NAJOPASNIJOM DRŽAVOM SVIJETA VLADAJU DVIJE BANDE Vlada im ne može ništa, dnevno pogiba 22 ljudi

Noć je. U punoj spremi, zakrabuljeni, specijalci se voze gradom. Na popisu imaju nekoliko adresa. Postupak je uvijek isti: upad, pretres, izvlačenje usnulih, polugolih stanara iz kreveta. Ručnim svjetiljkama osvjetljavaju njihova tijela. Traže tetovaže ili barem tenisice Nike Cortez, popularne među pripadnicima bandi. Zadovoljit će se u biti bilo kakvim znakom, simbolom koji ukazuje na povezanost s organiziranim kriminalnim skupinama.

Nezahvalan epitet

Kad ih nađu, vlasnika svežu lisicama pa strpaju u vozilo i kreću na put prema postaji koji za uhićenog nije baš najnježniji.

Za oko 500 pripadnika specijalnih salvadorskih policijskih postrojbi za borbu protiv bandi ne radi se samo o uhićenju – za njih je borba s bandama postala osobna.

Naime, prema pisanju Washington Posta, stopa ubojstava ove je godine u El Salvadoru, maloj srednjoameričkoj državi s oko 6,2 milijuna stanovnika, dosegnula rekordnu razinu u posljednjih deset godina.

Ubojstva su toliko česta da je El Salvador na rubu da si priskrbi nezahvalan epitet jedne od najsmrtonosnijih država na svijetu.

Sjećanje na rat

Razlog se dobro zna – klimavo primirje koje su dvije tamošnje najmoćnije bande sklopile 2012. propalo je lani, nakon čega se nasilje gotovo trenutačno rasplamsalo izvan kontrole. Samo je ove godine poginulo 1800 ljudi, uključujući 24 policajca. Većina potonjih likvidirana je kada nisu bili na dužnosti.

Posljedično, tempo je pojačala i salvadorska policija. Suočena sa zgražanjem javnosti i pritiskom vlasti, pokrenula je akciju protiv bandi, likvidirajući i uhićujući lidere te ostatak kriminalne klike. Samo ove godine uhitili su ih 4400. Policiji naruku idu i zakoni – otežane su istrage policijske brutalnosti.

“Policija mora koristiti oružje i trebala bi ga upotrebljavati bez straha od posljedica”, ustvrdio je salvadorski potpredsjednik Óscar Ortiz. Sve to dovelo je do atmosfere koja mnoge, u prvom redu aktiviste za zaštitu ljudskih prava, podsjeća na brutalni građanski rat 1980-ih.

U svojoj prošlosti, nastavlja Washington Post, vlasti te države isprobale su različite rigorozne sigurnosne planove, no bez značajnog uspjeha.

Tamošnje su bande postale toliko otporne da ih neki izjednačuju s vladom u sjeni. Nema naznaka da pomaže ni najnoviji pritisak vlasti.

Privlačan mamac

Cijela je država doslovno podijeljena između dvije rivalske bande – Mara Salvatrucha i 18th Street. Obje korijene imaju u imigrantskim bandama koje su nastale prije nekoliko desetaka godina u Los Angelesu, a trenutačno, procjenjuje policija, imaju više od 30 tisuća članova – što u zatvoru, što na slobodi. Drugi izvori tvrde da je broj dvostruko veći – jednak polovici broja policajaca u državi.

Područja njihova interesa su različita: od trgovine drogom i ljudima do oružja, ali i reketarenja. Jedno od istraživanja pokazalo je kako bande u samo nekoliko ulica u povijesnoj jezgri glavnoga grada te države, San Salvadora, dnevno upravo na reketarenju zarade 100 tisuća dolara. Radi se o golemu novcu za tu zemlju i privlačnom mamcu za nove članove.

Prije tri godine, 2012., bande su, uz Crkvu kao medijatora te blagoslov tadašnjih vlasti, bile sklopile primirje. Prema uvjetim sporazuma osuđeni pripadnici bandi trebali su biti premješteni u slabije čuvane zatvore i dobili su dozvolu viđanja obitelji, ali i pristup telefonu kojim će nastaviti održavati kontakte sa kolegama na slobodi i voditi biznis. No, stopa ubojstava je pala.

Prividni mir trajao je nešto više od godinu dana, a onda je primirje propalo. Vlast je preuzeo novi predsjednik Salvador Sánchez Cerén, bivši zapovjednik ljevičarske gerile tijekom građanskog rata, koji se protivi pregovorima s bandama. Njegova je vlada istog trena napravila rošadu po zatvorima – osuđeni članovi opet su transferirani u najstrože čuvane kaznionice.

Upravo tu promjenu stava vlasti mnogi smatraju ključnom za sadašnji kaos. Sve viša stopa ubojstava posljedica je toga, upozoravaju, da bande pokušavaju napraviti pritisak na vlasti te im se osvetiti zbog agresivne politike.

‘Moramo se braniti’

Ni Pedro González, šef specijalnih policijskih postrojbi za borbu protiv bandi, nije bio pristaša primirja. On vjeruje da su one iskoristile to razdoblje kako bi se naoružale i konsolidirale moć. “Izdali su naredbu za napad na vlast, zatvore, tužitelje, policiju. Bande su počele napadati, a policija se mora obraniti”, tvrdi González (50) iza kojega je 20 godina rada u policiji i obuka u FBI-u. S obzirom na to, svu teoriju o borbi protiv kriminala ima u malom prstu, a na njegovu stolu stoji studija iz 2012. u kojoj je objasnio prednosti holističkog pristupa rješavanju problema, temeljenog na prevenciji, rehabilitaciji i resocijalizaciji mladih. Kao slikar amter i evangelistički pastor, piše list, González vjeruje u drugu šansu, ali dinamika njegova posla ima druge prioritete.

Dok balansira između vožnje i poziva, javljaju mu da je jedna banda uzela četvero djece za taoce. Nekoliko dana prije toga, kad se El Salvador suočavao sa najsmrtonosnijim vikendom ove godine, dobio je dojavu da bande planiraju napad u gradu kako bi osvetile tri sudruga koje je ubila policija. Svaki dan ga dočeka, među ostalim, i izvještaj o broju novih žrtava.

“S 22 ubojstva na dan ne možete razmišljati dugoročno. Ljudi traže odgovore. Ako imate tumor i glavobolju, bavit ćete se prvo glavoboljom, a o tumoru brinuti sutra. Morate ublažiti bol”, objašnjava. S tim ciljem, ublažavanja boli, pripadnici njegovih postrojbi postrojili su se u formaciju na jednom od parkirališta.

Izvukli su maske i ugasili mobitele, pripremajući se za misiju. Pod kodnim imenom “Sigurna kuća”, cilj je bio ući u slamove, u lov na članove bandi.

“Budite vrlo pažljivi oko poštivanja prava ljudi. Policajac mora biti profesionalan. Ali, budite strogi s kriminalcima”, poručio im je zapovjednik.

Kad su stigli u uličice Tutunichapa, piše Washington Post, pokucali su na vrata. “Bježite van, policija”, zavrištala je neka djevojčica. Upali su u kuću i izvukli sumnjivce – dio s tetovažama, dio s malim količinama marihuane.

“Ja sam maloljetnik. Sve je OK. Tri dana maksimalno”, tješio je jedan od uhićenih svoju obitelj. U akciji su na kraju uhitili 14 ljudi. Posjeli su ih na pod, na parkiralištu kod benzinske crpke, tjerajući ih da gledaju u betonski zid ispred sebe. Jedan od policajaca je, prije nego što je otišao, lupio jednog od osumnjičenih u leđa, zbog čega je ovaj udario čelom u zid. Bez majice, u lisicama, sjedeći u lokvi ulja, muškarac je počeo vrištati na policajce: “Ovo je moja zemlja. Vi ste ništa!”

Tvrdo srce

Za dio policajaca frustracija je postala nepodnošljiva. S plaćom od 500 dolara mjesečno uporno traže povišicu. Neki čak nemaju ni pristojne uniforme, a građani od njih skrivaju informacije. Sada kad raste broj ubojstava i napada na policajce, mnogi žive u paralizirajućem strahu.

“Nemamo slobodu izaći van sa svojim obiteljima. Ubit će vas. Znaju vas i ubit će vas”, tvrdi Freddy Rodriguez (38).

Iste su noći upali i u jedan od tamošnjih stambenih kompleksa gdje su ispitivali 18-godišnjeg mladića, u boksericama, kojeg su izvukli s madraca bez plahte na kojem je spavao.

“Ti si član bande”, govore mu. “Ne”, odgovara.

“A Mara?” nastavljaju.

“Ni on”, govori im dok jedan od policajaca pronalazi uokvireni crtež, splet demona, Jokerova lica, lista marihuane i natpisa “Život je san”. Sve ikonografija, tvrdi policija, 18th Streeta. Policajac je uzeo crtež, bacio ga na pod i zgazio.

“Moj otac mi je to dao”, rekao je dečko.

Taj agresivan stav policije i vojnika u El Salvadoru brine organizacije za zaštitu ljudskih prava. Jeanne Rikkers, koja je godinama u San Salvadoru radila na pitanjima ljudskih prava, ali i prava policije, tvrdi da nailazi na svjedočanstva ljudi o nestancima rođaka i drugim zlostavljanjima.

“Ljudi prijavljuju stvari koje zvuče kao 1980-e”, ističe Jeanne Rikkers. “Policija je ta koja je zaražena korupcijom i ima vrlo jaku tendenciju zloupotrebljavanja autoriteta pod izgovorom sigurnosti. Opći je dojam da policija može raditi što god poželi”, tvrdi ona.

González ima svoje objašnjenje. Prisjeća se kako se njegov otac bavio uzgojem kakaa i kave.

“Kada radite svojim rukama, one otvrdnu, a policijski posao vam otvrdne srce”, govori. Dok čita dnevni izvještaj o broju ubojstava, dodaje, razmišlja o majkama ubijenih. Isto tako, obitelji članova bandi dolaze i na njegove propovijedi i on im pokušava pokazati alternativni put. No, politička klima se promijenila.

“Da su se ta ubijanja članova bandi događala prije pet godina, ti bi policajci bili u zatvoru. Da su se dogodila prije dvije godine, završili bi u zatvoru zbog kršenja ljudskih prava. Stanovništvo podupire takvu vrstu postupanja. Vide da agresivno ponašanje policije sprečava rast bandi. Ne možete dopustiti bandama da preuzmu državu”, zaključuje González.ƒ