Darko Ćurdo, prijatelji sjetimo se.
Darko Ćurdo je rođen u Gorici kod Posušja, 12. studenog 1944. Preminuo u Zagrebu, 8. srpnja 2003.
Bio je glumac i grafičar. Bio je veliki čovjek i drag prijatelj.
Volio je Tinovu poeziju.
Više od trideset godina izvodio je lirsku monodramu “Nespreman za problem” sastavljenu iz poezije i proze Tina Ujevića.
Danas se sjećamo Tina, sjetimo se i Darka Ćurde.
DARKO – U ovom kontekstu najljepši i najdraži čovjek kojeg sam ikada upoznao. Darko Ćurdo. Potpuno izvan Svijeta i izvan Zemlje. Cure kad bi ga vidjele, da uopće ne progovori već bi ležale na leđima i govorile: »Uzmi me, uzmi me Darko».
A kad bi zinuo i počeo recitirati Ujevića, Šimića i Škurlu nije mogao pobjeći od prelijepih curičica koje je nosio u džepovima svog skromnog i poderanog studentskoga kaputa u najhladniju sobu na svijetu, u nekom vinogradu na rubu Zagreba.
Krali smo ugljen na Akademiji uz pomoć ljudi koji bi trebali štititi Akademiju od krađe, Ružice tajnice i Ćićmira portira, i nosili u tu pustoš Zagreba, da Darko ne bi dolazio na Akademiju krvareći iz smrznuta nosa.
Bili smo mladi i genijalni.
Niko nam nije mogao ništa.
Bili smo nepovredljivi. Bili smo nepobjedivi, bili smo mi.
Moj prijatelj Darko je i slikao.
Neka se ne ljute drugi slikari, ali njegova grafička mapa o teatru je na tragu Piccasa.
DŽUMBUS – turcizam, a znači: zabava, veselje i u prenesenom značenju nered, vika.
IFSK – Internacionalni Festival Studentskih Kazališta u ITD-eu.
Mi na početku, možeš mislit, glumačke karijere, negdje druga godina Akademije. Dolazi Darko do mene, Mladena, Enesa i Branka, kaže da su ga zamolili iz organizacije da nešto odrecitira, ali da on ne bi sam nego mu treba jedan od nas da pravimo džumbus.
Branko je pitao: » Misliš performans»?
Darko ga je samo pogledao i ponovio:»Džumbus».
Svi su se snebivali i Darko kao zadnju šansu pogleda mene i uhvati na sentimentalnost: »A ti zemljak»?
«Za tebe, zemljak i u vodu i u goru», odgovorih.
Džumbus iliti performans se sastojao od toga da će on meni kupiti pivo i da ja sjednem pod određenu topolu ili brezu u dvorištu ITD–ea i da pijuckam pivo, a on će se popeti na tu dotičnu topolu ili brezu i to dosta visoko i iz mraka vikati Ujevićevo: »Pobratimstvo lica u svemiru».
Ja ne trebam raditi ništa nego pijuckati pivo i nakon svake strofe se prevrnuti preko glave – kolut naprijed i opet sjesti pod brezu ili topolu i pijuckati pivo.
«Ima jedno šest- sedam strofa, neće ti biti teško».
Završile su predstave. Svi se skupljaju u dvorište. Darko mi donosi pivo i ja se smještam pod dotičnu biljku, a Darko se penje u krošnju. Tišina. Ljudi pričaju između sebe o predstavama.
Niko se ne nada džumbusu.
Odjedanput iz velikih visina zaorgija kao božji glas pred oluju:
» Ne boj se nisi sam…», nekima ispadoše čaše iz ruku, masom prođe drhtaj stravine, razgovor prestade i sve se glave okrenuše u mrak krošnje iz koga je dalje grmjelo:
»Ima i drugih nego ti», i tako dalje. Ja sam se uredno vrtio preko glave i pijuckao pivo, a iz visina se širila jeza i prekrivala dvorište. Mrak progovara, ljudi strahuju.
Već nakon treće strofe su mi se pridružili i Mladen, Branko i Enes s pivskim flašama pa smo se svi vrtili preko glave, pijuckali pivo i pojačavali džumbus.
Kad je završilo, ustali smo se i otišli na šank pickajući pivo, a Darko je ostao još izvjesno vrijeme u krošnji i sišao je tek kad su ljudi prestali obraćati pažnju na krošnju.
Džumbus je uspio.
Nezgoda je bilo samo to što je neki novinar sve krivo shvatio i sutra u «Večernjaku» napisao da je poslije predstave u vrtu ITD-ea Darko Ćurdo izveo performans vrteći se preko glave i pijuckajući pivo dok su sa razglasa iz krošnje drveća odjekivali Ujevićevi stihovi.
Došao je ljut na Akademiju i bacio novine pred nas: »Vidi sve je krivo shvatio. On misli da si ti ja». « Ima i zašto. Kad me je pitao kako se zovem, ja sam rekao Darko Ćurdo».
Nije mogao vjerovat.
Gubica mu se objesila do poda. Nasmijao se i još ne vjerujući vrtio glavom i mrmljao: »A tako zemljak. Dobro, dobro.To je ono tvoje: – za te, zemljak, i u vodu i u goru».
Puno nas je dobro govorilo Ujevića .Puno ih pokušava dobro govoriti.
Darko je živio Ujevića. Oni su bili jedno .
Reinkarnacija djela Ujevićeve duše je otišla s Darkom 08.07.2003.
Ej,negromanti moji, gdje su vam sad negromancije?
Izgubile se. Nestale u grobljanskim maglama.
Mislili ste ostati u sjećanju?
Što vas je navelo da pomislite da se ljudi ičega sjećaju?
To što se vi sjećate?
Ali vi niste ljudi, vi ste negromanti.
https://radiogornjigrad.wordpress.com/2018/11/14/zdenko-jelcic-darko-curdo-prijatelji-sjetimo-se/
wpDiscuz