Svaki put kada se u javnosti pojavi informacija u vezi s nastavkom gradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, uslijedi i javna reakcija s bošnjačke strane. Reakcije su najčešće dolazile iz Muftijstva mostarskog Islamske zajednice u BiH, stoji u početku priopćenja za javnost koje potpisuje Ivan Vukoja, ravnatelj Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, prenosi Hrvatski Medijski Servis.
U nastavku pročitajte integralni tekst Vukojinog priopćenja.
Ovaj put, nakon javnog potpisivanja ugovora o financijskoj potpori nastavka gradnje između HNK Mostar i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, reagirao je dužnosnik Stranke demokratske akcije i aktualni predsjednik Gradskog vijeća Mostara Salem Marić.S obzirom da je gospodin Marić u svojoj javno objavljenoj reakciji iznio niz neistina i netočnih kvalifikacija, „izražavamo želju javnost upoznati“ s činjeničnim stanjem glede spomenute tematike i odgovoriti na njegove lažne tvrdnje i neutemeljene teze (kako nismo u posjedu cjelovite izjave/priopćenja gospodina Marića, referiramo se na tekst objavljen na portalu Bljesak.info, objavljen 30. rujna 2022. godine s nadnaslovom „Nastavlja se spor“ i naslovom „Gradnja kazališta: Salem Marić podnio kaznenu prijavu“, dostupan preko poveznice.
Marić, među ostalim, navodi:
„Spor oko izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta traje još od 2002. godine i tada su inspekcijskim angažmanom i odlukom Gradskog vijeća Mostar zaustavljeni i zabranjeni radovi na HNK kao i na ostalim objektima u centralnoj zoni grada. Na istoj lokaciji podnijet je zahtjev Medžlisa Islamske zajednice Mostar za izdavanjem građevinske dozvole za izgradnju Islamskog centra smatrajući to zemljište svojim vakufom. Ponovna priča oko nastavka izgradnje HNK kreće od 2016. godine kada se mijenja Rješenje o izmjeni odobrenja za gradnju i to nakon punih 16 godina.“
„Napominjem da se radi o nekretnini u području Centralne zone Grada Mostara za koju nije donijet ni urbanistički ni regulacioni plan. Također Grad Mostar u arhivama nema niti jedan dokument kojim se ukazuje da je ranije izuzimano zemljište u centralnoj gradskoj zoni za potrebe izgradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, niti je grad izdao urbanističku i građevinsku dozvolu za ovaj objekt.“
„Pred stručnim komisijama koje je formiralo Gradsko vijeće u cilju utvrđivanja urbanističkih uvjeta za dijelove grada za koje ne postoji regulacijski plan nikada nije razmatrana izgradnja Hrvatskog narodnog kazališta.“
S obzirom da je riječ o paušalnim navodima koji nisu potkrijepljeni povjerljivim činjenicama te logički nepovezanom načinu izlaganja, jako je teško, a i zahtijevalo bi previše truda, vremena i prostora, referirati se na svaki dio ovog nevješto sročenog pismenog uratka. Stoga ćemo u logičnom slijedu iznijeti sve bitne činjenice nužne za razumijevanje cjelokupne problematike na koju se referiraju i navodi gospodina Marića. Pri tom naglašavamo kako se činjenice koje navodimo mogu provjeriti, a logika i metodologija koju koristimo, ako je pogrešna, može se osporiti.
Odluke 01-1101/99 iz 1999. godine i 01-02-22/02 iz 2002. godine koje su se odnosile na zabranu gradnje u Središnjoj gradskoj zoni prestale su važiti donošenjem Odluke 01-02-320/10 koju je Gradsko vijeće Grada Mostara donijelo 01.12.2010. godine. U Odluci iz 2010. godine, u članku 8. jasno se navodi kako se u dijelu Središnje gradske zone, u kojem se nalazi i zgrada HNK, dopušta nastavak gradnje za objekte koji posjeduju odobrenje za gradnju u skladu s pozitivnim gradskim propisima. Također, u članku se navodi i kako se zabranjuje gradnja novih objekata do usvajanja plana, a najduže u razdoblju od dvije godine.
S obzirom da HNK ima dozvolu za gradnju koja je, u skladu s pozitivnim gradskim propisima, izdana 1996. godine, očito je kako je Odluka iz 2010. godine potvrdila pravo Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru na nastavak gradnje objekta. Zabrana se gradnje, dakle, odnosila samo na nove objekte i samo u razdoblju od dvije godine, od 01.12.2010. do 01.12.2012. godine. S obzirom da u spomenutom razdoblju nije usvojen novi regulacijski plan, stari regulacijski plan donesen 1996. godine nastavio je biti važeći ne samo za stare objekte nego, od 01.12.2012. godine, i za nove objekte.
Temeljem i u skladu s Provedbenim/regulacijskim urbanističkim planom dijela Centralne gradske zone koji je usvojen i objavljen Odlukom Općinskog vijeća Mostar broj 01-472-1/96 iz 1996. godine, urbanističke, građevinske i uporabne dozvole dobili su i: zgrada Vlade FBiH, zgrada INTEGRA, zgrada MINIPEX, Hercegovina Auto, Ministarstvo financija VM BiH, itd. te je na navedenom području od 1996. godine do danas izgrađen cijeli niz objekata. Dio dozvola je iz razdoblja prije 01.12.2010. godine, a dio iz razdoblja nakon 01.12.2012. godine. Iz navedenog je očito kako se Regulacijski plan iz 1996. godine cijelo vrijeme primjenjivao na području dijela Središnje gradske zone za koji je usvojen, osim u razdoblju od 01.12.2010. do 01.12.2012. godine.
Činjenica kako HNK ima ispravnu i važeću dozvolu za gradnju dodatno je potvrđena Zaključkom Odjela za urbanizam i gradnju/građenje broj UP1-07/2-25-12059-1/16 iz 2018. godine, kojim je HNK Mostar zbog traženja izmjena u odobrenju za gradnju bio u obavezi platiti rentu u iznosu od 244.495 KM.
Nakon što je renta uplaćena, 23. srpnja 2018. godine Odjel za urbanizam i gradnju/građenje Grada Mostara, pod brojem UP1-07/2-25-12059/16 donio je Rješenje o izmjeni pravomoćnog Rješenja Odjela graditeljskog i prostornog uređenja Općinskog vijeća Općine Mostar, broj 07-III-361-2150-1/95. Ovo je Rješenje postalo pravomoćno i izvršno u listopadu 2018 godine.
Iz prethodno navedenog je očito, provjerljivo i nepobitno da Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru posjeduje ispravnu i važeću dozvolu za gradnju, odnosno da je nastavak gradnje zgrade HNK Mostar u potpunosti legalan proces za koji postoje sve zakonom propisane dozvole i odluke.
Pozadinska motivacija za reakciju gospodina Marića možda se može pronaći u njegovom navodu:
„Na istoj lokaciji podnijet je zahtjev Medžlisa Islamske zajednice Mostar za izdavanjem građevinske dozvole za izgradnju Islamskog centra smatrajući to zemljište svojim vakufom.“
Premda nije jasno na koju se točno lokaciju gospodin Marić referira, onu na kojoj je postojeća zgrada HNK Mostar ili neku drugu u središnjoj gradskoj zoni, očito je da Medžlis Islamske zajednice ima namjeru graditi Islamski centar u središnjoj gradskoj zoni i da gospodin Marić to podržava. U istoj onoj zoni za koju gospodin Marić u svojoj reakciji tvrdi da ne postoji ni urbanistički ni regulacijski plan!?!?!? I još navodi kako Medžlis to zemljište smatra svojim vakufom. Na osnovu čega Medžlis to zemljište smatra svojim vakufom gospodin Marić ne navodi. I zašto je uopće bitan taj podatak da predmetno zemljište Medžlis smatra svojim vakufom? I kakve veze ima građevinska dozvola za HNK Mostar sa željom i zahtjevom Medžlisa da u središnjoj gradskoj zoni gradi Islamski centar?
Za ostale zemljišne čestice ne znamo, ali znamo da se evidencija o vlasništvu nad česticom na kojoj je izgrađena zgrada HNK Mostar vodi od Austrougarske aneksije BiH. Premda je vlasništvo nad česticom višekratno mijenjano i evidentirano, nigdje i ni jednom se ne spominje Medžlis Islamske zajednice. Stoga je jedini logičan zaključak kako je gospodin Marić neka vrsta glasnogovornika Medžlisa Islamske zajednice i zastupnika njegovih interesa. U tome ne bi bilo ništa sporno da Salem Marić nije visoki dužnosnik SDA i predsjednik Gradskog vijeća Mostara. U demokratskim društvima koja se temelje na sekularizmu i vladavini prava, spomenute su uloge nespojive.
Na žalost, problematičnost reakcije gospodina Marića ne završava se prethodnim primjerom. Dapače, tek sada dolazimo do glavnog i najvećeg problema. Naime, gospodin Marić u svojoj reakciji vrši očitu zlouporabu položaja i ovlasti. Koristeći poziciju predsjednika Gradskog vijeća Mostara upućuje (ne)izravne prijetnje i ucjene prema HNK Mostar te insinuira i obmanjuje javnost glede zakonitosti nastavka gradnje.
„’Kao predsjednik Gradskog vijeća, a na osnovu zakonskih obaveza i ovlaštenja koja mi daje Statut Grada Mostara i Poslovnik o radu Gradskog vijeća, 5. travnja 2022. godine zatražio sam od direktora ustanove Hrvatskog narodnog kazališta i Odjela za urbanizam i građenje da mi dostave svu relevantnu dokumentaciju u vezi sa izgradnjom’.
Marić tvrdi kako nije dobio odgovor, te je 15. srpnja 2022. godine pokrenuo kaznenu prijavu Tužiteljstvu HNŽ i Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine protiv N.N. osoba u vezi izgradnje zgrade HNK zbog postojanja opravdane sumnje da je počinjeno kazneno djelo falsificiranja dokumentacije i najave nastavka nezakonite izgradnje bez valjane i postojane dokumentacije.
U odgovoru Tužiteljstva Bosne i Hercegovine prijava je, kako tvrdi, data na nadležno postupanje Županijskom tužiteljstvu Hercegovačko-neretvanske županije od kojeg očekuje odgovor. ‘Također, pokrenuo sam aktivnosti kod Službe za inspekcijske poslove Grada Mostara na postupanje u vezi sa ovim slučajem’, istaknuo je Marić.“
Zamislimo situaciju da zbog dojma o potencijalnoj pravnoj nesigurnosti donatori HNK Mostar odustanu od financiranja nastavka gradnje, a kasnije se ispostavi kako su sve sumnje i optužbe bile neutemeljene. Tko bi bio odgovoran u tom slučaju i tko bi nadoknadio štetu koju bi HNK Mostar zbog toga pretrpio?
Osim toga, pitamo se zna li gospodin Marić da i eventualni propusti nastali u proceduri izdavanja građevinske dozvole za HNK Mostar ne dovode u pitanje valjanost predmetne dozvole. Kako može stranka u postupku snositi odgovornost za eventualne namjerne ili nenamjerne propuste djelatnika i službi Gradske uprave? HNK Mostar je zatražio usvajanje izmjena i dopuna građevinske dozvole i uz zahtjev dostavio traženu dokumentaciju. Nakon pregleda dokumentacije, te sukladno internim pravilima i procedurama nadležne službe i tijela Gradske uprave donijele su rješenje o prihvaćanju zahtjeva HNK Mostar. Stoga je sasvim nepotrebno da gospodin Marić kao predsjednik Gradskog vijeća upliće HNK Mostar u interne procedure i provjere zakonitosti postupanja u službama Gradske uprave. Sve dokumente koje je gospodin Marić tražio od HNK Mostar mogao je i trebao pronaći u arhivima nadležnih gradskih službi. Zato mu nismo ni dostavili tražene dokumente. I zato njegov zahtjev smatramo zastrašivanjem i prijetnjom, odnosno, zlouporabom položaja i ovlasti. I napominjemo da je to sudski utuživo.
Iz svega navedenog, smatramo kako se može zaključiti da su u pozadini reakcije gospodina Marića politički i nacionalistički motivi. Ni to samo po sebi nije problem, ali jeste problem što gospodin Marić, pri tom, svjesno obmanjuje javnost iznošenjem lažnih teza i neutemeljenih tvrdnji te time nanosi štetu ugledu i interesima Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Premda smo to već više puta javno izjavili, ponavljamo kako nam nije cilj dizati tenzije i narušavati međunacionalne odnose u Gradu Mostaru. Ali, isto tako, ponavljamo kako se ne bojimo bilo čijih pritisaka i ucjena te da znamo, hoćemo i možemo štititi svoje vrijednosti, ciljeve i interese.
Hrvatsko je narodno kazalište u Mostaru, kao što mu i sam naziv govori, i hrvatsko i mostarsko. Samosvjesno i otvoreno za suradnju prema svima koji mu pristupaju partnerski i s uvažavanjem. Stoga pozivamo gospodina Marića kao i predstavnike Medžlisa Islamske zajednice da dođu u HNK Mostar. O svemu možemo razgovarati i svu dokumentaciju koju imamo mogu dobiti na uvid. Mi ništa ne krijemo, nemamo skrivenih namjera i istinski smo zainteresirani za dobre odnose i suradnju sa svim institucijama i organizacijama u Mostaru. Našem zajedničkom gradu u kojem treba i može biti ugodno živjeti svim narodima i svim građanima, zaključuje se u Vukojinom obraćanju javnosti.
wpDiscuz
