Ovim putem izražavamo bezrezervnu podršku g. Mili Puljiću i svim pripadnicima HVO-a koji su predmetom političkih optužnica. HVO nije bila zločinačka organizacija i Herceg Bosna nije bila zločinačka tvorevina.
Imajući u vidu da skoro tjedan dana od dizanja optužnice protiv g. Mile Puljića, zapovjednika 2. Bojne HVO-a nitko pozvaniji od nas, posebice njegove stranačke i HNS-ovske kolege, nisu našli shodnim reagirati na očigledni pokušaj pisanja drugačije povijesti od one kakva je ona uistinu bila, smatramo obvezom reagirati ispred HRS-a.
Formuliranje optužnice na način kolektiviziranja krivnje za individualne zločine, spominjući tzv. udruženi zločinački poduhvat, te široko i sustavno napadanje na civile, nije ništa drugo nego pokušaj nametanja krivnje hrvatskom narodu kao zločincima i agresorima. Unitaristički mediji, a i određeni eksponenti međunarodne zajednice na čelu sa Valentinom Inzkom, nerijetko koriste sličnu retoriku tvrdnjama kako je BiH doživjela dvije agresije. Ako im šutnjom i politikom nezamjeranja politički predstavnici hrvatskog naroda to dopuštaju, mi nećemo, te ćemo podsjetiti na par činjenica.
Područja koja je pokrivao HVO su danas jedina istinski multietnička područja u BiH, što potvrđuju podaci ne samo Ministarstva za ljudska prava BiH, nego i podaci OSCE-a, Human Rights Watch-a i drugih nevladinih organizacija poput Unije za održivi povratak i integracije BiH. Na tim područjima je omogućen povratak raseljenih i izbjeglica što primjeri Stoca, Čapljine, Mostara i dr. potvrđuju, dok primjerice takav nije slučaj sa Sarajevom, Tuzlom, Zenicom, Bihaćem i svim drugim mjestima koja nisu bila pod kontrolom HVO-a. U tim mjestima ne samo da nema povratka izbjeglih i raseljenih, nego se i dandanas radi na iseljavanju nebošnjačkog stanovništva. Jednako tako je i u RS-u, gdje po podacima BK BiH danas živi 8400 Hrvata, što je za 95% manje nego prije rata, a ta brojka je manja za 1100 u odnosu na 1993. godinu. Dakle, HVO i Hrvate se optužuje za udruženi zločinački poduhvat i sustavno napadanje na civile u cilju raseljavanja, a statistika potvrđuje da su ponajviše baš Hrvati sami i dandanas žrtve sustavnog napada.
Zašto se još uvijek ne zna tko stoji iza ubojstva Joze Kafadara? Tko stoji iza paljenja kuća povratnika u Nevesinju i Kozari? Tko stoji iza vandalskih napada na povratnike i franjevce u Kraljevoj Sutjesci? Ovo su samo neki od slučajeva napada na Hrvate povratnike koji su se dogodili u proteklih godinu dana. Ako se krene dalje godinama u prošlost, od Uzdola, Čustog brda, Hudotskog, Bobaša, Kopijara, Duboštice, Bugojna, Bistrice, Kaćuna, Dusine, Gustog graba i dr. za više od stotinu zločina Armije BiH ne samo da nisu pronađeni nalogodavci, nego i sami izvršitelji. Slična situacija je i u RS-u, gdje za oko 70ak zločina (zločini u Prijedoru, Muštanici, Sanskom mostu, Bosanskom brodu, Koraći, Gornja i Donja Vrela i dr.) nitko nikada nije odgovarao. Danas 22.12. je 21. obljetnica masakra u Križančevom selu. Za 104 ubijene osobe do dandanas nitko nije odgovarao. Da nije možda i tamo HVO radio „sustavno djelovanje na civilno stanovništvo“?
Kolika je „sustavnost“ u zločinima HVO-a prema nehrvatskim civilima možda ponajbolje može posvjedočiti 2. Bojna HVO-a Mostar u kojoj je bio Mile Puljić. Naime, 2. Bojna je sudjelovala u akciji Lipanjske zore koja je dovela do oslobađanja grada Mostara. Prigodom oslobađanja Podveležja je pretrpjela ogromne gubitke u ljudstvu oslobađajući i izvlačeći civile iz bošnjačkih sela tog kraja. Armija BiH u to vrijeme nije postojala na području Mostara, budući da ratni i vojni vrh u Sarajevu još uvijek nije bio na čistu je li to bio njihov rat ili ne, pa se kalkuliralo čekajući koja će strana na kraju izvojevati pobjedu.
Zločina pod zastavom HVO-a je bilo i mora ih se istražiti i počinitelje pravedno kazniti, ali to nikako i nikada neće okaljati ono što HVO je bio i ono što HVO predstavlja u povijesti, a to je pobjednička i osloboditeljska vojska koja je prva ustala protiv agresije. Formuliranje optužnice g. Mili Puljiću na način da ga se stavlja u kontekst udruženog zločinačkog poduhvata nije traženje pravde, nego politički diktiran dokument u cilju pisanja neke drugačije povijesti. Radi toga izražavamo bezrezervnu podršku g. Mili Puljiću i svima onima koji su žrtvom političkih procesa. Sramotno je da je hrvatskim političkim predstavnicima bitnije ne zamjeriti se eventualnim koalicijskim partnerima u vlasti, nego istina i svete vrijednosti Domovinskog rata. Njihova šutnja je veći udarac hrvatskom narodu nego politički pisane optužnice protiv zapovjednika HVO-a.
Hrvatska republikanska stranka