Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavio je donošenje deklaracije o “slobodnoj i samostalnoj Republici Srpskoj”, čime je otvorio niz predvidljivih reakcija, kako negativnih tako i pozitivnih, ovisno o tome koje je nacionalnosti interpretator. Jer je i predsjednik Izvršnog odbora Dodikova Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Nebojša Radmanović potvrdio da bi se ona mogla lansirati već na stranačkom saboru 25. travnja.
Slobodna i samostalna Republika Srpska – bio je i ostao krajnji cilj ne samo bosanskih Srba. Vjekovna želja Srbije jest teritorijalno proširenje na Zapad, a nada prečanskih Srba da se kad tad teritorijalno pripoje Srbiji.
’BiH treba razoriti’
Iz američkog veleposlanstva odmah su priopćili da Pax Serbica nije jači od Pax Americane koji je osigurao teritorijalni integritet BiH, otuda ni Daytonski sporazum ni Ustav BiH “ne daju mogućnost odcjepljenja bilo kojem entitetu”, koji bez države BiH nemaju budućnost, niti mogu ući u NATO i EU.
I Delegacija EU-a u Sarajevu podsjetila je na činjenicu da je i Dodik bio među bliderima koji su u veljači opetovano potpisali izjavu o obvezivanju na poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Bošnjačka SDA žustro je kritizirala takve političke poteze SNSD-a, upozorivši da njegova secesionistička politika vodi nestanku Republike Srpske, a ne BiH. Takvoj se mjesečarskoj “deklaraciji” protive i u Republici Srpskoj, pa je tako potpredsjednik RS Ramiz Salkić iz SDA dao do znanja kako SNSD najavom ove rezolucije šalje jasnu poruku da je protiv Daytona, a sveučilišni profesor iz Banje Luke Miodrag Živanović je ove poteze SNSD-a nazvao “političkim autizmom”.
Da Bosnu i Hercegovinu treba razoriti – konstantni je Dodikov ceterum censeo, koji koristi iz različitih razloga. Konzistencije u tom ponašanju nema, budući da se taj isti Dodik, kada mu treba legitimacija opstojnosti Republike Srpske, poziva na Dayton, dok ovakvi postupci očevidno odbacuju Dayton i služe otvaranju prošlih ratnih tema.
Prezaduženom Dodiku takve izjave pomažu da građanima ponudi lažnu mrkvu, kako bi zaboravili na skorašnju dužničku batinu. On nema nikakva dublja politička i međunarodnopolitička načela, pa se Republikom Srpskom služi kao sredstvom vlastitog ekonomskog prioriteta. Da je ikada vjerovao u Republiku Srpsku, ne bi rat proveo kao liberal i trgovac namještaja u Beogradu.
SAD diže ruke
Američka percepcija velikosrpskih interesa je naivna u smislu teze da je strategija Republike Srpske – ulazak u NATO i EU. Ne, njen je cilj ulazak u Srbiju ili barem dobiti poziciju Kosova kao neovisne države. Nema sumnje da se u SAD-u više nitko ozbiljnije ne bavi BiH, budući da bi u protivnom već došlo do Daytona II jer Dayton I nije samo potrošio ljude nego i vrijeme.
Ali, bilo bi predimenzionirano davati Dodiku veću ulogu nego što je lutka ne koncu može imati. Republika Srpska u svakom pogledu ovisi o Srbiji i ona si ne može dopuštati “da igra mečka” bez Vučića i Nikolića, koji su stalno na brifinzima kod Putina. Zato se može rezonirati i tako da se Dodika napumpava iz različitih geopolitičkih i međunarodnopolitičkih razloga.
Kao što je nekada SAD koristio Srbiju za zaustavljanje dekompozicije NATO-a, sada Rusija preko Srbije nastoji odvratiti pozornost s Ukrajine i Zapadu pokazati da Balkan vrlo lako može ponovno postati turbulentan, a Pax Americana iz Daytona praktički prestati vrijediti. Jer ako je međunarodna zajednica na teritoriju Srbije mogla priznati “Krim” iliti Kosovo, zbog čega se “Krim” u vidu Republike Srpske ne bi priznao i na teritoriju BiH?
Obnova carstva
Rusiji su poželjna Dodikova politička divljanja kao pokazna argumentacija da svaka zemlja može imati “krimske” aspiracije. Premda je oko Srbije natoovski i eurounijski obruč, Rusija ga može slomiti kroz Grčku, ako je Zapad bude i dalje ekonomski pritiskao. Izjave Edija Rame kako će prije ili poslije doći do spajanja Kosova i Albanije, daju kisik analogiji za slično ujedinjavanje Republike Srpske i Srbije.
Putin je u misiji obnove ruskog imperija, koji je imao znatan utjecaj na crtanje europskih karata od Bečkog kongresa 1815. te balkanskih karata još od Berlinskog kongresa 1878. i Konferencije na Jalti 1945., pa mu geopolitičke čarke u BiH koriste. Dovoljno je da uznemiravaju regiju i međunarodnu zajednicu.
Danko Plevnik | Slobodna Dalmacija
wpDiscuz