U Banjoj Luci se dogodilo nešto što je prošlo ispod radara većine zapadnih medija: jedan od najutjecajnijih američkih intelektualaca današnjice – Curtis Yarvin – održao je predavanje na Fakultetu političkih nauka.
Nije se dogodio nikakav desničarski puč. Nije bilo parada. Nije padala vlast. Događaj je prošao civilizirano, akademski i – što je najgore po Zapad – inteligentno.
Tko je Curtis Yarvin?
Za one koji se informiraju preko Der Spiegela, riječ je o „reakcionarnom fašistu“ koji se mota po koktel-zabavama između Stevea Bannona i Jacka Posobieca.
Za one koji čitaju malo dublje, riječ je o židovskom američkom misliocu, tvorcu koncepta Dark Enlightenment – filozofije koja tvrdi da su današnje zapadne demokracije tek privid, a pravi vladari svijeta – nevidljivi birokrati.
Drugim riječima, čovjek koji je ranije shvatio ono što BiH zna već trideset godina.
Yarvin ne piše bajke o multikulti progresu. On piše izvještaje s terena geopolitičke stvarnosti. I zato se njegov glas danas čuje – ne u Berlinu, nego u Banjoj Luci.
Banja Luka: Prva postkolonijalna regija BiH
Banja Luka, grad koji euroatlantski kolumnisti vole opisivati kao „ruskog agenta“, „gnijezdo separatiszma“ ili „balkansku crnu rupu“, ovih je dana – zamislite sablazan! – bio domaćin misliocu koji podržava Izrael i kritizira USAID.
Yarvin je to rekao jasno:
„Ne vidim da Banja Luka želi osvojiti svijet. Ili čak – Sarajevo.“
Što je, objektivno gledano, najveća blasfemija u regiji u kojoj samo izjave o suživotu i integracijama prolaze filtere grantova.
„Vi ste miš. Ne grizite slonove.“
Na predavanju koje je više ličilo na geopolitičku terapiju nego na klasični akademski sat, Yarvin je domaćinima poručio:
„Živimo u svijetu slonova. Vi ste miš. Ne grizite slonove. Ne dajte im razlog – ni priliku – da vas zgaze.“
Drugim riječima, ne provociraj imperiju, ali nikad se ne predaj.
Budi pametan. Ne budi servilan. I ne budi budala.
To je, kako kaže, prava diplomacija:
Ne lažna pristojnost, nego pristojnost s granicama.
Schmidt i OHR: Arhitektura postimperijalne nemoći
Posebno oštar bio je prema konceptu Visokog predstavnika:
„Taj model je ostatak postimperijalne arogancije.“
Curtis Yarvin, za razliku od većine intelektualaca koji BiH gledaju kroz kolonijalni mikroskop, prepoznaje da su Schmidt i OHR nije alat mira, nego alat kontrole.
I ne one konstruktivne. Nego samoodržive i politički korumpirane kontrole, koja služi lobijima, a ne pravima naroda.
I na kraju, pitanje za Berlin
Ako je Banja Luka – uz sve etikete koje nosi – grad u kojem jedan Židov može otvoreno govoriti o imperijalizmu, Izraelu, Trampu i globalnoj hipokriziji –
a Sarajevo istovremeno i dalje ne priznaje Holokaust u UN-u i šuti na antisemitizam po školama i skupštinama – onda možda nije problem u Banjoj Luci.
Nego u karti koju Schmidt čita, a koja BiH još uvijek dijeli na podobne i nepodobne narode.
Curtis Yarvin u BiH nije došao da provocira.
Došao je da sluša i govori – istinu.
I zato će Zapad šutjeti o ovom događaju.
Jer kad miš govori – i još to radi pristojno – slonovi nemaju što reći.