Prije točno pet godina, više od 600 policajaca pretreslo je temeljito prostor Gornje Maoče. Desilo se to početkom veljače 2010. godine. Sedmero ljudi je tada uhićeno. Ubrzo su pušteni.
Policija ovdje nije na svom terenu. U nekoliko navrata, uhićeni su članovi i neformalne vođe selefijske zajednice, ovdje i na drugim lokacijama. Nikad nitko nije osuđen na ozbiljnu zakonsku kaznu. Istrage su obustavljane, uhićeni su se vraćali kućama do novih uhićenja.
Sve priče o radikalnom islamu u našoj zemlji počinju i završavaju imenom Gornje Maoče, malenog sela smještenog negdje u planini između Brčkog i Tuzle, na izoliranom području, u svakom smislu potpuno odvojenom od ostatka države i njenih zakona.
Ako ste nepoznati i nenajavljeni, ovdje niste dobrodošli. Iskustva novinarskih ekipa godinama su loša, nitko ovdje nije dočekan raširenih ruku. Godinama se za pripadnike selefijske zajednice bez dokaza, ”onako” tvrdilo da su teroristi, ali posljednjih godinu ili dvije, nije to više fraza.
Dokazani odlasci državljana naše zemlje na sirijska ratišta, njihove smrti na iračkim bojištima, vojačenje i sumnjiva putovanja u nepoznat svijet. Prostora za nagađanje sve je manje bilo nakon napada ili pokušaja napada Mevlida Jašarevića na zgradu Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu 2011. godine.
On je, podsjećamo, u Gornjoj Maoči boravio nekoliko dana prije puta, tamo je dobio oružje i upute, s pomagačima se susreo u glavnome gradu naše zemlje i pucao na policajca, ranivši ga, a potom je uhićen. Nesretni Jašarević vjerojatno nije znao ni što radi niti zbog čega je tu. Poslije je pred Sudom Bosne i Hercegovine osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu.
Jačanjem Islamske države Iraka i Sirije (ISIS), monstruoznim egzekucijama i jezivim zločinima njenih ”državljana”, mjesto u žarištu domaće javnosti ponovno su nakon koju godinu izbivanja, pronašle i selefije iz Gornje Maoče i još nekih zajednica sada stacioniranih mahom na području Bosanske Krajine.
Indicije su, dakle, da se u ovakvim izoliranim zajednicama obavlja obuka i priprema za dugi put onih koji ”sreću traže” na bliskoistočnim ratištima. Dok se odrasli pripremaju za rat, ponekad i za smrt, svakodnevnica je u Maoči kao i u drugim sličnim mjestima kojih u Bosni i Hercegovini ima, uglavnom teška, čudna…
Kako su izvještavali novinari koji su se tijekom proteklih godina uspjeli probiti kroz straže koje su ovdje cjelodnevne i cjelonoćne, nastava se u Gornjoj Maoči odvija prema jordanskom planu i programu, kuće se neuvjetne i nemaju mokre čvorove. Nijedna kuća nema televiziju. Zabranjeno je djecu podučavati osnovama glazbene i likovne naobrazbe.
Ljudi ovdje, kako su svjedočile kolege koje su imali sreću posjetiti ovo mjesto, ne plaćaju račune za električnu energiju, odbijaju posjete poštara, ne plaćaju ni račune za vodu, a ubijaju i životinje koje pređu zamišljenu granicu u obližnjem potoku.
Jesu li nas iznenadile zastave ISIS-a usred Bosne i Hercegovine?
A povratnika sa sirijsko-iračkog ratišta bit će još.
U nastavku pogledajte što je ekipa Federalne televizije u Gornjoj Maoči zabilježila tijekom policijske akcije prije pet godina. Je li danas drukčije?