Religije vole ljudima dijeliti ‘oznake’. Loša strana je da se ljudi zbog toga osjećaju kao pripadnici plemena pri čemu sami sebe često smatraju boljima od onih koji su izvan njihovog ‘kruga’. Istodobno, pozitivna je stvar da im vjersko ili duhovno etiketiranje nudi način definiranja tko su oni sami.
Oni podsjećaju ljude da trebaju zadržati moralni integritet i tragati za smislom života i time što istinski znači biti čovjek. Vjera olakšava te spoznaje već samim time što ih dijelimo s grupom istomišljenika.
Osobe koje su izgubile vjeru ili nikad nisu bili vjernici, također mogu osjećati potrebu za sebi sličnima i označavanjem. Bilo da im je to potrebno zbog društva, zbog toga da dokažu da se protive postojećim dominantnim vjerskim utjecajima ili da jednostavno lakše svijetu daju do znanja što misle, postoji nekoliko izraza kojima se mogu prikloniti.
Ateist
Termin ateist može se definirati doslovno kao nedostatak vjere u postojanje Boga, no povijesno ono znači jednu od dvije stvari. Pozitivan ateizam tvrdi da ne postoji neko vrhovno biće, dok negativni ateizam označava da osoba jednostavno ne vjeruje u takvo božanstvo. Poznato je da mnogi tvrdokorni vjernici ovaj izraz koriste u izrazito negativnom kontekstu, opisujući osobu koja nema nikakav moralni kompas.
Antiteist
Dok ateisti ne vjeruju u Boga, ali nije da ga nužno negiraju, antiteisti čine upravo to. Oni se aktivno suprotstavljaju bilo kojem obliku vjere u Boga, te religiju smatraju opasnom. Antiteisti su najčešće uključeni u neki oblik aktivizma, te preispituju legitimitet vjere kao moralnog autoriteta. Antiteisti također često rade na tome da ukažu na sva zla učinjena u ‘Božje ime’ (kao kamenovanja, progon homoseksualaca, zlostavljanje djece u crkvi, genitalna sakaćenja i sl.).
Agnostik
Neki ateisti smatraju termin agnostik umanjenicom, zato što smatraju da se njime opisuju ljudi koji ne vjeruju u Boga, ali ne žele uvrijediti bližnje koji su vjernici. Naime, agnostici nemaju jednako jak osjećaj odbojnosti kao ateisti, pa se služe ovim ‘ni da ni ne’ pristupom, tvrdeći da ne vjeruju u Boga ali ga ni ne poriču. Snažan agnosticizam smatra da nitko nikad ne može otkriti postoji li Bog, dok slab agnosticizam drugim riječima kao da govori: ‘Ne znam postoji li Bog’ ili ‘Ne znma postoji li Bog, no možda to otkrijem u budućnosti’.
Skeptik
Povijesno gledajući, skeptikom je obično prozivana osoba koja sumnja u vjerske dogme. No, dok su agnostici usredotočeni na pitanja o Bogu, termin skeptik ima prilično širok pristup, prema mnogočemu u životu. Kad se osoba naziva skeptikom to znači da kritički promišlja o apsolutno svim aspektima života, i ništa ne uzima zdravo za gotovo, piše Salon.
‘Slobodni mislioc’
Slobodoumlje je termin koji potječe iz 17. stoljeća, kad se prvi put koristio u Engleskoj kako bi se opisali ljudi koji su bili suprotstavljeni Crkvi i doslovnom vjerovanju u Bibliju. Riječ je o intelektualnom stavu koji smatra da bi se mišljenja morala temeljiti na logici i dokazima, umjesto na autoritetima i tradiciji. Izraz je u posljednje vrijeme postao popularan zato što se, za razliku od ateizma koji se definira kao suprotnost religiji, identificira s proaktivnim načinom odlučivanja što je istinito i bitno u životu.
Humanist
Dok se ateisti i antiteisti fokusiraju na nedostatak vjere u Boga, a agnostici, skeptici i slobodni mislioci na načine kako spoznati što je važno, humanisti su se skupili oko seta etičkih vrijednosti. Oni traže kako povećati boljitak drugih ljudi, šireći suosjećanje, ravnopravnost, samosvijest i druge vrijednosti zahvaljujući kojima individualci mogu ‘procvasti’ i živjeti u zadovoljnoj zajednici.
Panteist
Kao što samoprozvani humanisti žele preuzeti etički i aspekt zajedništva koji se obično vežu uz religiju, tako su panteisti koncentrirani na onaj osjećaj transcendencije i čuda. Oni na ljude gledaju kao na mali dio velikog prirodnog poretka, smatrajući da je Svemir prisutan unutar svih nas, ako mu se prepustimo. Panteisti odbijaju ideju da postoji neko božansko biće, već vjeruju da se božanstvo očituje u svemu što je živo i postoji. Upravo zato često predstavljaju i najveće čuvare života – u kojem god obliku se on očitovao.
Oni podsjećaju ljude da trebaju zadržati moralni integritet i tragati za smislom života i time što istinski znači biti čovjek. Vjera olakšava te spoznaje već samim time što ih dijelimo s grupom istomišljenika.
Osobe koje su izgubile vjeru ili nikad nisu bili vjernici, također mogu osjećati potrebu za sebi sličnima i označavanjem. Bilo da im je to potrebno zbog društva, zbog toga da dokažu da se protive postojećim dominantnim vjerskim utjecajima ili da jednostavno lakše svijetu daju do znanja što misle, postoji nekoliko izraza kojima se mogu prikloniti.
Ateist
Termin ateist može se definirati doslovno kao nedostatak vjere u postojanje Boga, no povijesno ono znači jednu od dvije stvari. Pozitivan ateizam tvrdi da ne postoji neko vrhovno biće, dok negativni ateizam označava da osoba jednostavno ne vjeruje u takvo božanstvo. Poznato je da mnogi tvrdokorni vjernici ovaj izraz koriste u izrazito negativnom kontekstu, opisujući osobu koja nema nikakav moralni kompas.
Antiteist
Dok ateisti ne vjeruju u Boga, ali nije da ga nužno negiraju, antiteisti čine upravo to. Oni se aktivno suprotstavljaju bilo kojem obliku vjere u Boga, te religiju smatraju opasnom. Antiteisti su najčešće uključeni u neki oblik aktivizma, te preispituju legitimitet vjere kao moralnog autoriteta. Antiteisti također često rade na tome da ukažu na sva zla učinjena u ‘Božje ime’ (kao kamenovanja, progon homoseksualaca, zlostavljanje djece u crkvi, genitalna sakaćenja i sl.).
Agnostik
Neki ateisti smatraju termin agnostik umanjenicom, zato što smatraju da se njime opisuju ljudi koji ne vjeruju u Boga, ali ne žele uvrijediti bližnje koji su vjernici. Naime, agnostici nemaju jednako jak osjećaj odbojnosti kao ateisti, pa se služe ovim ‘ni da ni ne’ pristupom, tvrdeći da ne vjeruju u Boga ali ga ni ne poriču. Snažan agnosticizam smatra da nitko nikad ne može otkriti postoji li Bog, dok slab agnosticizam drugim riječima kao da govori: ‘Ne znam postoji li Bog’ ili ‘Ne znma postoji li Bog, no možda to otkrijem u budućnosti’.
Skeptik
Povijesno gledajući, skeptikom je obično prozivana osoba koja sumnja u vjerske dogme. No, dok su agnostici usredotočeni na pitanja o Bogu, termin skeptik ima prilično širok pristup, prema mnogočemu u životu. Kad se osoba naziva skeptikom to znači da kritički promišlja o apsolutno svim aspektima života, i ništa ne uzima zdravo za gotovo, piše Salon.
‘Slobodni mislioc’
Slobodoumlje je termin koji potječe iz 17. stoljeća, kad se prvi put koristio u Engleskoj kako bi se opisali ljudi koji su bili suprotstavljeni Crkvi i doslovnom vjerovanju u Bibliju. Riječ je o intelektualnom stavu koji smatra da bi se mišljenja morala temeljiti na logici i dokazima, umjesto na autoritetima i tradiciji. Izraz je u posljednje vrijeme postao popularan zato što se, za razliku od ateizma koji se definira kao suprotnost religiji, identificira s proaktivnim načinom odlučivanja što je istinito i bitno u životu.
Humanist
Dok se ateisti i antiteisti fokusiraju na nedostatak vjere u Boga, a agnostici, skeptici i slobodni mislioci na načine kako spoznati što je važno, humanisti su se skupili oko seta etičkih vrijednosti. Oni traže kako povećati boljitak drugih ljudi, šireći suosjećanje, ravnopravnost, samosvijest i druge vrijednosti zahvaljujući kojima individualci mogu ‘procvasti’ i živjeti u zadovoljnoj zajednici.
Panteist
Kao što samoprozvani humanisti žele preuzeti etički i aspekt zajedništva koji se obično vežu uz religiju, tako su panteisti koncentrirani na onaj osjećaj transcendencije i čuda. Oni na ljude gledaju kao na mali dio velikog prirodnog poretka, smatrajući da je Svemir prisutan unutar svih nas, ako mu se prepustimo. Panteisti odbijaju ideju da postoji neko božansko biće, već vjeruju da se božanstvo očituje u svemu što je živo i postoji. Upravo zato često predstavljaju i najveće čuvare života – u kojem god obliku se on očitovao.
wpDiscuz