U Vrgorcu, poznatom kao “grad pršuta”, sve je manje mladih, a još manje svinja – temelja tradicije ovog kraja. Nekada nezamisliv život bez domaćih svinja sada je realnost, a mještani za ovaj trend krive iseljavanje mladih i neisplativost uzgoja, piše Dnevnik.hr.
Nestanak svinja i poskupljenje hrane
Jozo Tolj iz Stilja, jedan od rijetkih koji još uzgaja svinje, kaže da je to sada više hobi nego potreba:
“Kad se meni okoti guda, moja se djeca hrane tim mesom. Gledam što manje uzimati u trgovačkim lancima jer je to sve sumnjive kvalitete.”
No, kilogram hrane za svinje stoji i više od 100 eura, što uzgoj čini neisplativim.
“Svi ti dućani dovezu jeftino meso, a ti ga ne možeš proizvesti za tu cijenu. Panceta i pečenica u trgovinama su jeftinije nego što bih ja mogao proizvesti živu vagu,” dodaje Jozo.
Sjećanja na bogatije dane
Stariji mještani s nostalgijom se prisjećaju vremena kada je svaka kuća imala svinje, krave i ostale životinje.
“Držali smo dvije, tri svinje, nekad i četiri, pet. Uz to, krave, konje, kokoši, sve se radilo. Danas omladina ide dalje, iseljava. Nama su konobe bile pune pršuta,” kaže Nevenka Šimunović.
Rade Šimunović dodaje: “Meni se isplatilo dok sam držao četiri-pet svinja, krave, konje i koze. Danas se nikome ništa ne isplati, a nama je život bio pun rada i hrane.”
Sumnja u kvalitetu pršuta
Unatoč postojanju nekoliko pršutara koje su simbol Vrgorca, mještani su sumnjičavi prema kvaliteti proizvoda.
“Ne kupujem pršut nikako, radije ću pancetu. Tko zna otkud je to stiglo, iz Turske, Mađarske, nemam pojma,” kaže Anđelka iz Vrgorca.
Zabrinutost za budućnost
Danas su ispred kuća uglavnom kokoši, ali čak i njih je sve manje. Mještani strahuju da će uskoro u potpunosti nestati tradicije koja je stoljećima definirala njihov kraj.
Vrgorac, nekada ponosni grad pršuta, suočava se s promjenama koje prijete opstanku lokalnog identiteta i tradicije. Hoće li mladi prepoznati potencijal i vratiti se, ili će ova povijesna priča završiti, pitanje je na koje odgovore treba tražiti odmah.
wpDiscuz
