Platformaška Vlada u Federaciji BiH, kojoj je okosnica SDP BiH, svoj mandat završava onako kako je i započela – novim zapošljavanjima, trpanjem kadrova spremajući se na napuštanje vlasti nakon poražavajućih četverogodišnjih rezultata.
Kontinuitet njihova rada bio je dalji proces unitarizacije ovoga entiteta, te sustavna pljačka zajedničkih proračunskih resursa i njihovo prebacivanje iz hrvatskih sredina u entitetu u većinski bošnjački dio. Onako kako su započeli vladati uz blagoslov međunarodne zajednice i kršeći Ustav i Izborni zakon, platformaši su vladali četiri godine, a na kraju su im leđa okrenuli i oni koji su ih doveli na vlast zabijajući im nož u leđa oko katastrofalnih posljedica poplava.
Najveći kaos ova vlast ipak napravila je u oblasti financija. Otiskani su deseci milijuna maraka obveznica, rizničnih zapisa, obveza koje su brzo stigle na naplatu, a služile su samo za krpanje proračunskih rupa, za novo zaduživanje ovoga entiteta, što će na kraju platiti županije i općine što je posljedica Zakona o raspodjeli prihoda.
No, još veći grijeh federalne financijske vlasti su počinile raznim akrobacijama, a što se pokazalo u trenutku kada su izbile poplave. Tada na podračunima Federalne uprave Civilne zaštite nije bilo nijedne marke za interventnu pomoć. Iako se radi o namjenskim sredstvima koja se ne smiju koristiti za druge svrhe, novac je jednostavno nestao, a nemušta objašnjenja o tome kako se novac ipak nalazi u sustavu, nikoga nisu razuvjerila. No, to nije smetalo federalnim alkemičarima da nastave s daljnjim prebacivanja sredstava iz jednoga dijela ovoga entiteta u drugi. Federacija se u biti i pretvorila u to da se novac ‘legitimno’ prikuplja od svih građana, uključujući Hrvate, dok se u najvećem dijelu tih više od dvije milijarde uglavnom raspoređuje na bošnjačkom području.
Pa ipak je u bahatosti i kršenju propisa, oduzimanju prava, a time i novca prednjačio ministar Zukan Helez. Osvetnički potezi ovog zaštitnika upravitelja ratnih logora za Hrvate rezultirali su na kraju oduzimanjem mirovina i drugih prava prema više stotina bivših hrvatskih vojnika i časnika. Vrhunac njegove mržnje su pokušaji krivotvorenja istine o Domovinskom ratu i HVO-u, armijskim logorima, a što opet ima izravnog odraza na financijska primanja hrvatskih sudionika iz rata.
Posebna priča je funkcioniranje javnih poduzeća i ministarstava u čijim su resorima ova poduzeća. Zanimljivo je da su javna poduzeća sa sjedištem u Sarajevu, kao i dobit, te upravljanje, u isključivoj nadležnosti bošnjačkih vlasti i stranaka. Njihovo poslovanje se iz godine u godinu popravlja te nastavljaju rasti. Istodobno, javna poduzeća sa sjedištem u Mostaru se raznim zakulisnim igrama, postavljanjem korumpiranih uprava godinama uništavaju i pretvaraju u servis za isplatu bakšiša političkim pokroviteljima iz Sarajeva.
Najbolje se to vidi po rezultatima poslovanja ovih kompanija koje su nekada bile simbol uspješnosti, a danas su na granici održivosti sa zacrtanom sudbinom utopiti se u ‘jedinstvene’ federalne kompanije. (ZoranKrešić/VL)