Nakon tragičnog događaja u Jablanici, u kojem je poginulo 19 ljudi, građani su na društvenim mrežama počeli iznositi zabrinjavajuće informacije o vlasništvu nad kamenolomom. Prema informacijama koje su postale javne na društvenim mrežama, kamenolom je u vlasništvu zeta Nihada Bojadžića, osuđenog ratnog zločinca za pokolj hrvatskih civila i zarobljenih vojnika u Trusini 1993. godine. Međutim, unatoč ovim ozbiljnim tvrdnjama, domaći mediji i dalje ignoriraju ovu priču.
Pitanje koje se nameće je: Zašto? Čega se boje? Koji su razlozi zašto se informacije o vlasništvu nad kamenolomom ne pojavljuju u mainstream medijima?
Građani uporno iznose ovaj podatak na društvenim mrežama, ali medijska tišina oko ovog slučaja otvara sumnje. Je li u pitanju politički pritisak? Strah od moćnih pojedinaca s kriminalnom ili ratnom prošlošću? Ili možda postoje ekonomski interesi koji su povezani s radom kamenoloma?
Jedan od mogućih razloga za ignoriranje ove priče mogao bi biti i politički kontekst. Nihada Bojadžića, koji je osuđen za ratne zločine, vežu političke i vojne veze iz prošlih sukoba, a njegov zet, vlasnik kamenoloma, možda uživa određeni politički ili ekonomski imunitet.
Drugi razlog mogao bi biti strah od posljedica. Mediji koji objavljuju ovakve informacije često riskiraju pritisak, tužbe ili čak ugrožavanje vlastite sigurnosti. Ako se radi o osobama s jakim političkim ili kriminalnim vezama, novinari mogu biti u poziciji da izbjegavaju ovakve priče kako bi zaštitili sebe i svoje redakcije.
Na kraju, možemo se zapitati: Što je važnije – prikrivanje povezanosti moćnih pojedinaca ili traganje za pravdom za 19 žrtava ove tragedije? Ako su informacije koje građani iznose točne, tada šutnja medija ne čini samo štetu javnom interesu, nego otežava i pravdu za žrtve.
Građani zaslužuju znati istinu, a na medijima je odgovornost da rasvijetle sve aspekte ove tragedije, bez obzira na političke ili ekonomske interese.