Bosna i Hercegovina je kroz stoljeća bila mjesto susreta i sukoba različitih kultura, religija i civilizacija. Ovaj slojeviti prostor, u kojem su se prepletali utjecaji Istoka i Zapada, uvijek je nosio u sebi mogućnost suživota, ali i napetosti koje iz te različitosti proizlaze. Svjedočanstva o ovoj povijesnoj dinamici mogu se pronaći u brojnim događajima, ali i u svakodnevnim situacijama koje odražavaju društveno stanje i kolektivnu svijest.
Jedan od recentnih primjera koji ilustrira ovu napetost dolazi iz jedne sarajevske župe na početku ljeta 2024. godine. Prema izvještaju Katoličke tiskovne agencije, skupina dječaka osnovnoškolskog uzrasta igrala je nogomet na ulici. Među njima je bio jedan katolički dječak koji je, nakon postignutog gola, učinio znak križa, zahvalivši se Bogu. Ovaj čin, koji je na međunarodnoj sceni uobičajen među brojnim nogometnim zvijezdama, izazvao je oštru reakciju njegovih prijatelja. Naime, oni su ga zbog toga prekorili, odbivši nastaviti igru s njim, a situaciju je dodatno pogoršala majka jednog od dječaka, koja je izričito zabranila daljnje sudjelovanje katoličkog dječaka u igri. Ova naizgled banalna epizoda otkriva duboke rane koje društvo još uvijek nosi te pokazuje kako se šovinizam može manifestirati već u najranijoj dobi, kao rezultat obiteljskih i društvenih utjecaja.
Filozofski gledano, ovaj događaj postavlja pitanje o prirodi kolektivne svijesti koja se formira u društvu gdje su kulturne i religijske razlike često izvor sukoba. Djeca su, kako je poznato, ogledalo obitelji i društva, pa se njihove reakcije ne mogu promatrati izolirano, već kao refleksija onoga što uče kod kuće i iz okoline. Stoga, način na koji će djeca razviti svoje stavove o suživotu, toleranciji i prihvaćanju različitosti, u velikoj mjeri ovisi o obiteljskoj atmosferi, koja je pak oblikovana širim društvenim i političkim okolnostima.
Na tu temu reflektira se i nedavni govor muftije mostarskog, Salema ef. Dedovića, održan sredinom lipnja 2024. godine, prilikom manifestacije “Putevima pobjede”. Njegove riječi, kojima je Milenijski križ podignut iznad Mostara ocijenio političkim i hegemonijskim simbolom, odjeknule su kao podsjetnik na neriješene napetosti između religijskih i nacionalnih identiteta. Muftija Dedović u svom govoru nije krio da se obraća političkom sloju društva, kritizirajući one koji ne prepoznaju prijetnje koje, prema njegovom mišljenju, simbol križa predstavlja. Njegove riječi ponovno otvaraju pitanje koliko su vjerski lideri spremni povući jasnu liniju između religije i politike, posebno u zemlji koja je već toliko opterećena povijesnim i etničkim podjelama.
Ako bismo pokušali zamisliti sličan govor iz usta katoličkog nadbiskupa u srednjoj Bosni, reakcije bi bile očekivano burne. Zamislimo situaciju u kojoj bi nadbiskup Vrhbosanski pozvao hrvatske političare na “zbijanje redova”, koristeći pri tome zelene zastave s polumjesecom na džamijama kao metaforu za prijetnju koja još uvijek visi nad Hrvatima u tom području. Takav govor izazvao bi, s pravom, osude ne samo među muslimanima, već i među mnogim katolicima, jer bi takva retorika bila prepoznata kao politička propaganda, a ne vjerska poruka.
U konačnici, odgovornost za očuvanje suživota leži u formiranju zdravih stavova i svijesti kod mladih naraštaja. To nije zadatak samo vjerskih vođa ili političara, već cijelog društva koje mora shvatiti da je Bosna i Hercegovina zemlja čiji identitet leži u njezinoj povijesnoj i kulturnoj slojevitosti. Različiti vjerski simboli nisu prijetnja, već bogatstvo koje treba poštivati i razumjeti. No, da bi to bilo moguće, potrebno je prvenstveno raščistiti sa sobom i vlastitim predrasudama, te shvatiti da su suživot i tolerancija temelj svake napredne i prosperitetne zajednice.
Kako nas je podsjetio Sveti Ivan Pavao II. u svom govoru članovima Predsjedništva BiH 1997. godine, napetosti koje proizlaze iz prošlosti i različitosti moraju se prevladati kroz vrijednosti koje promoviraju razumijevanje, suradnju i zajedničku izgradnju budućnosti. Ako ovu poruku ne usvojimo na vrijeme, prijeti nam opasnost da se naši prostori pretvore u simbole podjela, umjesto simbole suživota i zajedništva.
wpDiscuz
