Srijeda, 29 svibnja, 2024

2000-e godine Matanić je uz potporu RH Vlade snimio rasistički manifest protiv Hercegovaca. Četvrt stoljeća kasnije Marina Radoš obrisala je pod s Matanićem. Pošteno…

Must Read

Prije 10 ili 15 godina ovaj tekst bio gorio. Danas ne gori? Zašto? Naprosto nas više ne zanima što o nama misle u izdaji svih izdaja – Zagrebu? Ako je to posrijedi, onda je zapravo dobro. Ako je posrijedi nešto drugo – da ljudi više ništa ne čitaju nego samo skrolaju, onda dobro nije.

A sada tekst Marine Radoš:

DALIBOR Matanić u petak je javno priznao da je godinama, pijan i drogiran, seksualno uznemiravao kolegice.

Dalibor Matanić, kaže njegova biografija, svoj prvi film je snimio u osvit novog tisućljeća, a u naredne 24 godine postao je bog i batina hrvatske filmske industrije. Matanićev prvi film se zvao Blagajnica hoće ići na more, a legenda kaže da još uvijek postoje ljudi koji smatraju da je taj film bio komedija o odnosu poslodavaca prema radnicima u Hrvatskoj.

Kada je osvanulo novo tisućljeće Hrvatima i hrvatskoj filmskoj i televizijskoj industriji, postalo je pomalo nepristojno glavnim neprijateljima i negativcima u zemlji držati Srbe, komunista i masone. Novo tisućljeće, novi neprijatelji Hrvata. Srbe se skinulo s vrba, a progresivni umovi hrvatske javne scene brzo su se snašli.

2000. godine u zemlji se mnogo toga promijenilo. HDZ je otišao s vlasti, a Hrvati su dobili i novu vlast, novog premijera i novog predsjednika. Filmska industrija dobila je – Dalibora Matanića. Progresivne ideje su mogle započeti.

“Očistimo Zagreb”

Prije nego što se bacimo na analizu filma, moramo se prisjetiti atmosfere u javnom i političkom prostoru 2000. godine.

HSS je te godine u izbornu kampanju krenuo sa spotom koji je nosio poruku “Očistimo Zagreb”.  Video je prikazao pastira koji 1994. dolazi Livno-busom na zagrebački autobusni kolodvor, a u krupnom su planu njegove bijele čarape.

Spot je izazvao niz negativnih reakcija, a čelnik zagrebačkog HSS-a Željko Mlinar tada je objasnio da su se u spotu “potkrale tehničke pogreške”. Misteriozno je nestao dio koji se trebao ticati ekološke problematike koju je HSS isticao u predizbornom programu, a ostale su bijele čarape, natpis Livno-bus i neekološka poruka da su Hercegovci zagadili Zagreb i da je vrijeme da ga se očisti.

Spot se više ne može pronaći na internetu. Sjećaju ga se samo oni na čiji se progon tim spotom pozvalo.

U prvoj verziji teksta naveli smo kako je sporni spot režirao Dalibor Matanić. Matanić je tu informaciju demantirao u emisiji Nedjeljom u 2.

Blagajnica Barica – žrtva promiskuitetne i podle Hercegovke Jadranke i svog šefa

Nakon predizbornog spota uslijedio je filmski debi mladog redatelja Dalibora Matanića – film Blagajnica hoće ići na more. Film je predstavljen kao komedija, a neke filmske stranice ga opisuju kao, pazite sad, dirljivu priču o položaju radnica u Hrvatskoj.

Ako se ne sjećate filma Blagajnica hoće ići na more, to je onaj film u kojemu je Matanić, koji je pisao i scenarij, u jedan ženski lik uvalio svaki stereotip koji je o Hercegovcima čuo u životu. Naravno, nije slučajno ženski lik bio u pitanju.

Stereotipi, bez kojih hrvatski film ne postoji, ovaj put nisu bili nimalo bezazleni i simpatični. Glavna negativka, s iskarikiranim govorom koji Matanićeva ekipa čak nije uspjela ni skinuti, sposobna je ugroziti zdravlje malog djeteta svoje kolegice kako bi se dokopala mora – u Neumu.

“Zagreb je najljepši grad”, provlačilo se lagano pjesmom kroz film dok je Hercegovka uništavala živote poštenim zagrebačkim blagajnicama i njihovoj djeci.

Jadranka je, nimalo slučajno, tamnokosa žena sa zapadnohercegovačkim naglaskom, nepismena, nepristojna, promiskuitetna i zlobna. Jadranka je manipulativna i proračunata, žena bez manira i ikakvog moralnog kompasa koja dolazi u lokalni dućan zagorčati život nesretnoj Barici. U dućanu se, kako inovativno prikazano, zapošljava preko veze.

“Odakle si, Jadranka? Iz Širokog, šefe!”

Lik Jadranke ne ostavlja gledatelja da zaključuje i duboko promišlja; u Jadrankinom liku nema sakrivene simbolike. Jadranka otvoreno govori da u zagrebački dućan dolazi iz Širokog, preko veze, da joj se ne da raditi i da joj se ide na more. Matanić je dodatno ukrašava bojom kose i očiju, iskarikiranim govorom, fondom riječi i izrazima i svakom predrasudom koju je kroz svoj život čuo i stvorio o ženi iz Hercegovine.

U Matanićevoj režiji filma, za koji se po jednoj legendi još uvijek vjeruje da je predstavljao poziciju radnica u Hrvatskoj, za maltretiranje Barice i ostalih kolegica uopće nije odgovoran šef. Naprotiv, u mizoginiji ovog uratka, koju nijedna feministica u Hrvatskoj nikad nije spomenula, i šef je žrtva podle Jadranke koja ga tjera da je vodi u Neum.

U zlo doba kad su stranke koje su osvojile izbore jasno poručivale da žele očistiti Zagreb od jedne skupine ljudi, Matanić je hit filmom uvjerio svaku Baricu u Hrvatskoj da je za njezinu životnu muku kriva neka Jadranka iz Širokog Brijega.

Da je ovakav film snimljen u Njemačkoj 1930-ih, Jadranka bi se vjerojatno zvala Rahela. Da je snimljen u Hrvatskoj devedesetih, Jadranka bi bila Aleksandra.

Da smo ikad živjeli u normalnom društvu, redatelj filma Blagajnica hoće ići na more nikad više ne bi režirao ni predstavu na mjesnoj zabavi, a kamoli iduća dva desetljeća dobivao lovu za svoje filmove i postao lice s naslovnica koje se bori za ženska prava.

Zamislite kako bi danas prošao redatelj u Americi ili Europi koji bi pripadnicu jedne rasne, etničke ili zavičajne skupine na filmu prikazao onako kako je to u osvit demokracije u Hrvatskoj napravio Matanić. Zamislite i kako bi na takav prikaz neke žene u dalekoj zemlji reagirale naše feministice.

Za film je Matanić dobio Arene, pljesak i 24 godine karijere

60 tisuća Hrvata se te godine ludo zabavljalo uz Matanićev rasistički uradak. Pljeskala je publika, pljeskali su kritičari, pljeskale su Matanićeve kolege. Hrvatska je dobila novog redatelja, mladog i progresivnog Dalibora Matanića. On je bio toliko napredan da je umjesto Srba u hrvatskom filmu počeo simbolično progoniti Hercegovce.

Od filma su prošle 24 godine i nikad se ni jedan filmski djelatnik u Hrvatskoj, ni jedna glumica ni glumac, ni jedan intelektualac koji nema hercegovačko podrijetlo nije osvrnuo na prikaz jedne zavičajne skupine u filmu.

Zašto nitko nikad ništa nije rekao? Jesu li se Matanića plašili ili su se jednostavno – s Matanićem slagali? (Zašto je publika pljeskala vjerojatno ćete zaključiti iz komentara ispod ovog teksta, godine gospodnje 2024.)

Matanićev film Blagajnica hoće ići na more dobio je tri Zlatne arene u Puli. Njegova karijera je počela šovinizmom i mizoginijom te godine i potrajala 24 godine nakon toga. Za njegove filmove u protekle 24 godine izdvojili smo nekoliko milijuna kuna.

Matanić je postao šef dućana glumačkih karijera i, prema svjedočanstvima žena koje su u petak progovorile, progonio i mučio svaku Baricu koja je poželjela samo raditi svoj posao za svoje bolesno dijete. U priči o Daliboru Mataniću i njegovim žrtvama, nemoćnim i nečujnim Baricama, u poetskoj je pravdi izostala samo zlobna Jadranka iz Širokog Brijega.

Matanić, sam u svojim nedjelima i unatoč manipulativnoj isprici koju je objavio, završio je svoju karijeru. Njegov dućan je zauvijek zatvoren. Njegove su ga Barice uz pomoć nešto hrabrijih Barica i u ime svih Barica napokon zatvorile u hladnjaču i otišle na more.

Marina Radoš l index.hr

- Advertisement -

14 COMMENTS

Subscribe
Notify of
guest

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

14 Comments
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последний

Zašto još uvijek nisu deklasificirani tajni dokumenti UK-a o pregovorima s Titom i izručenju ustaša, četnika i domobrana?

U posljednjim desetljećima, povijest Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji i odnosi među tadašnjim saveznicima su bili predmetom mnogih kontroverzi...
- Advertisement -

Ex eodem spatio

- Advertisement -