Kad Vlado Marušić, autor s Braniteljskog portala, napiše da su Hrvati “jadan, naivan, zaboravljiv narod”, samo zato što su na predsjedničkim izborima izabrali Zorana Milanovića, čovjek se zapita: Što li tek misli o Franji Tuđmanu, vrhovnom zapovjedniku Hrvatske vojske? Jer ako je Milanović, po Marušiću, “ateist, komunista, dezerter i pljuvač po svemu hrvatskom”, kako bi onda opisao čovjeka koji je bio član Partije, general JNA i tvorac “pomirbe” između komunista i domoljuba?
Piše: Poskok.info
Što Marušić zamjera Milanoviću?
Prema njegovom tekstu, Milanović je sve što jedan Hrvat ne bi smio biti:
- Ateist koji ne ide na misu,
- Ratni dezerter,
- Osoba koja “pljuje po Ustavu” i šalje “miliciju” na branitelje,
- Čovjek koji je, kako kaže Marušić, “čista negacija Boga i Njegovih zakona”.
No, usporedimo li ovo s Franjem Tuđmanom, povijest nam pruža zanimljive paralele. Ako je Milanović, prema Marušiću, problematičan jer ne pohodi mise, što reći o Tuđmanu, koji je cijeli život bio deklarirani ateist i Partiji vjeran član? Ako je Milanović “pljuvač po svemu svetom”, što reći o Tuđmanu, koji je kao general JNA bio dio represivnog aparata koji je gušio domoljubne težnje Hrvata?
Tuđman i Perković – neraskidiva veza
Jedan od najvećih Marušićevih problema s Milanovićem je zakon “Lex Perković”, kojim je pokušao zaštititi UDBA-ine likove poput Josipa Perkovića od izručenja Njemačkoj. No, što reći o Tuđmanu, koji je osobno imenovao Perkovića na čelnu poziciju hrvatske obavještajne zajednice? Ako je Lex Perković bio loš potez, zar imenovanje Perkovića nije još gori?
Pomirba kao “grijeh”
Marušić, u svom tekstu, žali što Hrvatska nakon Domovinskog rata nije provela lustraciju i zabranila političko djelovanje SDP-a i drugih lijevih stranaka. No, zaboravlja da je upravo Franjo Tuđman bio taj koji je forsirao politiku pomirbe, integrirajući bivše komuniste u hrvatski politički sustav. Ako je Milanović “negacija hrvatske suverenosti”, kako bi Marušić nazvao Tuđmana, koji je kao vrhovni zapovjednik omogućio da u Hrvatskoj opstanu mnogi koji su, prema njegovim riječima, “radili protiv hrvatskih interesa”?
Marušićeva logika – primijenjena na Tuđmana
Ako Marušić Milanoviću zamjera sve ovo:
- Ateizam,
- Komunističku prošlost,
- Negativan odnos prema dijelu branitelja,
- Povezanost s Perkovićem, kako onda opravdava Franju Tuđmana? Jer sve navedeno možemo pronaći u Tuđmanovoj biografiji. Ako je Milanović “negacija Boga”, što je bio Tuđman, koji je katoličkoj tradiciji dao mnogo manje prostora nego što Milanović daje danas? Ako je Milanović “proruski igrač”, što je onda bio Tuđman, koji je aktivno održavao diplomatske veze s Moskvom?
Mržnja prema Milanoviću, a šutnja o Tuđmanu
Vlado Marušić u svom tekstu demonstrira fascinantnu sposobnost selektivnog bijesa. Dok Milanovića naziva “nepostojećim likom” i krivi hrvatski narod za njegov izbor, prešućuje da su isti ti Hrvati izabrali Franju Tuđmana, osobu čija je biografija ispunjena “grijesima” koje sada zamjera Milanoviću.
Ako su Marušićeve riječi iskrene, onda bi trebao jasno reći: “Franjo Tuđman bio je najveći krivac za sve ovo. On je bio prvi komunistički lider moderne Hrvatske. On je stvorio sustav koji sada proizvodi Milanoviće.” Ili će, možda, Marušić priznati da nije problem u Milanoviću, već u vlastitom licemjerju.
Naravno, od odgovora Vlade Marušića na ovo pitanje ne očekujemo previše. Jer je puno lakše kritizirati aktualne političke figure nego se suočiti s vlastitim povijesnim idolima. Tražili ste – gledajte.
Dodajmo na kraju da Milanović nije ubio niti jednog pravaša niti je ugušio HSP. A to ne možemo reći za Tuđmana a bogme ni za Granića. Koji je ugasio HSP u Hrvatskoj. I to mu je jedini pametan potez u životu. Bolji od klanja onog ćaćinog bika.
I na kraju, voljeli bismo da ljudi poput Vlade Marušića već jednom nestanu iz javnog prostora. Njihova zaostalost . neukost, banalnost i licemjerje izazivaju opće susramlje. Te generacije su nas zavile u crno. Doslovno.
Pojašnjavati budaletini da su komunustički zločini bili reakcija na neke druge zločine koji su bili prije njih, sotonski zločini, počinjeni u ime našeg naroda i u ime Boga, uzaludno je. Za Vladu Ustaše nisu niti jednog zločina počinile. Za njega je to bila hrvatska vojska koja je samo branila hrvatsku državu. Pred Moskov, u Galiciji, ubijajući one koji su se takvoj državi oduprli recimo Stepinčevog brata , surađujući s četnicima u Dalmaciji, recimo s popom Đujićom. Dodajmo na kraju da lik ima RH državljanstvo i sva prava koja mu iz tog državljanstva proizilaze, u državu u čijem ustavu stoji da je nastala na tekovinama partizanske borbe i protiv ustaškog nacizma. Što će ti Vlado ta domovnica i takva država? Odreci se bolan tog. To su ti sve komunjare. kužiš.
Nazvati milijun i 300.000 Hrvata jadom i naivčinama nije politički stav. To je ozbiljna dijagnoza. Ljudi s dijagnozom ne bi trebali javno manifestirati svoje duševno stanje na ovaj način. Postoje institucije koje ljudima poput Marušića mogu pomoći. I bilo bi u redu da Vladini prijatelji dotičnog upute na te institucije. Ako ih ima. Čini se da ih nema. Ili da su u sličnom stanju. Što je opet tužno, i na kraju nas navodi na pitanje, je li uopće u redu da se rugamo čovjeku?
Na kraju, nakon kraćeg propitivanja, što da kažemo nego “Vlado, izvini” bit će to dobro sve.
wpDiscuz
