Ovih dana kada se navršava točno 16 godina od proglašenja Statuta Grada Mostara, Hrvatski Medijski Servis podsjeća na političke i povijesne okolnosti koje su vladale u BiH i Mostaru kada je tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, Paddy Ashdown, nametnuo segregacijski, diskriminacijski i neustavan Statut.
Iako je Paddy Ashdown tada izjavio kako novi Statut predstavlja kompromis te da će konačno njegovom provedbom grad biti bliže ujedinjenju, a građani Mostara dobiti ujedinjenu, jeftiniju i učinkovitu administraciju, kao u brojnim izjavama tijekom svoga neuspješnog mandata nije govorio istinu. Iako je njegovo donošenje značajan korak naprijed u reintegraciji grada, taj Statut je nedemokratski i segregacijski, u suprotnosti s europskom poveljom o lokalnoj samoupravi, tako da postao ponovni izvor stalnih političkih sukoba i kriza.
Manjkavosti nametnutog Statuta:
• Niti jedan grad ili općina u BiH tako nisu uređeni kao Mostar i njegovo uređenje predstavlja pravni izuzetak.
• Nametnutim Statutom je propisano čak i to koliko jedan narod može imati najviše i najmanje vijećnika /nacionalne kvote / .
• Jedino se Gradonačelnik Mostara ne bira izravno na izborima kao u ostalim općinama nego iz reda vijećnika.
• Za Gradsko vijeće Mostara postoje dvije liste, gradska i lista gradskih područja, a koja su granice bivših općina, tako da u jednom području za mandat u vijeću trebate tisuću, a u drugom deset tisuća glasova.
• Isti broj vijećnika daje gradsko područje ( Jugozapad) s 40 tisuća i ono sa šest tisuće stanovnika (Jugoistok).
• Građani bivše Središnje zone su diskriminirani jer ne mogu glasovati na listi za gradska područja niti biti birani već isključivo na zajedničku gradsku listu.
• U Gradskom vijeću postoje klubovi stranaka i naroda, tako da vijeće praktično funkcionira kao dvodomni parlament, što nigdje nije slučaj u jedinicama lokalne samouprave.
Statut Grada Mostara by Branimir Galić on Scribd
Uz sve probleme Grad Mostar je ujedinjenjem naslijedio probleme i sve financijske obveze iz bivših općina, oko 20 milijuna KM duga po različitim osnovama, Kuvajtski kredit, tužbe, koje se moraju platiti sudskim putem. Kuvajtski kredit u iznosu od 15 milijuna KM potrošen je za infrastrukturu samo u istočnom dijelu grada, bivše gradske općine Stari grad, Jugoistok, Sjever.
Unatoč obećanju Sulejmana Tihića, Federalne vlade i OHR te Paddyja Ashdowna osobno, da će kredit biti «riješen», ma što to značilo, ili otpisan to se tada nije dogodilo da bi problem bio riješen tek naknadno. OHR na čelu s neučinkovitim Paddyjem Ashdownom, čiji se rezultati rada mogu mjeriti obrnuto proporcionalno pojavljivanju na televiziji, «ostavio» je Grad Mostar bez 8 milijuna KM sredstava godišnje od dviju Elektroprivreda, odnosno od naknade za neupravljanje trima elektranama na Neretvi.
Odbijaju izmjene naziva ulica
Iz te stranke te Stranke BiH-a ali (ne)začuđujuće i SDP-a u tim godinama se opstruirala se i promjena ulica u Mostaru sa spornim nazivima. SDP je cijelo vrijeme (1996-2004) bi(l)o u stvarnoj, kroz Koaliciju za CD BiH, ili neformalnoj koaliciji sa SDA.
Zahtjevi gradonačelnika Ljube Bešlića da se sporni nazivi promjene je odbačen na Gradskom vijeću pod izgovorom da je to parcijalno rješenje i da treba dogovoriti promjenu imena svih ulica ili oko njih tisuću. Naravno to obrazloženje je više nego licemjerno i može se samo objasniti, i dokazati, kako se nad Mostarom, posebice nad Hrvatima ostavlja stigma kako bi se u dnevnopolitičke svrhe mogli optuživati za fašizam.
Istupi vjerskih vođa raspiruju nacionalne strasti
Istup reisa Mustafe ef. Cerića tijekom boravka u Mostaru te 2006. godine nikako nije doprinosio izgradnji Mostara kao normalnog grada, grada u kojem se živi uz uvažavanje i poštivanje drugog i drugačijeg.Olako iznesena teza kako je u Mostaru na sceni aparthejd i da su Bošnjaci ugroženi nikako ne stoji.
Ona je zlonamjerna i potkopava pozitivno u Mostaru jer reis Mustafa Cerić nije svoje tvrdnje potkrijepio niti jednim konkretnim primjerom u praksi.Istina je da su u Mostaru mnogi građani ugroženi, posebice oni koji nemaju posla koji imaju male mirovine. Ono što je činjenica jeste da je Mostar, nažalost, praktično jedini multietnički grad u BiH.
U Mostaru, za razliku od Sarajeva gdje ne postoji niti jedna državna škola u kojoj se uči na hrvatskom jeziku, sve škole u Mostaru dostupne su svim učenicima, bez obzira na naciju ili vjeru. Gimnazija Mostar je najbolji primjer.
Multinacionalna gradska uprava
Cerićeva izjava kako u Gradskoj upravi Mostara Bošnjaci nisu zastupljeni, tek tu i tamo je također netočna. Za razliku od Sarajeva ili Banja Luke, Gradska uprava Mostara organizirana je na način da tri najvažnije funkcije dijele tri naroda. Gradonačelnik je Hrvat, glavni savjetnik grada je Srbin, a predsjednik Gradskog vijeća je Bošnjak, a njegova dva zamjenika su Srbin i Hrvat. U vremenu dok je postojalo gradsko vijeće uz klubove stranaka imaju i klubovi naroda kao u državno parlamentu i postoji pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, što nema niti u jednom općinskom ili gradskom vijeću u BiH.
Također, pet načelnika Gradskih odjela su iz tri naroda. Financije i ekonomija pripadaju Bošnjacima, urbanizam i društvene djelatnosti Hrvatima, a pravni, organizacijski i opći poslovi Srbima. I 16 stručnih službi su ravnomjerno raspoređene. Šefovi sedam službi su Bošnjaci, sedam Hrvati, a dvije pripadaju Srbima.
Direktori novog Zavoda za urbanizam i novoutemeljene Agencije za Stari grad su Bošnjaci, uz već brojne institucije, ustanove i škole koje postoje od ranije, tako da reisova tvrdnja kako su Bošnjaci praktično ugroženi apsolutno neistinita i nedobronamjerna. Gradonačelnik Ljubo Bešlić je iz reda Hrvata, glavna savjetnica Radmila Komadina iz reda Srba, a predsjednik Gradskog vijeća do njegovog postojanja bio je Murat Ćorić iz reda Bošnjaka.
Radmila Komadina, savjetnica Grada Mosatra | Foto: Fena
Murat Ćorić, bivši predsjednik mostarskog Gradskog vijeća
Nedemokratski Statut stalni izvor sukoba
Ovakav antidemokratski Statut, koji Gradsko vijeće nije nikada usvojilo već ga je visoki predstavnik proglasio i nametnuo, pokazao se kao kamen spoticanja i izgradnje Mostara kao normalne i funkcionalne gradske cjeline.
Naprotiv, on je stalni izvor sukoba i ograničava demokratske procese u odlučivanju i radu Gradskog vijeća i Gradske uprave, ali i funkcioniranje ukupnih političkih, gospodarskih, kulturnih i svih drugih odnosa u Mostaru. Također, loši odnosni u Mostaru između SDA i HDZ-a reflektiraju se i na odnose u federaciji i državnoj razini i na ukupne odnose Hrvata i Bošnjaka. Ima određenih predstavnika unutar oba naroda ali i međunarodne zajednice žele upravo to, jer pitanje ujedinjenja i funkcioniranja Mostara se itekako održava na cijelu BiH. Ako se od dva Mostara napravi jedan grad, onda se od BiH s dva entiteta može izgraditi jedna funkcionalna i normalna zemlja po mjeri sva tri konstitutivna naroda i svih građana.
Statut osporen, ali…
U međuvremenu su se okolnosti promijenile, ali je načelno sve ostalo isto. Prvo je 2012. godine Ustavni sud BiH osporio Statut Grada Mostara zbog diskriminatornog načina izbora gradskih vijećnika na način da svačijiglas ne vrijedi isto, da bi koncem 2019. godine Međunarodni sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio u korist apelantice Irme Baralije kazavši da je građanima Mostara povrijeđeno jedno od osnovnih ljudski prava – birati i biti biran te naložio održavanje lokalnih izbora.
Iako pregovori HDZ-a BiH i SDA oko održavanja izbora u Mostaru još uvijek traju neizvjesno je hoće li doći do rješenja koje bi zadovoljilo sve strane. Međunarodna zajednica konačno bi trebala prestati biti pasivna i kroz posredovanje pripomoći da Mostarci konačno, u listopadu 2020. godine, iziđu na izbore i ostvare jedno od osnovnih ljudski prava – birati i biti biran.
wpDiscuz