Grupa državljana Srbije i Bosne i Hercegovine je početkom ožujka pred Visokim sudom u Londonu službeno najavila podnošenje tužbe protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC) zbog pedofilije kojoj su bili izloženi od strane svećenika u toj vjerskoj instituciji.
Čeka se odgovor tužene strane, a ukoliko londonsko pravosuđe prihvati ovaj slučaj, podnositelji zahtjeva bili bi korak bliži, kako navode, pravdi koju godinama unazad nisu uspjeli da dobiju pred domaćim sudovima.
Za sada su tri osobe imenom i prezimenom stale iza najave tužbe, kaže za Radio Slobodna Evropa odvjetnik Mladen Kesar, ispred odvjetničkog ureda koja zastupa ovu grupu.
Kesar dodaje da slučajevi koje podnose tužitelji s nebritanskog područja vrlo često bivaju prihvaćeni na britanskim sudovima, ukoliko se pokaže veza sa Velikom Britanijom.
„U ovom slučaju to bi bio ogranak SPC u Velikoj Britaniji koji je dio Britansko-skandinavske eparhije. Po Ustavu SPC, sve eparhije su pod direktnom upravom Patrijaršije i najviših organa Srpske pravoslavne crkve. Dakle, jedna i nedjeljiva Crkva. Sud će naravno razmotriti i druge stvari kao što su efikasnost pravne zaštite u matičnoj zemlji, dostupnost i kvaliteta besplatne pravne pomoći, zakonske odredbe vezane za zastarjelost, korupciju i neadekvatan pristup pravosuđa“, objašnjava Kesar.
Osim tri tužitelja, još nekolicina drugih ljudi koji tvrde da su žrtve pedofilije u SPC su se javili uredu Mladena Kesara, stacioniranoj u Velikoj Britaniji, a podaci o njihovim slučajevima se još uvijek prikupljaju.
Među trojicom tužitelja je i Bojan Jovanović, nekadašnji đakon koji je prije nekoliko godina javno optužio danas umirovljenog vladiku Zvorničko-tuzlanske eparhije Vasilija Kačavendu da ga je seksualno uznemiravao i tražio od njega da mu podvodi dječake.
Uprkos Jovanovićevom svjedočenju u brojnim medijima ali i pred Sinodom Srpske pravoslavne crkve, kao i inkriminirajućih video snimcima Kačavende sa jednim mladićem koji su procurjeli u javnost (a o čijoj autentičnosti se policija nije izjašnjavala javno) crkveni velikodnostojnik nije krivično odgovarao, a Sinod SPC ga je umirovio 2013. godine iz, kako je tada navedeno, zdravstvenih razloga.
“Prije nego što smo otišli u London, mi smo ovde angažirali pravnike i vještake koji su vještačili cijeli slučaj i koji su dali jasne dokaze da u ovakvoj atmosferi u Srbiji ne možemo očekivati da se nešto riješi, uprkos svim dokazima koji postoje“, kaže za RSE Bojan Jovanović.
On dodaje da je o najavi tužbe protiv SPC obavijestio i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, kao i premijerku Anu Brnabić, te da im je dostavio svu prateću dokumentaciju.
Krivica pojedinaca ili čitave Crkve?
Parnični postupak pred britanskim pravosuđem podrazumijeva da se tužba najavi, te da tužena strana, u ovom slučaju Srpska pravoslavna crkva, ima rok od tri mjeseca da odgovori na optužbe, objašnjava Mladen Kesar.
Iako smo od službe za suradnju sa medijima SPC tražili komentar o ovom slučaju, do zaključenja ovog teksta odgovor nismo dobili, piše Dnevni avaz.
Ukoliko tužba bude usvojena, tužena strana će biti čitava Srpska pravoslavna crkva, a ne pojedini njeni članovi, rekao je Mladen Kesar.
Protođakon dr Ljubomir Ranković, urednik Glasa Crkve u Šapcu, kaže za RSE da podržava inicijativu da inozemni sud ispita optužbe o pedofiliji u redovima SPC, ali napominje da tužba ima smisla ukoliko je okrenuta protiv pojedinaca, a ne čitave Crkve:
“Ako tužite SPC, to je kao kada bi policajac izvršio pedofiliju, a vi tužite Ministarstvo unutanjih poslova. Ovdje treba ustanoviti krivnju tih pojedinaca. Ja bih to želio više od bilo čega na svijetu i siguran sam da bi SPC najrigoroznije kaznila počinitelja“, kaže Ranković.
Odvjetnik Mladen Kesar objašnjava zašto nijedan svećenik SPC neće biti tužen individualno:
„Oni su zaposleni od strane Srpske pravoslavne crkve. Ona je njihov poslodavac i ona kao organizacija, kao vjerska zajednica ima odgovornost za postupke onih koji je predstavljaju i koji rade za nju“, kaže Kesar.
Kesar ukazuje i na intervju koji je patrijarh Irinej dao tabloidu „Kurir“ studenom 2015. godine, a u kojem je poglavar SPC, između ostalog, rekao:
“Bile su razne priče o Kačavendi, međutim, priča uvijek ima. Čim smo dobili dokaze, protiv vladike zvorničko-tuzlanskog poduzete su određene mjere, odnosno umirovljen je“. Tu izjavu SPC nikada nije demantirao, kaže Kesar i napominje da se Crkva nije distancirala od svećenikau svojim redovima koji su bili povezivani s optužbama za pedofiliju.
Odgovornost pojedinih vladika Srpske pravoslavne crkve koji su bili prijavljeni za pedofiliju do danas u Srbiji nije sudski utvrđena. Za razliku od već spomenutog vladike Vasilija Kačavende iz bh. etiteta Republike Srpske, koji nije ni dospio pred građanski sud, vladika Eparhije vranjske Pahomije (svetovno ime Tomislav Gačić) je 2006. godine oslobođen optužbi za seksualno zlostavljanje četiri dječaka. Nakon maratonskog sudskog postupka, Općinski sud u Nišu je Pahomija, koji je sve vrijeme negirao krivnju, u dva od četiri predmeta oslobodio zbog nedostatka dokaza, dok je u druga dva predmeta nastupila zastara.
Vrhovni sud Srbije je 2007. godine ustanovio da je tijekom suđenja ovom vladici bilo ozbiljnih propusta koje su načinili niži sudovi, ali do ponavljanja suđenja nije moglo doći jer zakon to ne dozvoljava.
U ožujku 2013. godine mediji su objavili da je Osnovno tužiteljstvo u Vranju pokrenulo pretkrivični postupak protiv Pahomija, nakon optužbi skladištara Eparhije vranjske, koji je vladiku optužio za dugogodišnje seksualno zlostavljanje. Tužiteljstvo je godinu dana kasnije utvrdilo da nema razloga za pokretanje krivičnog postupka. Kako je za RSE rečeno u Osnovnom tužiteljstvu, crkveni službenik je u predistražnom postupku dao izjavu Policijskoj upravi Vranje u kolovozu 2013. godine.
“Na osnovu dokaznog materijala prikupljenog u predistražnom postupku, izvještaju PU Vranje sa službenim bilješkama obavijesti primljene od građana, donijeta (je) odluka da nema mjesta pokretanju krivičnog postupka”, navodi se u priopćenju koje potpisuje Milica Petković, vršiteljica funkcije osnovnog javnog tužitelja.
Tijekom čitavog sudskog procesa, kao i u tijeku predistražnih radnji tužiteljstva Pahomije je ostao na visokoj poziciji u SPC, a Crkva je priopćila da će se njegovom slučaju oglasiti tek kada redovni sud utvrdi „što je istina“.
Kolika je moć crkve?
Iste godine kada je Pahomije oslobođen optužbi, nekadašnji starješina manastira Hopovo Ilarion (svetovno Jovan Mišić) osuđen je u novosadskom Okružnom sudu na godinu dana zatvora zbog navođenja maloljetnih dječaka na “nedozovljene spolne radnje“. Međutim, Vrhovni sud je 2007. godine vratio postupak na novo suđenje, ali tog suđenja nije bilo, jer je predmet zastario.
Glavni problem je u tome što državni sudovi i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini nisu do kraja izvršili svoju dužnost, dakle nisu donijeli presude, kaže protođakon Ljubomir Ranković:
U međuvremenu, podsjetimo, Vasilije Kačavenda je, iako umirovljen, ove godine služio božićnu liturgiju u manastiru Sveta Petka u Bijeljini.
Srpska pravoslavna crkva je tim povodom ostala nijema.
wpDiscuz