Već sam dugo ljut i gnjevan na obilatu pojavu šunda i pada općih moralnih i estetskih vrijednosti. Ljut na nekažnjivu zloupotrebu raznih pojmova i poimanja.
Negdje početkom stvaranja države dični se gospon Šuker usudio uvesti upotrebu imena “Nogometna akademija” za svoju nogometnu školu, nogometni kurs. Užas!!!
Zna se što su akademije, ali to je prošlo nekažnjivo i neprimjetno u našoj općoj kaljuži, jer mi smo narod neznalica, zavidnika i “ne talasaj” pravila.
Neka mi oproste svi sportski navijači, a naročito oni pametniji, ali natjeravanje lopte s jednog kraja igrališta na drugi nema ama baš ništa s pojmovima: genijalno, povijesni trenutak, katastrofa ili akademija. Još k tome, kad se pomiješa strast navijanja za određeni klub ili pojedinca, s nacionalnim ili lokalno nacionalnim, onda je to pravi šund, kriminal ili jednostavno dno ljudskog ponašanja. Navijati tako jako za utjerivanje lopte u gol, da se zaboravi obitelj, supruga, dostojanstvo, obaveze, da se zaboravi, kako smo ljudi, a ne tamo neke nule, to je za mene potpuno strano. A zna se kako gazde i vlasnici klubova na našoj gluposti zarađuju. Možda i nismo drugo zaslužili, ”ovce treba šišati”.
Evo, vidim ovih dana u Dubrovniku opet oglas za “Nogometnu akademiju”, i opet sve prolazi nekažnjivo, bez reakcije akademika i ostalih dušobrižnika.
Osjećam se kao Don Kihot u borbi protiv vjetrenjača i znam da bi moj kolega iz gimnazije (dobar sportaš i intelektualac) rekao: “Treba narodu kruha i igara. Narode, daj novce!”
Iako ovaj tekst izgleda kao vapaj u općeprisutnoj galami, ja ne odustajem od svog mišljenja.
Jer, a to mi ni najokorjeliji navijači moraju priznati, svi dolaze u Dubrovnik, Veneciju, Pariz, Rim i tako dalje zbog umjetnosti, a ne zbog stadiona, rodnih kuća nogometaša i slično. Postoje i svjetska prvenstva, ali to je opet igra profita i sporta. Ovi što dolaze diviti se vječnim vrijednostima, dolaze uvijek iznova, i tu je poanta.
Ljuti me kad vidim u tisku po 4, 8 ili 12 strana zauzetih sportom, a za kulturu ostane pola!!! Skandali “moraju” doći na prvu stranu, a pozitivne vijesti su toliko male, da ih je teško naći.
Sve krivo postavljeno, jer su urednici i njihovi šefovi upitne edukacije i inteligencije. Nitko me ne može uvjeriti da je negativnoj vijesti mjesto na 1. strani novina. NE i NE! To ostavlja samo trag gorčine i tugu. Znam da je naša psiha sastavljena od dobra i zla i znam da te sile djeluju u svijetu, u našoj povijesti i u našim životima, ali se ne mirim s činjenicom, kako smo prolazna prašina.
Pojedinci su ostavili i ostavit će trag o ljudskom boravku na planeti Zemlji. Znanstvenici i umjetnici!!!
Molim, da me ne shvatite krivo! Ja sam za sport, ali bez profita, prljavih igara i s pravilnim postavljanjem vrijednosti.
Ljute me Mamići i Modrići.
…Naši sabornici, koji dobivaju, a ne zarađuju plaću.
…Severina sa njenom glumom ucviljene majke. ! Tek njen “umjetnički uradak”!
…Naši mediji, koji daju važnost šundu i šljamu
…Što u bolnicama nema WC papira.
…Što crni kruh nije crn, nego ofarbani.
…Što smeđi šećer nije smeđi, nego ofarbani.
…Što je asfalt loše kvalitete.
…Što crna čokolada nije crna.
…Što Kraševa bajadera nije ona nekadašnja bajadera.
…Što su nam Francuzi u Dukatu uvalili mala pakovanja jogurta po cijeni većeg.
…Što je Todorić napravio, to što je napravio.
…Što su tržnice prazne, a kafići puni.
Ama ne mogu dalje i odoh na kavu!