SVAKI put kad se dogodi velika tragedija koja zaokupi pozornost cijelog svijeta, a požar u Notre-Dameu je tragedija neovisno o tome što u njemu nitko nije smrtno stradao, javljaju se glasovi ekstremista koji pokušavaju ispasti pametni i/ili duhoviti u situaciji u kojoj je, ako nemate što suosjećajno za reći, ipak bolje šutjeti.
Živimo, naime, u vremenu u kojem su internet i društvene mreže napravili veliku, a ujedno i prilično zabrinjavajuću stvar. Ukratko, dobra strana interneta i društvenih mreža je da su svakom dali pravo na izražavanje mišljenja, a loša strana interneta i društvenih mreža je što su baš svakom dali pravo na izražavanje mišljenja.
I tako nije trebalo dugo čekati nakon katastrofalnog požara u čuvenoj pariškoj katedrali Notre-Dame da se jave pametnjakovići koji iz ovih ili onih razloga slave tu kulturološku tragediju. Među njima ima islamista, ali i ateista, odnosno nevjernika.
Notre-Dame nije “samo” crkva, baš kao što Partenon nije “samo” hram
Na svu sreću, takvi muslimani i nevjernici su u debeloj manjini. Ogromna većina normalnih ljudi, neovisno o tome jesu li vjernici ili nisu, potresena je pariškom tragedijom. I nevjernici i muslimani plaču nad spaljenim Notre-Dameom iz jednostavnog razloga – jer su prije svega ljudi i shvaćaju da je Notre-Dame neprocjenjivo nasljeđe naše vrste.
Naime, Notre-Dame je odavno prestao biti “samo” još jedna rimokatolička crkva u Europi, baš kao što se i Partenon odavno ne smatra prvenstveno hramom posvećenim božici Ateni.
I Notre-Dame i Partenon, baš kao i svemirski teleskop Hubble, vrhunci su dostignuća civilizacije. To je ono najbolje što smo napravili kao vrsta i zato je gubitak Notre-Damea, barem ovakvog kakvog smo poznavali, neprocjenjiv. Spaljeni Notre-Dame možete zatrpati novcem, ali vratiti mu izgled kakav je imao prije jučerašnje katastrofe – to će već biti “malo” teže.
Svjetionici civilizacije koji će ponosno stajati sve dok je ljudske vrste
Osoba koja ne vidi ljepotu i neprocjenjivu vrijednost kad pogleda Notre-Dame ili Partenon, iznutra je mrtva. Kako bilo tko normalan uopće može ostati ravnodušan pri pogledu na Notre-Dame ili Partenon? Estetika i umjetnost ne procjenjuju se ovisno o tome u što čovjek (ne) vjeruje, baš kao što se glazba ne sluša racionalno nego – želucem.
Kad nas jednog dana više ne bude, Notre-Dame i Partenon će i dalje ponosno stajati nasuprot pariškom odnosno atenskom nebu. Stajat će tu kao svjetionici civilizacije, kao dokaz da naša vrsta nije samo privremeni parazit na kugli zemaljskoj.
I zbog toga danas, baš kao i inače, treba zanemariti sve one koji likuju nad ovom ili bilo kojom civilizacijskom tragedijom. Takvima je vlastiti život najveća kazna, a nama ostalima preostaje da očuvamo ono najbolje od civilizacije, i to svim prirodnim nepogodama i barbarima usprkos.
wpDiscuz