Na osnovu naredbe Županijskog tužiteljstva Županije Središnja Bosna izvršena je identifikacija za 17/18 žrtava rata identificiranih putem DNK analize.
Predstavnici Županijskog tužiteljstva BiH i Instituta za nestale danas su vršili identifikaciju putem DNK-a analiza za 17/18 strijeljanih Hrvata na Bikošima 8. lipnja 1993. godine.
Pronađeni su tek neki dijelovi tijela strijeljanih Hrvata, ali još uvijek nijedno kompletno tijelo jer bošnjačko-muslimanski vojni,policijski i politički vrh, ne samo da je godinama skrivao da je sam zločin počinjen, nego i tijela svirepo ubijenih Hrvata na Bikošima.
Predsjednik travničke HVIDRE, Žarko Jandrić, za Dnevnik.ba je kazao kako je ovo prvi put nakon 25 godina da se dogodila službena identifikacija posmrtnih ostataka.
“Prvi put nakon 25 godina službena identifikacija posmrtnih ostatak strijeljanih Hrvata na Bikošima, jednom od najvećih zločina počinjenih uopće u BiH. Zarobljeni su 8.6. 1993. godine, branitelji i civili, provedeni prema logoru tzv. Armije BiH u Mehuriću, na tom su ih putu presreli pripadnici tzv. Armije BiH i strani državljani i iz te kolone prema njihovim naredbama odvajali ljude, ponovno ih oteli i strijeljali, na licu mjesta su već ubili jednog čovjeka”, kazao je Jandrić.
Istaknuo je također kako ni danas nisu pronađeni skeleti nego tek dijelovi tijela.
“Mi nakon ovoliko godina imamo pouzdane informacije da su tijela sustavno sakrivana, da su posmrtni ostatci non stop premještani, jedne su nam prilike dovukli ovčje kosti”, kazao je Jandrić i naglasio kako se masovna grobnica tzv. Armije BiH na Bikošima skriva i dan danas.
“U razmjenama tijekom samih sukoba, dobili smo nekoliko tijela, ali ova masovna grobnica je od prvog dana kada je počinjene zločin sakrivana s ciljem da se nikad ne dokaže ratni zločin nad Hrvatima”, kazao je Jandrić i naglasio kako se još uvijek traga za 22 osobe od ukupno 39 žrtava na tom lokalitetu.
“Danas imamo identifikaciju dijelova tijela od 17 žrtava, za tri žrtve nemamo ništa, a još uvijek tragamo za 22 nestala s ovog područja. Nitko na zločin nije odgovarao, preživjelo je ukupno 8 osoba, od kojih je njih šest danas živih”, kazao je Jandrić.
Nenad Pušelja imao je 14 godina kada je izgubio brata Predraga koji je strijeljan kada je imao 21 godinu. “Nađeno je samo od koljena prema stopalima, lijeva nadlaktica i dio lubanje. Primio sam ovo danas, ovo ću pokapati, ali i dalje tražim tijelo. Za 22 čovjeka se traga, raznosili su na više mjesta kroz sve ove godine”, kazao je Pušelja za Dnevnik.ba.
Mironija Janković tog je 8. lipnja 1993. izgubila sina i supruga – Dalibora i Stipu Jankovića. Dalibor je strijeljan sa svojih 19 godina.
U izjavi za Dnevnik.ba Janković je naglasila kako je ovo neka nada da bi se tijela ipak mogla pronaći, ali da je 25. godina poslije teško vjerovati institucijama BiH.
Posmrtni ostaci identificiranih žrtava ekshumirani 1996. i 2001. godine iz dvije masovne grobnice pronađene u mjestu Bikoši na području Travnika.
Identificirana su tri brata Balta – Anto, Nikica i Jozo, starosti od 21 do 34 godine. Također identificirana su dva brata Barać – Bojan koji je imao 22 godine i maloljetni Davor, koji je imao 17 godina kada je strijeljan.
Identificirani su otac i sin Bobaš – Niko i Goran, koji je imao 22 godine.
Inače, današnju identifikaciju obilježio je i svojevrsni incident jer je u službenim zapisnicima navedeno kako je riječ o “stradalima na Bikošima” na što su obitelji žrtava prisutne danas na Prahuljama tražile da se u zapisnik uvede, umjesto “stradali”, “strijeljani na Bikošima”.
Identificirani su:
1. Davor (Zvonko) Barać, rođen 1976. u Travniku;
2. Bojan (Zvonko) Barać, rođen 1971. u Travniku;
3. Dalibor (Stipo) Janković, rođen 1973. u Travniku;
4. Goran (Niko) Bobaš, rođen 1972. u Travniku;
5. Niko (Pero) Bobaš, rođen 1937. u Travniku;
6. Srećo (Franjo) Bobaš, rođen 1963. u Travniku;
7. Slavko (Fabijan) Bobaš, rođen 1946. u Travniku;
8. Franjo (Mijo) Pušelja, rođen 1971. u Travniku;
9. Ljubo (Bariša) Pušelja, rođen 1956. u Travniku;
10. Luka (Mato) Balta, rođen 1969. u Travniku;
11. Ivo (Niko) Balta, rođen 1964. u Travniku;
12. Anto (Franjo) Balta, rođen 1959. u Travniku;
13. Jozo (Franjo) Balta, rođen 1971. u Travniku;
14. Nikica (Franjo) Balta, rođen 1968. u Travniku;
15. Anto (Mijo) Matić, rođen 1963. u Travniku;
16. Ivo (Jozo) Volić, rođen 1953. u Travniku;
17. Predrag Pušelja
18. Mijo ili Jakov Tavić.
Podsjetimo, postupcima vođenim pred Haaškim tribunalom, u predmetima protiv Envera Hadžihasanovića, zapovjednika 3. korpusa tzv. Armije BiH, Sudsko je vijeće u pravomoćnoj presudi utvrdilo kako su zločin na Bikošima počinili pripadnici odreda El – Mudžahid koji nisu bili pod kontrolom ni samog Hadžihasanovića, a ni 3. korpusa tzv. Armije BiH, pa je prvi čovjek muslimansko-mudžahedinske vojske u Srednjoj Bosni oslobođen optužbi za Bikoše.
Strijeljanje Hrvata na Bikošima bilo je i dijelom optužnice protiv Rasima Delića, načelnika Glavnog stožera tzv. Armije BiH. Haaški je tribunal Delića oslobodio odgovornosti za Bikoše jer je on, načelnikom GVS tzv. Armije BiH postao tek u večernjim satima, a zločin na Bikošima se, prema njihovim navodima, dogodio u jutarnjim satima, iako je u presudi protiv Hadžihasanovića, u dijelu koji se odnosi na Bikoše, navedeno da se zločin dogodio u kasnim popodnevnim satima.
Delić je zbog „otkrića” Sudskog vijeća da je tek oko 19 sati tog 8. lipnja 1993. godine postao načelnik Glavnog stožera tzv. Armije BiH, oslobođen odgovornosti, a presuđena mu je zatvorska kazna od tri godine zbog kršenja Ženevskih konvencija u logoru Kamenice u Zavidovićima.
wpDiscuz