Otkako je moderne kartografije, znači nekih pola milenija, problem je uvijek isti – kako prikazati površinu kugle na ravnoj plohi, a da ne dođe do deformacija prikazanog. Ili da deformacije barem budu takve prirode da ne utječu na kvalitetu primjene dotične geografske karte. Karta svijeta nizozemskog geografa Gerardusa Mercatora iz 1569., Mercatorova projekcija, bila je u tom smislu čudesan korak naprijed, tako čudesan da se njegova projekcija u školama koristi i 449 godina poslije.Zapravo, tek sada se počinje prestajati koristiti. Prednost njegove karte bila je u tome što su na njoj svi pravci kretanja po Zemljinoj površini prikazani savršeno točno, u tom dijelu savršeno je udovoljavala svrsi. Samo, to je imalo cijenu. A cijena je ta što Mercatorova projekcija Zemljine površine, što je neko područje udaljenije od ekvatora, prikazuje većim od stvarnoga. Ako onaj tko kartu koristi ima to u vidu, onda problema nema, onda takva karta savršeno služi.
Ali, ako je riječ o djeci u školi, koja još nemaju razvijenu percepciju koliki su doista jedni kontinenti po površini u odnosu na druge, kolike su doista po veličini jedne zemlje u odnosu na druge, a s time problema imaju i mnogi odrasli, onda je na nastavi neophodan i globus. Kako bi objasnio upravo to, Neil Kaye, klimatski znanstvenik iz britanskog Met Officea, izradio je vizualizaciju površine Zemlje i objavio to na Twitteru.
Animating the Mercator projection to the true size of each country in relation to all the others.
Focusing on a single country helps to see effect best.#dataviz #maps #GIS #projectionmapping #mapping pic.twitter.com/clpCiluS1z
— Neil Kaye (@neilrkaye) October 12, 2018
Odjednom i vizualno postaje jasno da Kanada niti blizu nije površine Afrike ili veća, Grenland još i dalje od toga… Dapače, Grenland je zapravo površine oko 2, a Afrika čak 30 kilometara četvornih. Odjednom postaje jasno da Rusija, iako jest uvjerljivo najveća država svijeta, ipak nije nekoliko puta veće površine od Kine, nego se naprosto vidi da je od nje veća niti dvaput; Rusija je površine oko 17, a Kina skoro 10 milijuna kilometara četvornih. Ili Švedska.
Na Mercatorovoj projekciji čini se kao da je ta zemlja veća od cijele Središnje Europe, a zapravo je površine oko 450.000 kilometara četvornih, bitno manja od, primjerice, Francuske koja je površine skoro 644.000 kilometara četvornih.
Što se ide dalje prema polovima, deformacije su sve veće i veće, pa su ovu projekciju nerijetko optuživali da je “europocentrična“, da odražava duh kolonijalnih vremena, kada su se u Europi nalazile velike imperijalističke sile koje su tlačile skoro sav ostali svijet, pa je onda, valjda, u skladu s time Mercator zaključio da je sasvim u redu takva projekcija kod koje su deformacije najmanje na geografskim širinama otprilike Europe, a drugdje… A drugdje nije niti važno, jer nema, kao, “nikog bitnog” tko bi se bunio.
To možda i jest bio jedan od sporednih praktičnih razloga zašto je karta tako brzo ušla u primjenu, no pravi je razlog popularnosti Mercatorove projekcije naprosto zaprepašćujuća točnost za djelo iz tog područja u 16. stoljeću. Kad se bolje obrati pažnja na ono što je napravio Neil Kaye, vidi se da je dvodimenzionalnu projekciju karte svijeta uz zadržane i površine i oblike država, totalno nemoguće napraviti. Ako bi površine bile stvarne, onda bi oblici postali takvi da se više ne bi mogli uklopiti jedni s drugima.
Ekstreman primjer za to je Antarktika, sedmi kontinent smješten tako da mu se južni Zemljin pol nalazi praktično u sredini. Ta točka, južni pol, pri Mercatorovoj projekciji razvlači se na širinu kompletnog ekvatora, znači opsega cijele Zemlje, iako točka kao točka zapravo nema dimenzije, stremi nuli. Da se ne govori o tome da je Antarktika po površini tek nešto veća od Europe, 14 prema 10 milijuna kilometara četvornih, a ne onako kako se čini na karti svijeta.
Sve to posljedica je toga što je Zemlja okrugla i što je matematički totalno nemoguće savršeno točno projicirati površinu kugle na ravnu plohu. Ono što se može učiniti jest raditi takve karte koje udovoljavaju određenim primjenama. Posebno posljednjih godina matematičari, geografi, jedni u suradnji s drugima, izbacuju sve češće takve modele karte svijeta koji u skladu s primjenom daju veću ili manju prednost nekoj od komponenti – površine, odnosi, smjerovi.
“Equal Earth projections” koju su ove godine predstavili Bojan Šavrič, Bernhard Jennyi Tom Patterson uvelike je smanjila deformacije na polovima, a ostatak postavlja tako da su najnaseljeniji dijelovi kopna najmanje deformirani nauštrb najvećih morskih prostranstava bez otoka.
NASA-i se njihov rad tako svidio da ju je njen Goddardov institut za svemirska istraživanja odmah iskoristio za prikaz temperaturnih anomalija uslijed klimatskih promjena za srpanj 2018. Rad Šavriča, Jennyja i Pattersona, koliko god bio odličan, nije plod njihove genijalnosti, nego njihove praktičnosti. Njima je, naime, predložak bio model Arthura H. Robinsona, nastao još 1961., a koji se sa svoje strane već tada vodio pretpostavkama projekcije Oswalda Winkela iz 1921.
wpDiscuz