Oko 15 km jugozapadno od Busovače uzdiže se Busovačka planina, na njoj je izletište Busovačke staje, koje su 15. lipnja 1993. godine bile stratište za hrvatske civile i humanitarni konvoj pomoći Hrvatima Srednje Bosne koji su bili u okruženju Armije BiH.
Jedna skupina izbjeglica i drugih putnika došla je do Busovače s namjerom da otputuje u tuzlansko područje. Kada im je 14. lipnja 1993. bilo jasno da od puta nema ništa, odlučili su se vratiti u Hrvatsku i pridružili su se konvoju koji je toga dana krenuo za Sebešić, po hranu za okruženu Busovaču.
U tome konvoju bilo je 15 hrvatskih civila iz Brčkog, sedam iz Tuzle i oko 70 iz Busovače.
Oni su stigli na Busovačku planinu, gdje su se trebali odmoriti. Dok su se odmarali, opkolili su ih pripadnici Armije BiH. Ne znajući da su opkoljeni, krenuli su oko šest sati ujutro. Samo dvije minute kasnije počela je pucnjava sa svih strana. Pucnjava nije prestajala, nego se sve više i više pojačavala.
Pripadnici Armije BiH počeli su ih gađati i tromblonima, iz minobacača i to neprekidno tri sata.
Tog dana na Busovačkim stajama ubijeno je 22 Hrvata.
Rat u Srednjoj Bosni je agresija Armije BiH na Hrvate
Sukob između Hrvata i Bošnjaka na području Busovače počeo je nekoliko mjeseci ranije kada pripadnici Armije BiH, 23. siječnja 1993. godine, u selu Kaćuni postavljaju zapreku na regionalnoj prometnici Kiseljak-Busovača-Travnik. Tu su istog dana zaustavljena i ubijena četiri vojnika HVO-a. Jedan od njih je bio Ivica Petrović, zamjenik zapovjednika Vojne policije HVO-a u Busovači.
Rat u Srednjoj Bosni isprovocirali su Muslimani i Armija BiH, koji su doživjeli velike gubitke u Bosanskoj Krajini (središte Banja Luka) i cijelom širokom pojasu uz Drinu gdje su činili većinu (osim Goražde i Srebrenica tada). Kompenzaciju su tražili u teritoriju naseljenim Hrvatima, a veliku ulogu u tome odigrali su bivši oficiri JNA i KOS-a koji su bili infiltrirani u Armiju BiH, ali i dijelove hrvatskih snaga.
Naime, ovakav rasplet događaja išao je na ruku Srbima, a onog trenutka kada su Hrvati i muslimani sklopili vojno-politički savez, počela se Republika Srpska raspadati kao kula od karata. I da nije bilo, po n-ti puta, pomoći i ultimatuma međunarodne zajednice vojnom intervencijom NATO-a, cijela Republika Srpska pala bi u ruke Hrvata i muslimana.
Zakulisnim političkim igrama međunarodne zajednice, vojni pobjednici rata u BiH Hrvati koji su zaustavljeni pred Banja Lukom, postaju najslabiji politički faktor u BiH – premda je završetak rata bio čista pobjeda hrvatskog naroda.
Tko je kriv za to?
Zločini Armije BiH nad Hrvatima u okruženju Lašvanske doline – cilj je bio nestanak Hrvata u Srednjoj Bosni tako da se Hrvati razbiju u par manjih enklava, a onda ih se pobije ili jednostavno iseli etničkim čišćenjem:
Izvor: narod.hr
Obilježena 28.godišnjica pogibije pripadnika Humanitarnog konvoja života za Lašvansku dolinu
Polaganjem vijenaca na spomen obilježju Busovačke staje i svetom misom zadušnicom obilježena je 28. godišnjica stradanja pripadnika Humanitarnog konvoja života za Lašvansku dolinu.
Misu zadušnicu predslavio je viteški župnik fra Velimir Bavrka.
“Dragi domoljubi, branitelji i obitelji poginulih, s poštovanjem gledam na svako srce koje je ovdje došlo, osobito na obitelji poginulih: Ivice Smolje, Marka Lukina, Ante Lukina, Jure Ivanovića, Žarka Milinovića, Ive Ljubosa, Marinka Popovića, Ive Laštre, Mate Čote, Slavka Grgića, Predraga Milića, Nenada Šantića, Željka Bilića, Jure Glavaša, Mirka Anušića, Anđelka Petrovića, Šimuna Popovića i Milenka Brnjića. Danas se ovdje sjećamo ljudi koje je okupila ljubav za svoju rodnu grudu i Domovinu, sjećamo se istinskih branitelja koji su goloruki branili svoju Domovinu. Ovo su ljudi koji su najviše dali sto su mogli dati, a ti je svoj život. Nema veće ljubavi nego dati život za drugoga, kao Isus Krist koji nas je danas sabrao da molimo za poginule i da praštamo onima koji su to učinili”, kazao je župnik Bavrka, prenosi centralna.ba.
Fra Zoran Jaković, busovački župnik, zahvalio je svima na dolasku na Busovačke staje “kako bi molitvom odali počast pripadnicima Humanitarnog konvoja života za Lašvansku dolinu koji su dali svoje živote za našu slobodu i opstojnost hrvatskog naroda”.
“Mlade naraštaje trebamo naučiti onome što se dogodilo, ne samo ovdje, nego našu povijest prepričavati i govoriti ono što je važno i vrijedno za nas katolike i Hrvate, gdje se nalazimo i živimo. Ovi branitelji dali su svoje živote da možemo ovdje slobodno živjeti i to ne smijemo zaboraviti”, poručio je župnik Jaković.
Inače, 15. lipnja 1993. snage Armije BiH ubile su 18 i ranile 20 pripadnika HVO-a kao i civile iz pratnje konvoja pomoći busovačkim Hrvatima nazvanog Humanitarni konvoj života.
Konvoji su planinskim vrletima po nepristupačnom terenu uz veliki rizik vršili opskrbu hranom, opremom i drugim materijalnim sredstvima hrvatski narod i branitelje potpuno opkoljene Lašvanske doline.
