Zašto je Jovanovića toliko zasmetala, ta mala no istinita, riječ “parazit”?

Čedomir Jovanović sin  Jovice i Mileve je “dramaturg mira”. “Zaštitnik najslabijih”. “Hodajući srpski istetovirani Hristos”. Ljubitelj albanskog pitanja. On je Liberal. On nije kao drugi Srbi.

To što Srbi ne glasuju za Čedu ne govori toliko o njemu koliko o samim Srbima. Srblje, taj glupi Čedomirov  narod, ostat će glupi sve dok ne shvate Jovanovića. Ako tada uopće budu postojali. Ako im bude dano da postoje. Jer već dugo živciraju svijet i ne žele shvatiti ono što je Čedo davno shvatio.

Svi koji za njega ne glasuju vjerojatno su četnici. Osim ako ne dokažu suprotno. Svi koji za njeg glasuju spašeni su. Nisu više zločesti nego su čedni.  Oni su iz tame prešli na svijetlu stranu Čedinog teatra.

Čedi nikada nije bilo bitno pozicionirati se u svom narodu koliko skupiti lajkove  NGO medija. Na tome je pomno radio. Kada kažeš Čedo, nekoj vremešnoj teti iz ovog il onog medija, na licu joj vidiš orgazmičke grimase.

I to je jedina vrijednost koju Čedo ima. No ta vrijednost u Srbiji je prestala vrijediti.

Kad se Vučić reformirao, kad je zašao u hrvatske i albanske kuće s ljudskim gestama i ispruženom rukom pomirenja a na čelo vlade Srbije došla srpska alfa-lezbijka, nekakav Jovanović više i nije mogao prodavati svijetu šuplje priče o primitivnoj i netolerantnoj Srbiji u kojo po ulicama šutaju drugačije i malobrojnije. Nudio se i Vučiću a ovaj je kazao šlus. Svjestan da će Čedomir, koliko je sutra, dizati narodne revolucije protiv njega. Bez naroda, naravno.

Tako se nadnica morala potražiti negdje daleko od kuće.

A onda se dogodio Komšenko. Alko fukara potrebovala je pred Europom tim NGO influencera koji će Europi dokazati da on nije igrač SDA , sluga ratnih arhitekata  Prostora džihada  Bakira i Šefika. Jer nametnuša ga slabijim Hrvatima po treći put. Uvjereni da se nasiljem i otimačinom jača naša mlada i sjebana država. Pa je nekako tri puta teže pojasniti taj čin nego što je to bilo prvi ili drugi put.

Što Čedo ima s džihadistima u Bosni? Ništa.

Što liberalna teorija ima s kršenjem ljudskih i ustavnih prava malobrojnijih naroda? Ništa. Ta on se protiv tog ustajao oduvijek.

Što ima liberalizam Čede Jovanovića  s primitivnim ispadima zaostalog bosanskog alkosa? Ništa. Ta on je dečko iz teretane koji pazi na svoje zdravlje, svoj obraz, taman onoliko koliko i na svoj nos i ponos.

Što ga je onda privuklo retorici nabijanja na kolac, prijetnjama mitraljezom, rušenjima peljeških mostova koji se grade da spajaju ljude i narode ne da ih razdvajaju?

Privukao ga je poslovni ugovor. U kojem jasno stoji da će on na Komšića prenijeti dio svoje instagram popularnosti a ovaj će mu zauzvrat nabaciti nešto sadake.

Naravno ne direktnim ugovorima. Jer Čedo za Komšenka kaže radi volonterski.

On iz Beograda brine o vitalnom nacionalnom interesu Hrvata u BIH. I brani Ustav te zemlje. Iako je i sam svjestan da Komšić veći prolaz imau Maoči Gornjoj nego u hrvatskom klubu Doma naroda FBIH. U tom Domu prema Ustavu koji je dužan poštovati, Komšić jeste dužan braniti prava Hrvata i uložiti predsjednički veto ako se pravo tog naroda gazi. No Komšić prava veta nema jer nije legitiman. Samim time pošto ga nema nije niti legalan. Legalan hrvatski član predsjedništva slobodno ulazi u hrvatski dom naroda. Savjetnik hrvatskog člana Predsjedništva također. Smije li Čedomir Jovanović među BH Hrvate? I koliko ekipe iz koliko teretana mora povesti ako želi među njih?

Kako bi se svijetu pojasnilo da Komšić nije Komšenko Sarajevskog režima,  nego “umjereni Hrvat” koji “oponira ustašama iz Mostara” Komšić je, dakle, morao svoj ured popuniti i pokojom pop ikonom.

Ta bilo bi prozirno da tamo sjedi brigada radikala, pet, šest nekakvih masturbanata iz nekadašnjeg deska Safe Oručevićevog i da svaki dan spominju vehabije, sline na priču o peškir turizmu u Hrvatskoj koji samo što nije propao i usput psuju ustašku majku Kolindi.

Čedomir je u Komšićevom uredu uposlen upravo tako – kao propala pop ikona. Ne kao političar. Uz pokoju chik lit influensericu, ubačenu u diplomaciju,  koja se eto bori protiv korupcije no ponekad joj se omakne kazneno djelo utaje poreza, izdavanje lažne svjedodžbi i krivotvorenje CV-a.

Ta kako ćeš Komšiću reći da je korumpirano desničarsko smeće ako se okružio liberalnim borcima za bolje društvo. Pop ikonama cijelih nemislećih brigada  lajkača i lajkačica. Kojima su važnije tetovaže, mišići i žestoko “jebi se bolan” u tekstu nego činjenice. Jebeš činjenice.

Tako je Komšić, svjesno stvorio simulakrum demokracije oko sebe. Nebitna je stvarnost na Prostoru džihada. Nebitno je što njegov narod hrvatski misli o njemu  i nebitna je neoboriva istina da je treći put imenovan na političkom nasilju većih nad manjima.

Svaki put kad ga se dodirne, brigada medijskih udarnika, od Ankare preko Sarajevo da Zagreba,   izletit će s tezom da je njegova jedina krivnja što nije ustaša i što nije UZP.

I sam Čedo je svjestan svog zadatka. Zadatka  Komšićevog kozemtičara. Faceliftera jednog nacionalizma. Bošnjačkog.  Od mladića koji je rušio Miloševića spao je na plaćenički posao šminkera bošnjačko Sejde Bajramovića.  Koje li bijedne i teške sudbine.  On Srbin iz Beograda, savjetnik je bošnjačkom Sejdi, svemu onom što se kao mlad čovjek protivio u Srbiji, savjetnik je jebote,  “hrvatskom” Predsjedniku u BIH kojeg najmalobrojniji  Hrvati u BIH ne podnose. Baš onoliko koliko i njega Srbi. Eto ljubavi i zajedničke niti.

Da Izborni zakon u Srbiji omogućuje  nametanje srpskog  Predsjednika muslimanskim glasovima, bez potpore Srba i Čedo bi bio treći put Predsjednik Srbije.

No Izborni zakon Srbiji nije nametnuo OHR, nego na žalost, Parlament Srba. Primitivni i glupi Parlament primitivnog i glupog naroda koji nikako da shvati vasionske misaone dosege Čedomira. Super dečka iz druge galaksije.

Da se pitalo moderne, umjerene , naprednjake, poput OHR-a ili OSCE-a, srpski Izborni zakon  omogućio bi Čedi isto što i OHR-ov  Komšiću.Ulazak u Predsjedništvo bez 0% podrške vlastitog naroda iliti, kako reče hrvatski predsjednik Milanović -parazitiranje na tijelu vlastitog naroda.

Kako se i sam osjetio prozvan Milanovićevom rečenicom da Komšić jeste politički parazit na političkom tijelu vlastitog naroda Čedoglu je reagirao kako je reagirao .

No u toj reakciji nema ničeg liberalnog nit naprednog. U njoj je sve, samo ne lijeva misao i tolerancija.

Htijući Milanoviću održati lekciju o pristojnosti Liberal je kazao  sljedeće:

“Što ti hoćeš bolan, da hrvatskog člana Predsjedništva u BIH biraju ustaše iz Mostara, bošnjačkog balije i Turci a srpskog Četnici s Pala?

Nimalo umjeren ni liberalan odgovor.

A jadnik ni sam ne zna da je upravo kazao kako je građanska vrijednost , vrijednost naprednih, kojima se prodao za nadnicu,  da srpskog člana Predsjedništva u BIH biraju Srbi, pa i četnici s Pala, bošnjačkog Bošnjaci, pa i “Turci i balije” a hrvatskog tko?  – Također  Čedini “Turci i Balije”.

Svaki pokušaj Čede Jovanovića da pojasni kako je Komšić izabran na socdemokratskim , nadnacionalnim vrijednostima građanske, one fine, najljepše Bosne, kako je on simbol borbe protiv ustaštva i rigidnosti , nazadnjaštava demantira par lako provjerljivih činjenica kojih je ovo pseudopolitička i  nasilna politička sinekura itekako svjesna:

1. Na partijskom predizbornom Komšićevom skupu u Tuzli na kojem je bio i Jovanović, stajao je satima izvješen plakat na kojem se pozivalo na silovanje Kolinde Grabar Kitarović i ubojstvo Dragana Čovića. Nikada na Čovićevom niti ijednom HDZ skupiunije i neće stajati takvo nešto. Čedomir Jovanović tada nije uzeo mikrofon i zatražio da se isti plakat ukloni. Šutnja na poziv na ubojstvo i silovanje znači pristajanje uz takvu ideologiju.
2. U uredu Željka Komšića tijekom prvog i drugog mandata stajao je portret Blaža Kraljevića, deklariranog ustaše i naciste,  osnivača logora za Srbe, čiji su vojnici spalili Sabornu Crkvu u Mostaru kao i samostan u Žitomislićima, koji su silovali žene i klali čapljinske doktore s cjelokupnim obiteljima. Jedini razlog je bio što su bili Srbi.  Ako je iti jedan ured u povijesti Predsjedništva BIH bio ustaški bio je Komšićev. Šutnjom o ovoj činjenici i radom za ovog čovjeka Čedomir Jovanović posredno odobrava preklane vratove bračnog para Kuzman i višestruka silovanja Olge Draško koje je počinio Blažev vojnik Miroslav Hrstić. Isti je zarobljene Srbe tjerao da na javnom prostoru u Čapljini pasu travu. Šutnjom o tome i radom za čovjeka kojem je Kraljevićeva borba uzor, Čedomir Jovanović posredno odobrava zločine HOS-a nad Srbima.
3. Voljeno Sarajevo Čede Jovanovića kojem se ta individua toliko divi i danas je prepuno ustaških ulica, Jovanović šuti o Busuladžiću i inima, vođe Handžar divizije koja je odgovorna za smrt preko zarobljenih 500 Srba u Sisku i danas se kriju u tom istom Sarajevu. Za koje Čedomir tvrdi da u njemu diše punim plućima.
4. Junaci Sarajeva, Svetlana Broz, Štefica Galić i Dunja Mijatović i danas ne žele odgovoriti na pitanje zašto su promovirale i promoviraju  film u kojem je kao humanist prikazan nacist, ratni zločinac, ustaša, serijski silovatelj i samoprozvani krilnik Miro Hrstić. Koji se krije od BH Tužiteljstva. Sve tri su prijateljice Čede Liberala. Stajući uz njih on posredno odobrava i život i djelo i tog čovjeka.

I onda taj  Komšićev Uredski Pribor drugima drži govore o ustaštvu, liberalizmu i učtivosti. Na način koji je glup, nadmen i  samoubilački. Na način da izazove ovakav tekst.

Na način da je čak i Drage Pilsela, koji nema kome nije prodao obraz, na trenutke bude stid što sjedi pored njega u uredu. Uredu sastavljenom od otpadnika. Nadničara Prostora džihada bez stvarnog utjecaja na bilo koju javnost. Sem one koja se odlučila isključiti od razuma. Od ostatka svijeta. One kojoj je Komšenko vrijednost a Čedomir liberal.

Napoemna: Prostor džihada je kovanica kojom su generali i pukovnici Armije BIH nazivali prostor pod ratnom kontrolom Armije BIH. Što je naravno skriveno od suda u Haagu. Pa i od Čede Prodanog. Jovanovicha.