taj kredit od Svjetske banke, a da je projekt završen, vjerojatno bi Sava ušla u 10. europski koridor”, pojašnjava kapetan.
“To bi značilo za BiH da bi Savom trebalo godišnje proći 10 milijuna tona roba, a to bi pojefitnilo troškove transporta po 10 eura po jednoj toni.”
“Naprimjer, jedan ‘gurač’ vuče šest barži sa 12.000 tona tereta. Trebalo bi 600 kamiona da to prenese. Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu planirala je da preradi 3.000 tona sirove nafte, a s tim projektom na transportu bi uštedjeli 30 milijuna eura”, objašnjava. Također, bio je tu još jedan plan – deminiranje desne obale rijeke Save u vrijednosti od četiri milijuna eura, ali i to je zaustavljeno nakon odbijanja kredita.
Trgovačka flota BiH
Ipak, kaže, nada se da će se nekada sve to realizirati, a u međuvremenu se, dodaje, radi i na drugim inicijativama. Imaju, navodi on, ideju da naprave pomorsku strategiju BiH, prihvate međunarodne konvencije i zakone Europske unije, da naprave domaću kvalitetnu legislativu, koju bi morao usvojiti Parlament BiH.
To bi, smatra Boloban, pomoglo u stvaranju pomorske administracije, pravljenju registra plovila i formiranju trgovačke flote BiH, brodova koji bi vozili robe za gospodarske subjekte.
Što se tiče neumske luke, graničnih sporova s Hrvatskom i Pelješkog mosta, Boloban ističe da je sve to “visoka politika”.
“Međutim, da bi jedna zemlja, po međunarodnoj Konvenciji o pravu mora, bila pomorska, ona mora ispuniti tri uvjeta – imati more, administraciju i luku”, nabraja kapetan Boloban.
Zaključuje se da onda, prema tim kriterijama, Bosna i Hercegovina još nije pomorska zemlja. Kapetan kaže kako ima preduvjete, ali treba raditi na tome i tu ima jako mnogo posla.