Na slici je Christian Schmidt.
Za Bošnjake je “gospodin stabilizator,” čovjek od autoriteta, možda čak i novo staro božanstvo, dok im stručno pokazuje kako funkcionišu aneksi i bonski ovlasti.
Tepanje? Obavezo i uz osmijeh.
Hrvati ga zovu “kandidat za laku amneziju,” “onaj što je prošao mimo Bruxellesa,” ili jednostavno “da li ga uopće netko pitao za mišljenje?”
Tepanje? Naravno, zašto ne tepati kad su ostali bez političkog glasa? Ne bi oni u prosvjede. Ko će to. Jesen će…
Srbi? Oni ga jednostavno zovu “srboterminator” jer svaki put kad se Schmidt pojavi, donosi poneki novi pravni antisrpski eksperiment. “Nitko i ništa” je svakako primjenjivo. Čak i srpski ateisti radije posežu za nebeskim umjesto za schmidtovskim.
Schmidtov posao, naravno, podrazumijeva štititi Daytonski Aneks 10, evo vidimo kako ga u Jablanici štiti. Održivi povratak kamenolomima. A taj Aneks 10 Schmidtu izgleda kao povijesni artefakt iz praistorije. Neda se njemu to.
Naravno, sve ovisi o interpretaciji: Dayton za jedne, podmetač za kavu za druge. I, naravno, Schmidt pazi da svi igraju po pravilima. Osim kad ne igraju neki onda te neke ignoriše. Recimo Komšića – čovjeka kojeg je valjda i Dayton zaboravio.
Zaključujemo da je, po OHR-ovim standardima, sasvim normalno kad se Ustav BiH koristi kao švedski stol – uzmi što ti paše, ostavi ostatak.
Napomena:
Još uvijek nismo sigurni čemu Eurpi i NATO-u služi Christian Schmidt, osim možda kao primjer kako stranac može uspješno glumiti političku figuru u zemlji koja ga, realno, ne treba.