Anita Ivanković Lijanović, supruga Mladena, predsjednika Narodne stranke Radom za boljitak, prije skoro deceniju i po suprugovu odluku da osnuje političku stranku prokomentirala je riječima: “Mladene dragi, što nam je sve ovo trebalo.”
Ovo je novinarima, posljednjih godina, prepričavao i sam Mladen Ivanković Lijanović.
Samo predsjednik NSRzB-a zna jesu li mu ove riječi prošle kroz glavu kada su ga jučer s lisicama na rukama hapsili pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) pod optužbama za teški, višemilionski kriminal na štetu države, i je li uspio dokučiti odgovore na to pitanje.
Pošteni bogataši
A prije petnaestak godina ništa nije upućivalo na jučerašnji epilog jedne porodične priče iz kuće Ivankovića Lijanovića u Širokom Brijegu. Niko nije znao da će Anitino pitanje imati mnogo više smisla nego onomad.
Za razliku od vijesti o hapšenju mesarskih tajkuna koja je jučer probudila” Bosance, a naročito Hercegovce, prije deceniju i po priča oca Lijana i sinova Ivanković Lijanović krasila je naslovnice i stranice ne samo ovdašnjih nego i regionalnih medija. Ljudi su htjeli vidjeti porodicu koja je brzo nakon rata uspjela, kako su za sebe govorili, radom, redom i disciplinom stvoriti poslovnu imperiju i porodično carstvo, koje je u to vrijeme izgledalo poput ostvarenja američkog sna.
Još 2001. Jerko je nabavio konja i ergelu
Priča o poštenim bogatašima potkrepljivana je brižljivo građenim imidžom porodici odanih ljudi u kojoj je glavnu ulogu igrao otac četvorice braće, Stipe Ivanković, poznatiji kao Stari Lijan.
Od njega je, znali su se pohvaliti najpoznatiji mesari u bh. politici, sve počelo. Baš Starom Lijanu, koji je, javno su pojašnjavali, nadimak dobio po lukavstvu svojstvenom lisici, bili su dužni genetski džekpot koji im je osigurao firme, kuće, stanove, bazene, automobile, ergele konja, vinarije… Nikada braća nisu priznala da su prvi milion zaradili u ratu, dok se širom BiH ginulo, kako u odbrani tako i napadu na vlastitu zemlju.
No, nakon rata, pokrećući firmu “Lijanovići”, javno su se hvalili da odlično zarađuju od brojnih poslova kojima se bave, a prije petnaestak godina tada 30-godišnji Jerko Ivanković Lijanović govorio je da mu je godišnja zarada oko milion KM, a da politiku doživljava kao humanitarni rad.
Početak kraja
Upravo ulazak u politiku, odnosno osnivanje stranke 2001., braću Lijanović katapultiralo je u središte brojnih afera i označilo početak njihovog kraja, rušenja privida radničke i složne porodice koji su godinama gradili. Kako su ranije pisali neki mediji, “zbog stranačke politike u koju su cijelu porodicu zapetljali Jerko i Mladen”, njihov brat Jozo privremeno se odselio u Makarsku. Navodno, kap koja mu je prelila čašu bila je kada je Jerko dao otkaz njegovom sinu u firmi „Lijanovići“.
Najstariji brat Slavo nije bio posebno angažiran u stranci, ali je podržavao Jerka. Prije desetak godina preuzeo je atraktivan restoran „Borak“ na izvoru rijeke Lištice. U isto vrijeme sagradio je i farmu koza na brdu Muša između Širokog Brijega i Posušja, na kojoj proizvodi koziji sir iz mijeha. U međuvremenu, Jerkovi sinovi Antonio i Josip stasali su za politički angažman, pa su ih jučer uhapšeni otac i stric nedavno stavili na kandidatsku listu za ovogodišnje izbore.
Supruga Jerka Ivankovića Lijanovića pored bazena 2001. godine: Brzo bogaćenje tajkuna
Jerko ih je u izjavi o imovinskom stanju dostavljenoj Centralnoj izbornoj komisiji stavio na zajednički imovinski karton, u kojem je uz njegovu imovinu za koju je naveo da je vrijedna 18 miliona, za Antonija napisao da ima 980.000 KM, a za Josipa da ima imovinu vrijednu 950.000 KM.
Imovina Mladena Ivankovića Lijanovića procijenjena je na četrdesetak miliona maraka i iako su ovi podaci bili do sada obavijeni velom tajne, znatno je veća nego kada je ulazio u politiku. Možda, kada se pogleda uspon i pad Lijanovića, baš u tom iznosu leži odgovor i na pitanje Anite Ivanković Lijanović: “Mladene, šta nam je ovo trebalo?”
Samo “Sheraton”
Mladen i Jerko poznati su kao ljubitelji skupocjenih vina i pravi gurmani. S porodicama su često putovali na egzotične destinacije širom svijeta, a priča se da su obavezno odsjedali u lancu svjetski poznatih hotela “Sheraton”.
Porodični biznis
– Korijeni našega poduzetništva sežu mnogo dalje, čak je i naš pradjed Jozo imao konja i sedlo, što je u vrijeme nakon Prvog svjetskog rata bilo pravo bogatstvo. Otac je, također, uzgajao stoku, a potom i duhan. Otac je 1981. registrirao prvu privatnu klaonicu u BiH, “Trn”. Jozo i Slavo, moja braća, prvi su se pridružili ocu. Jozo je vodio prodaju, Slavo nabavu, Jerko se bavio financijama, a ja razvojem – često je govorio Mladen Ivanković Lijanović pravdajući današnje bogatstvo.
Ratni put
Iako se vole pohvaliti da su carstvo sagradili prije rata, upućeni tvrde da je Stari Lijan sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća imao tek dvije mesnice, a da je porodični biznis Ivankovića Lijanovića tek u ratno vrijeme doživio ekspanziju, kada su navodno uz političku podršku HDZ-a postali dobavljači mesa za HVO i tako postali milioneri.
Autor: S. DEGIRMENDŽIĆ /M. Aš. –
See more at: http://www.avaz.ba/clanak/135024/uspon-i-pad-mesarskih-tajkuna#sthash.rUzuG85n.dpuf
wpDiscuz