Nekoliko godina zapelo je prihvaćanje osnovnog ugovora između BiH i Islamske zajednice (IZ), a bošnjačka strana za to optužuje hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića koji je i čelnik Hrvatskog narodnog sabora (HNS).
No, istina je kako taj ugovor u bitnom dijelu sadržaja odudara od sličnih ugovora s Katoličkom i s Pravoslavnom crkvom, zbog čega bi muslimanski vjernici bili dodatno privilegirani, a država te pravni subjekti u kojima rade imale bi dodatne financijske obveze.
Najprijeporniji je članak 11. koji se odnosi na prava vjernika na odsutnost s posla i upražnjavanje vjere. Tako se, primjerice, precizira da će u javnom i privatnom sektoru biti omogućeno pravo na slobodno vrijeme (stanku) “za obavljanje džuma-namaza”, što je zajednički tjedni obred u džamiji u podne u tijeku svetog mjeseca ramazana. Takvo pravo, čak ni nedjeljom, nije regulirano katoličkim ili pravoslavnim vjernicima. Zatim se traži pravo na stanku za vrijeme “iftara” (vrijeme prekida posta nakon zalaska sunca) i “sehura” (vrijeme početka islamskog posta koji nastupa početkom zore) u istom mjesecu.
Posebni propisi
Takvo što ne postoji uređeno za katolike i pravoslavce koji imaju također sličan mjesec korizme, koji je priprava za svetkovinu Uskrsa, pa bi ulaženje u takvu vrstu prava vjernika moglo potaknuti i crkve da zatraže redefiniranje odnosa s državom…
Ova posebna pravila trebaju se urediti propisima i aktima poslodavca kojim se uređuje oblast “radno-pravnih odnosa”.
Druga stavka u ovoj točki je da se državnim institucijama i kompanijama, ali i u privatnim subjektima omogući “pravo na odsutnost s posla u svrhu obavljanja hadža”.Nije objašnjeno na kakav bi se to način uredilo, ali se dodaje kako će se to također osigurati posebnim propisima poslodavca.
Nisu samo to prava koja bi trebala biti priznata muslimanskim vjernicima.
Naime, ugovorom se precizira da će u javnom i privatnom sektoru biti omogućeno obavljanje molitve na način koji ne ugrožava redoviti proces. Takvo što također nije uopće predviđeno sličnim ugovorima s crkvama i drugim zajednicama te čak dovodi u pitanje svjetovnu poziciju tih institucija.
Jedno od pitanja o kojem se vode prijepori je i upotreba vjerskih i tradicijskih obilježja. To je pitanje izbora prehrane, ali i odijevanja te izgleda “u skladu s njihovim vjerskim uvjerenjima”.
Problemi sa selefijama
Takva odredba bi u suštini mogla dovesti do toga da bi se ozakonilo nošenje burke, hidžaba i u javnim institucijama, jednako kao i hlača koje najčešće koriste pripadnici selefijsko-vehabijskog pokreta.
Ta odredba bi vjerojatno ponovno pokrenula i rasprave o nošenju brada.
Ovim ugovorom IZ će nastojati, očito je, razriješiti i probleme koje ima s paradžematima i nevladinim organizacijama koje obavljaju djelatnost Islamske zajednice. A takvih je jako veliki broj i nisu u sustavu Islamske zajednice te ih vode propovjednici koji se protive sadašnjoj hijerarhiji ove zajednice.
Prijepori postoje i oko obrezivanja male djece, posebice oko osiguranja zdravstvenih uvjeta za taj obred.
wpDiscuz