
Zašto se ljudi ne pokušavaju promijeniti na bolje?
Prema studiji predstavljenoj na Heart Failure 2019, znanstvenom kongresu Europskog kardiološkog društva, svega manje od 10 posto osoba kojima je dijagnosticirano srčano zatajenje slijedi preporuke za liječenje koje su propisali liječnici. Ovi tretmani uključuju savjete o ograničenju soli i tekućina, fizičku aktivnost i svakodnevno vaganje. Prema istraživačima, usamljenost je glavni krivac ovog problema.
“Usamljenost je najvažniji pokazatelj prihvaćaju li pacijenti savjet ili ne”, izjavila je profesorica Beata Jankowska-Polaska, jedna od autorica. „Pacijenti koji su sami lošiji su u svim područjima. Članovi obitelji imaju središnju ulogu u pomaganju pacijentima da slijede preporuke, osobito starijim pacijentima, pružajući emocionalnu podršku, praktičnu pomoć i savjete. ”
Usamljenost je već utvrđena kao štetna prijetnja onima koji imaju kardiovaskularne bolesti. U drugoj studiji, istraživači su otkrili da osamljeni srčani bolesnici imaju povećan rizik od umiranja u roku od godinu dana od otpusta iz bolnice. Ovaj nalaz sugerira da je usamljenost povezana s promjenama koje se događaju u kardiovaskularnoj, neuroendokrinoj i imunološkoj funkciji.
Trenutno istraživanje tvrdi kako ne provođenje promjena životnog stila može pridonijeti pogoršanju simptoma zatajenja srca i čak povećati rizik od hospitalizacije. Budući da srce ne može pumpati krv tako učinkovito kao inače, pacijenti sa zatajenjem srca koji ne izvrše ove promjene mogu osjetiti otežano disanje, otečene gležnjeve i noge, kao i umor. Također, tekućina se može povući u pluća, a mišići se pogoršavaju zbog ne primanja dovoljno kisika i krvi.
Svakodnevno provjeravanje težine može vam omogućiti da pratite zadržavanje tekućine. S druge strane, ograničenje unosa soli i tekućine može vam pomoći pri kontroliranju zadržavanja tekućine u tijelu. Istraživači su također spomenuli da povećanje tjelesne aktivnosti kod pacijenata sa zatajenjem srca može poboljšati razinu energije i opću kvalitetu života. U ovoj studiji, istraživači su analizirali pridržavanje ove četiri preporuke za liječenje koje ne uključuju lijekove.
Na osnovu rezultata, primijetili su da se gotovo 48 posto sudionika uopće nije bavilo tjelesnim aktivnostima, a 19 posto njih uopće nije vježbalo. 25 posto i 17 posto bolesnika sa srčanim zatajenjem nisu nikada ili su vrlo rijetko slijedili preporuke za ograničenje tekućine koje daju liječnici. Osim toga, 13 i 22 posto nisu nikada ili su vrlo rijetko slijedili ograničenja unosa soli, a čak više od polovice (54 posto) ukupnog broja sudionika vagalo se manje od jednom tjedno.
“Zabrinjavajuće je što je manje od jednog od deset pacijenata poštivalo savjete o načinu života”, rekla je Jankowska-Polaska. “Također smo otkrili da su se žene manje pridržavale preporuka od muškaraca, a pacijenti stariji od 65 godina imali su lošije rezultate od mlađih pacijenata.”
Analiza istraživača otkrila je da je veći broj komorbiditeta, usamljenosti i fizički ograničavajućih simptoma zatajenja srca neovisni prediktori nepoštivanja četiri preporučena tretmana. Prema autorici studije Nataliji Swiatonioswkoj, pacijenti s komorbidnim stanjima mogu biti teško razumjeti i slijediti većinu medicinskih savjeta. Na primjer, osobe sa zatajenjem srca i bubrežnim bolestima imaju najmanje deset pilula koje uzimaju dnevno, što znači da neke upute liječnika mogu biti zbunjujuće.
Istraživački tim preporučuje da i liječnici i medicinske sestre moraju biti proaktivni u poticanju pacijenata sa zatajenjem srca na uvođenje životnih promjena.