Politički nemušt i nepismen ispad žene koja je očito zalutala u politiku, u Saraju je naišao na ogorčenje. Pa se demokratski Saraj putem svojih medija ubio od zgražanja nad fašistoidnom izjavom raspištoljene pravašice.No ne tako davno Saraj daidže, saraj elita i saraj profešuri govorili su jednu posve sličnu fašistoidnu rečenicu: “Bosna Bosancima, kome se ne sviđa nek ide odavde” a koja je kudikamo bila rečena direktnije i oštrije od ove Ružine nemuštosti. Zanimljivo, niti jedan medij u Zegeju nikada nije primjetio tu vrstu saraj šovinizma. Ni BHHO, ni HHO, nit veliki zaštitnici ljudskijeh prava, NVO sitna mafija koja ćuka marke od ulizivanja Soroš parama, nisu urlali dok je saraj elita priprostoj raji prijetila prstom predstavljajući državu BIH kao Naddržavu, mladi bošnjački begovat koji tu nije zbog nas nego smo mi tek tu zbog njega. Da ga hranimo, da mu se klanjamo, da mu skladamo neosevdalinke i da mu ugađamo kad god pijemo kavu, da jedan fildžan viška nalijemo za našu milu Državu. Koja će svaki tren upasti u našu kuću i zagrliti nas…
Ruža Hrvatska – Tomašić, stoga komotno može u Bosnu. U Saraj. Đe joj stoluju braća po političkoj kulturi. Revolveraši. Ustašoidi. Policajčine. Način na koji ona shvaća državu jako je sličan načinu na koji je shvaćaju bošnjačke i podbošnjačke unitarne struje oko Saraja.
Naravno da država nije nešto što se nužno mora voljeti. Naravno i da ono što se voli je dopušteno kritizirati, što ne znači da se to isto automatski mrzi.
Naravno da u državi RH postoje ljudi koji je ne prihvaćaju niti će je ikada prihvatiti. No to nije problem RH niti Ružin nego isključivo tih ljudi. Ono što oni moraju poštovati je pravni poredak RH.
Problem u BIH je malo složeniji. Nezgodno je poštovati Ustav koji je nametnut, koji nije izraz demokratske volje i dogovora svih triju strana.
No kad buduća poslanica EU-a prijeti, da svi oni kojima Hrvatska nije na srcu istu trebaju napustiti onda dolazimo do zaključka da se europsko lice RH , lice buduće EU parlamentarke, nije puno odmaklo od potamnjelog uma Saraj kotline.
Na sramotu Hrvatske, osobe poput Ruže Tomašić imaju prostor političkog djelovanja. Na sramotu Europske unije i SAD-a unitaristi Saraja dominantno su političko tkivo u zemlji sa kontrolom najvećeg broja institucija. Bez namjere da se zaustave.
Problem saraj šovinizima u BIH je nešto dakle složeniji. Naravno da većina stanovnika kao i sva tri naroda u BIH ne poštuju ovako uređenu BIH koja je skrojena po mjeri nikoga, no u sarajevskim podignutim prstima upravo se u ime unitarizma poziva na rušenje makar i ovako otužnog pravnog poretka u stilu “Ne sviđa ti se naša Daytonija?! Sram te bilo! Odlazi! “
Razlika između tjeračice Ruže i saraj begovata samo je u toj nijansi, on je u RH od strane pripadnice dominantne nacije uperen prema određenoj manjini. Saraj šovinizam manifestira se iz partijskih ćelija brojnijeg naroda prema dva ostala. Također konstitutivna naroda u BIH.
Razlika je također i u demokratskoj reakciji u jednoj i drugoj zemlji. U demokratskoj Hrvatskoj,, Ruža će zbog ovakve izjave biti marginalizirana, ismijana, platit će politički ceh.- U BIH će zbog ovakve izjave daidža Markešić, i slični, samo dobiti još jednu priliku da ju ponove. Štoviše u kotlini u kojoj je smještena mašinerija unitarne Bosne takvi će biti nagrađeni. Svi koji se tome suprotstave bit će prozvani fašistima i marginalizirani.
Zato nije čudo, da studentice viših godina saraj filozofskog mrtve hladne u debatnim emisijama i nakon njih postavljaju pitanje tipa “Ja bola jesam za toleranaciju, ja sam iz komunističke familije, ali kaki bolan Srbi i Hrvati u Bosni? Kake šahovnice i kakvi orlovi? Ovo je Bosna i ovde su ba Bosanci!”.
poskok.info
wpDiscuz