Šijavica (šije-šete, šijanje, u Italiji: mora, mura) je stara igra za dva igrača. Igrači istovremeno pokazuju ispružene prste jedne šake i pokušavaju pogoditi zbroj pokazanih prstiju, istovremeno izvikujući broj u rasponu od 2 do 10. Izvikuju se modificirani talijanski brojevi “šije”, “šete” (sei, sette), te od njih potječe naziv igre. Iako igra ima elemente sreće, do izražaja dolazi vještina igrača.
Igra je u sličnom obliku (par-nepar) bila poznata još u antici i starom Egiptu.
U današnjem obliku poznata je iz starog Rima pod imenom micatio, odnosno micare digitis (približno značenje “brzanje prstima”), iz koga se dalje proširila na cijelo Sredozemlje.
U Italiji je 1931. igra zabranjena u javnim lokalima kao igra na sreću, koja je služila za klađenje i navodno je vodila do svađe i tučnjave. U provinciji Trentino je zabrana ukinuta 2001. a ostala je na snazi u ostalom dijelu Italije.
U Hrvata je igra rasprostranjena u Istri, Kvarnerskom primorju , Dalmaciji, Zagori, Zapadnoj primorskoj i južnoj Hercegovini. I dok se Mostarci hvale tavlom, šijavica uz gangu u ikavskoj Hercegovini u kojoj je inače talijanizama i ostavštine mletačke kulture, znatno više nego turcizama, ne izumire…
Prepručamo odličan, odličan, odličan, odličan filmić o šijavici, Nikole Babića snimljen 1970.g. Obavezno pogledati!
wpDiscuz