Predsjednički izbori u Hrvatskoj oduvijek su bili spektakl, ali ništa ne može nadmašiti dramaturgiju glasanja u Bosni i Hercegovini. Tamo se, između HDZ-ovih „generičkih glasača“ i rijetkih entuzijasta koji vjeruju u demokraciju, odvija prava politička opera. Zoran Milanović je, unatoč svemu, uspio udvostručiti broj glasova u BiH u odnosu na prošle izbore. To nije samo statistički podatak, već herojski podvig – jer je ušao na teren HDZ-ove „izborne arene“, gdje pravila pišu partijske knjižice, a redovi su duži nego ispred Konzuma na akciji.
HDZ-ov „generički stroj“ – mit ili surova realnost?
Ako ste mislili da je vaš glas u BiH vrijedan, imate pravo – ali samo ako ste dio HDZ-ove mašinerije. Ostatak? Oni će čekati. Satima. Na kiši. Jer HDZ voli tradiciju, a ništa nije tradicionalnije od obeshrabrivanja onih koji glasaju drugačije.
S malim brojem biračkih mjesta, kontrolom procesa i „slučajnim“ usporavanjem redova, HDZ je usavršio umjetnost obeshrabrivanja. I dok vi čekate u redu preispitujući svoje životne odluke, HDZ-ov glasač dolazi s osmijehom, stranačkom direktivom u džepu i olovkom spremnom za ispunjavanje zadatka. Jer to nije glasanje – to je „projekt“.
Redovi nade i redovi frustracije
Znate onaj trenutak dok stojite u redu i mislite: „Zašto ja ovo radim?“ Tada, negdje u pozadini, čujete: „Nema smisla. HDZ sve kontrolira.“ To je trenutak kada polovina redova odustaje, a druga polovina ostaje iz čistog prkosa. Jer upravo to HDZ želi – da odustanete.
No, Milanović i Marija Selak Raspudić dokazali su da nije sve izgubljeno. Njihovi glasovi pokazuju da, unatoč svim preprekama, postoji kritična masa birača koji su spremni čekati. Jer možda, samo možda, u BiH ima onih koji žele alternativu, čak i kada se to čini kao uzaludan trud.
HDZ RH kontrolira, HDZ BiH pere ruke
Dok HDZ BiH mudro izbjegava izravnu odgovornost, HDZ RH preuzima operaciju. Redovi, kutije, broj biračkih mjesta – sve to savršeno funkcionira za „generički stroj“. Čak je i Dragan Čović, taj maestro nijansi sive politike, priznao da „ti ljudi u BiH ne odlučuju ništa.“ Možda je vrijeme da netko konačno lupi šakom o stol i kaže: „Dosta!“
Jer koliko je zapravo demokratski da ljudi rođeni u BiH glasaju u Hrvatskoj, dok istovremeno ignoriraju svoje pravo glasa u BiH? Što bi se dogodilo kada bi svi s dvojnim državljanstvom morali glasati u BiH barem jednom u dva izborna ciklusa da bi zadržali pravo glasanja u Hrvatskoj?
Što bi bilo da proces nije kontroliran?
Zamislite izbore bez redova, bez kontroliranog procesa, bez obeshrabrivanja. Milanovićevih 4.047 glasova i Selak Raspudićkini značajni rezultati možda bi pokazali sasvim drugačiju sliku. No, HDZ-ova priča o „demokraciji“ nije priča o preferencijama – to je priča o organizaciji.
Tko je pobjednik?
Na kraju, ostaje pitanje: je li pobjednik HDZ, koji manipulira sustavom, ili su to birači koji usprkos svemu ostaju u redu i glasaju? Ako mene pitate, pobjednik je strpljenje – onih koji vjeruju da čak i u ovakvom sustavu njihov glas ima težinu.
Možda je vrijeme da redefiniramo pravo glasa, da u Hrvatskom saboru netko postavi pitanje o ravnoteži prava i obveza za Hrvate iz BiH. Jer glasanje nije samo privilegija – to je odgovornost.
Odgovor:
Neka anketne kuće, baš onako kako su provodili ankete u RH provedu anketu među BH Hrvatima. Doći de do frapantnog zaključka. Na 10 ispitanih 7 će biti za Milanovića 2 za Primorca i jedan neodlučan.
Kako je onda moguć ovakav izborni rezultat? Pa lijep – HDZ Andreja Plenkovića čini BH Hrvatima isto što i DF i SDA Bakira Izetbegovića. Krade ih. Preglasava. Zakonom i sustavom koji su za tu potrebu osmislili.
Je li to razlog zašto je Plenković tih u kritici Komšića? Jeste. To je razlog. Ne možeš kritizirati Komšića za preglasavanje BH Hrvata ako ti radiš isto.
Sretna nova Granić-Planinc, Plenkovićima, i ne radite nam više to. Podijelit ćete naciju. /POSKOK/
wpDiscuz
