Nebojša Vukanović, samoproglašeni narodni tribun, oporbeni jahač apokalipse i vječni gost kod samog sebe, još jednom je – očekivano – ostao kratkih rukava. Fotelja ministra sigurnosti BiH, koju je već mentalno tapecirao po svojoj mjeri, izmakla mu je poput logike u njegovim pressicama.
Naime, dok se Vukanović bavio napadima na patrijarha, Vučića i ostale koje redovito titulira „izdajnicima“, „papama“ i „poltronima“, njegovi navodni politički partneri iz PDP-a i SDS-a – šaptom su mu izmakli stolicu. Da stvar bude gora, nisu mu to ni rekli direktno. Jer, zašto kvariti dan čovjeku kad mu se može tiho podmetnuti stvarnost?
Prema neslužbenim ali neizbježno točnim informacijama, čak je i gradski mladić iz Banje Luke, Draško Stanivuković, navodno rekao kako je Nebojša „malo previše… hm… temperamentan“. A za „tako odgovornu poziciju“ – što god to u BiH značilo – traži se ipak da znate kad ne treba vikati. I još važnije – kome se ne smije vikati.
A kad vam i Borjana Krišto – dama poznata po tišini koja dere plafon – javno kaže da ne može predložiti vaše ime, onda znate da su stvari otišle predaleko. Ili, točnije rečeno, da niste ni stigli blizu.
Podsjetimo, Goran Selak, prethodno nominirani ministar sigurnosti, elegantno je odustao prije nego što je potvrđen. Ostavio je fotelju praznu, ali izgleda da ni prazna fotelja nije spremna primiti Nebojšu. Jer, zna ona što bi sve u njoj bilo rečeno. I na koga bi sve bilo urlano.
Šteta, jer Vukanović je već imao listu za čistku, raspored presica, a govorkalo se i da planira preseliti ured u neku šumu, “blizu naroda”.
U međuvremenu, opozicija, koja i sama ne zna je li više opozicija vlasti ili sama sebi, i dalje luta kadrovskom pustopoljinom, ostavljajući birače da biraju između šutnje, razočaranja i Vukanovićevog YouTube kanala.
I tako, dok se Vukanović nadao fotelji – fotelja se nadala da će je zaobići.
wpDiscuz
