VODEĆI KOREJSKI STRUČNJAK ZA COVID-19: Ovo neće brzo završiti. Imamo manje od deset posto šanse za sretan kraj

Iskustva Južne Koreje stoga su vrlo dragocjena, a mi ih donosimo u prijevodu razgovora koji je utemeljitelj medijske kuće “Asian Boss” Stephen Park vodio s vodećim korejskim virologom. Kim Woo-Joo zaposlen je u Korea University Guro Hospital, u posljednja tri desetljeća sudjelovao je u suzbijanju epidemije SARS-a, MERS-a, Ebole i drugih zaraznih bolesti.

U uvodu razgovora, novinar Stephen Park primjećuje da svi u Koreji nose zaštitne maske te da je testiranje u toj zemlji široko dostupno. “Vjerojatno neću pretjerati ako kažem da je Južna Koreja jedna od najsigurnijih zemalja u kojoj se čovjek može naći u ovom trenutku”, kaže novinar. Njegov sugovornik otkriva zašto je Koreja tako uspješna u borbi protiv zarazne bolesti koja je milijune ljudi u Europi i SAD-u prisilila da se zatvore u svoja četiri zida. Također, Kim Woo-Joo govori o razvoju cjepiva i radu na pronalasku lijekova za COVID-19 te daje na uvid scenarije po kojima bi se pandemija dalje mogla odvijati.

Razgovarao: Stephen Park/Asian Boss

Prijevod: Ivan Kegelj/Lupiga.Com

Kim Woo-Joo (SCREENSHOT: YouTube)

– Trenutačno radim u bolnici Korea University Guro u Seulu, kao profesor na odjelu za zarazne bolesti. Na ovom polju radim od 1990. godine, dakle trideset godina. U tom razdoblju imali smo posla s mnogim zaraznim bolestima, uključujući tuberkulozu, AIDS, ospice, pandemiju svinjske gripe iz 2009. godine, SARS u 2013. godini, ebolu u 2014. godini te MERS (Middle East Respiratory Syndrome) u 2015. godini. Iz cijelog mog tridesetogodišnjeg iskustva mogu reći da je COVID-19 najizazovniji.

Što vi zapravo radite kad je u pitanju COVID-19?

– Kad ljudi sa simptomima COVID-a 19 dođu u bolnicu, pregledam neke od tih pacijenata, također vodim brigu o ljudima koji su već hospitalizirani i – naravno – budući da sam najstariji član našeg bolničkog tima moj posao je i nastupati u medijima i govoriti o koronavirusu, odnosno osigurati da javnost dobije točne i pouzdane informacije.

Kao stručnjak u ovoj oblasti, možete li nam reći kako se uopće pojavio koronavirus, zašto se tako brzo širi i zašto ima tako visok postotak smrtnih slučajeva?

– U prosincu 2019. godine, u gradu Wuhan koji se nalazi u kineskoj provinciji Hubei, počeli su se javljati slučajevi pneumonije, do kojih je dolazilo iz nepoznatih nam razloga, a znale su završavati smrću pacijenata. Kad je kineska vlast postala svjesna opasnosti, o tome su obavijestili Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO). Bilo je to 31. prosinca 2019. godine. Prema našim dvomjesečnim, tromjesečnim istraživanjima, ovaj koronavirus potječe od slijepih miševa, a pretpostavlja se da je zaraza krenula s tržnice morskim plodovima u Wuhanu. Vjeruje se da je virus tamo prvi put “skočio” na čovjeka. Naravno, imali smo u tom lancu i nositelja virusa – posrednika, po svemu sudeći pangolina ili zmiju, nismo još u potpunosti sigurni. Kako bilo, virus koji je poznat kao SARS-CoV-2, a uzrokuje COVID-19, “skočio je” sa šišmiša na “posrednika”, koji ga je potom prenio čovjeku. Rezultat su bili oni slučajevi pneumonije, koji su u dva do tri posto slučajeva završavali smrću oboljele osobe. Ovo je novi virus s kojim se ranije nismo susretali, za njega nemamo lijekove, niti cjepivo. U svim zemljama broj pacijenata je eksplodirao, a situacija je najlošija u Europi i SAD-u, naročito u velikim gradovima poput New Yorka, gdje se stvari ne razvijaju dobro. Rekao bih da je to ozbiljna prijetnja u ovom trenutku.

Ljudi još uvijek ne znaju puno o COVID-19. 

– Točno.

Imate li podatke o postotku u kojem oboljenje završava smrtnim slučajevima?

– Taj postotak varira od države do države. Iako je u pitanju isti virus, svaka država ima svoje protokole za karantenu, različite, više ili manje sofisticirane zdravstvene sustave i različit demografski sastav. U zemljama sa starijom populacijom, poput Italije, stopa smrtnosti je vrlo visoka, od osam do devet posto.

Imate li podatke o stopi smrtnosti sortirane po godinama starosti oboljelih? Na primjer, ljudi od dvadesete do tridesete godine starosti, od tridesete do četrdesete i tako dalje.

– Zapravo, imam brojeve tu, sa sobom. Do danas (24. ožujka) u Koreji imamo 8.961 potvrđeni slučaj zaraze. Umrlo je 111 pacijenata, a 3.166 pacijenata potpuno se oporavilo. U Koreji radimo puno testiranja i od 9.000 potvrđenih slučajeva otkrili smo da 20 posto zaraženih nije imalo nikakve simptome bolesti. Zato bolje od drugih zemalja razumijemo razmjere zaraze. Kad podatke kategoriziramo po dobnim skupinama, stopa smrtnosti za ljude iznad 80 godina je 11,6 posto. Tako je u Koreji. Za ljude u sedamdesetim stopa smrtnosti je 6,3 posto, za ljude u šezdesetim 1,5 posto, a za one u pedesetim godinama života – 0,4 posto. Vjerojatno ste zainteresirani za podatke o stopi smrtnosti kod mlađih ljudi. Imali smo jedan smrtni slučaj pacijenta starog 40 godina i jedan slučaj smrti pacijenta starog 30 godina. Stopa smrtnosti za one u tridesetima i četrdesetima, dakle, jeste 0,1 posto. Za sada u Koreji nismo imali niti jedan slučaj smrti tinejdžera i ljudi u dvadesetim godinama života. Dakle, što se Koreje tiče, devedeset posto onih koji su umrli stariji su od šezdeset godina.

Virus SARS-CoV-2 (ILUSTRACIJA: Wikipedia)

Zašto je virus tako smrtonosan za starije ljude?

– Budući da nema lijeka niti cjepiva, jedina obrana od virusa imunosni je sustav svakog čovjeka. Ljudi između tinejdžerstva i četrdesetih godina najvjerojatnije će u slučaju zaraze iskusiti blaže simptome, kakvi se javljaju kod prehlade, na jedan do dva tjedna. Nakon toga će se oporaviti.

Oni mogu biti i zaraženi, ali bez ikakvih simptoma?

– Da. Ako pogledamo korejske podatke i iskustva, dvadeset posto od 9.000 pacijenata nije imalo simptome. To je opasna stvar, zato jer asimptomatski pacijenti mogu širiti virus. Kako bilo, ako ste stariji od 60 godina vaš imunosni sustav je slabiji, a kad ste stari preko osamdeset vaš imunosni sustav rapidno slabi. Zato se organizam ljudi iz te starosne skupine ne može boriti s virusom te dolazi do pneumonije ili upala po cijelom tijelu. Tako stariji ljudi dolaze u kritično stanje, čime se povećava mogućnost smrtnog ishoda. Ljudi s kroničnim bolestima druga su rizična skupina. Čak i ako imate manje od 60 godina, a imate kardiovaskularne probleme, diabetes, ili ako ste pušač – jer nikotin se akumulira u respiratornom sustavu – možete doći u vrlo ozbiljno stanje u slučaju zaraze koronavirusom. U opasnosti su i ljudi koji koriste imunosupresive, kao što su steroidi ili lijekovi za rak.

Ako je čovjek već zaražen, može li se nakon oporavka ponovo zaraziti koronavirusom?

– Da. To je zastrašujući dio. Još uvijek ima toliko toga što ne znamo o koronavirusu. Kad se zarazimo, organizmu obično trebaju dva tjedna da razvije antitijela. Nakon toga se ne razbolijevamo od istog virusa. S COVID-om 19 vidjeli smo slučajeve pacijenata koji su se oporavili i bili otpušteni s liječenja, ali nakon pet do sedam dana ponovo bi počeli pokazivati simptome COVID-a 19. Vidjeli smo te slučajeve reaktivacije. Događa se ponekad.

Kako se čovjek zarazi ovim virusom. Neki ljudi vjeruju da mogu biti zaraženi već udisanjem zraka, dok drugi vjeruju da do zaraze dolazi samo ako se netko prema vama kihne ili se zakašlje? 

– Tri su glavna načina na koji se prenosi ova zaraza. Kad virus inficira naš respiratorni sustav, glavni simptomi su visoka temperatura, kašalj i poteškoće s disanjem. Kad se zakašljete ili kihnete, izbacujete kapljice. Da bi se smatrao kapljicom, taj ispljuvak mora biti veći od pet mikrona. Jedna takva kapljica od pet mikrona, koja dolazi od zaražene osobe, sadrži puno virusa. Kad se zakašljete ili kihnete, izbacujete kapljice vani, a njihova putanja je u obliku duge. Te kapljice past će na metar do dva metra udaljenosti od vas. U tom trenutku, virus vas može zaraziti kroz usta, nos ili oči. Čuo sam glasine da je čovjek zarazio čovjeka tako što je stao i gledao ga, ali to su laži.

Svaka kapljica veća od pet mikrona sadrži jako puno virusa (FOTO: wikipedia)

Možemo li se zaraziti naprosto udišući zrak u prostoru kojim je ranije prošla zaražena osoba?

– To ide nešto drugačije, objasnit ću to kasnije. Uglavnom, najčešća transmisija virusa ide preko kapljica. Drugi način je kad kihnete i dodirnete nos rukom, što je gotovo podsvjesna reakcija. Tad vam virus ostaje na rukama. Ako se nakon toga rukujete s nekim, možete mu prenijeti virus tim direktnim kontaktom. Treći način je kad kihnete pa se kapljice razlete svuda unaokolo, na stol, na kvaku od vrata ili na tipkovnicu. Virus vani može preživjeti od par sati do tri, četiri dana.

Koliko bi virus, recimo, preživio na radnoj površini stola?

– Vjerojatno tri dana. Na papiru ili na tkanini naše odjeće virus ne može predugo preživjeti. Na papiru možda jedan dan, ovisi o temperaturi i vlažnosti zraka. Na primjer, po korejskoj zimi, uz temperaturu od pet do deset stupnjeva Celzija s vlažnošću zraka od 30 posto, virus dugo može preživjeti vani. Na radnoj površini stola u takvim uvjetima može preživjeti čak pet do sedam dana. Kad dodirnete kontaminiranu površinu, virus će vam ostati na rukama, još uvijek živ. Sad zamislite što se može dogoditi kad dodirnete lice tom rukom.

Dakle, ne možete se zaraziti ako samo udišete zrak?

– U svakodnevnom životu zaraza se širi kapljičnim putem, direktnim i indirektnim kontaktom. Udišući kontaminirani zrak možete se također zaraziti, ali pod određenim okolnostima. To nazivamo aerosolnom transmisijom. U Koreji su zaražene tisuće ljudi iz religijske zajednice Shincheonji. Njihova crkva nalazi se na desetom katu zgrade, u zatvorenom prostoru. Prozori su bili zatvoreni jer je bila zima. Zamislite na stotine ljudi okupljene jedan do drugog, kako satima mole i pjevaju. Ako je prisutna samo jedna zaražena osoba, zamislite koliko je to zaraznih kapljica. Mi svi pljujemo, čak i kad normalno govorimo. Ako pjevate ili vičete, raspršit ćete jako puno kapljica. Sjećate se kako sam rekao da se kapljicama smatraju one veće od pet mikrona? Kad ljudi viču ili vrište, gravitacija ne povuče sve te kapljice na tlo. Kapljice u tom slučaju ne padaju između jedan i dva metra od vas. U prostoriji, naime, može strujati zrak pa kad vičete kapljice lete dalje od jednog do dva metra, a pritom se u letu suše. Veličina kapljice tad se smanjuje ispod pet mikrona i kapljice se pretvaraju u aerosol. Aerosol je prelagan da bi ga gravitacija povukla na tlo te virus može “skočiti” puno dalje od dva metra. Tako se može zaraziti i osoba koja stoji prilično daleko od izvora zaraze. Zato su rizična izolirana mjesta okupljanja, poput crkava, call centara ili bilo kojeg drugog mjesta gdje ljudi viču ili jedu. Vani, u regularnim okolnostima, na mjestima poput parkova ili pješačkih staza, transmisija virusa putem zraka koji udišemo nije tako izgledna.

Tko bi sve, po vašem mišljenju, morao biti testiran na COVID-19?

– Prije svega, ako imate povišenu temperaturu ili grlobolju, ako kašljete ili imate poteškoće s disanjem – trebali biste se testirati. Ovo je naročito važno za starije osobe, odnosno za ljude koji su u rizičnoj skupini. Čak ako osjete i samo umor, gubitak apetita ili blage bolove po cijelom tijelu, trebali bi se testirati. U nekim slučajevima, koje su potvrdili naši istraživački timovi, oko 30 posto ljudi zaraženih koronavirusom ne mogu ništa namirisati ili osjetiti okus hrane. To može potrajati pet do deset dana. Rekao bih da je u pitanju jedinstven simptom.

Što ako se naprosto želim testirati? Ne mislim da sam bolestan, nemam simptome, dakle ne mogu biti testiran?

– Uvijek možete platiti sami i testirati se. To košta 140 dolara. Ako test bude pozitivan, ako ste zaraženi, vratit će vam novac kojim ste platili test. U Južnoj Koreji, ako je vaš test pozitivan, Vlada će vam vratiti novac. Ne vjerujem da mnoge zemlje tako rade. Nadalje, ako liječnik misli da biste trebali biti testirani, test je besplatan.

Rekli ste da se ovim virusom možemo zaraziti i preko očiju. Kada pogledamo ljude vani ovih dana, je li pretjerano reći da gotovo svaki Korejanac nosi masku. I ja sam danas donio svoju masku. Ako se možemo zaraziti preko oka, koja je poanta nošenja maske?

– Ali vi imate i naočale.

Maske pomažu u zaštiti od koronavirusa (FOTO: Pixabay)

Naočale također pomažu?

– Naravno. Usta, nos i oči sam spomenuo, jer se unutar njih nalaze sluznice. Nalaze se ispod vaših očnih kapaka i u nosu, a isto vrijedi i za usta. Virus vam ne može proći kroz kožu. Mukozne membrane (sluznice) imaju receptore koji se nazivaju ACE2. Virus se mora uhvatiti za te receptore. Ljudi nemaju takve receptore na koži. Koža zapravo djeluje kao jedna vrsta barijere. Također, virusom se ne može zaraziti kroz uši.

Koliko zapravo nošenje maske ima efekta?

– Definitivno ima efekta. Tijekom epidemije SARS-a, u Hong Kongu, Singapuru, Kanadi, Tajvanu i Kini zaraženo je puno medicinskih radnika. Nisu na početku niti znali da su zaraženi. Čak i sad, medicinski radnici u Wuhanu i u Italiji često bivaju zaraženi. Prema istraživanjima, medicinski radnici koji nose zaštitne maske imaju puno veće šanse da ostanu nezaraženi od onih koji nemaju maske. U Europi i SAD-u ne vidite baš ljude s maskama i smatram da je to prilično neobično. U SAD-u je šef javnog zdravstva rekao ljudima da nema potrebe da nose maske. I Svjetska zdravstvena organizacija je tako poručila, ali ne slažem se s tim. Pročitao sam njegov twitt i morate razumjeti kontekst. Mislim da je poanta bila spriječiti ljude da navale na maske, jer su one više potrebne medicinskim radnicima. Ako medicinski radnici ostanu bez maski, oni ne mogu liječiti pacijente. Drugim riječima, zbog slabe zalihe maski u SAD-u, medicinski radnici moraju biti prioritet.

Sa sobom imam masku KF94. Mislim da je ona ekvivalentna respiratoru N95?

– Da, to je usporedivo. Maska KF94 gotovo je isto učinkovita kao N95. Dakle, Korejanci nose maske inače namijenjene liječnicima.

Da zaključimo, nošenje maske pomaže u ovakvim prilikama?

– Naravno da pomaže. Zašto bi u suprotnom liječnici u bolnicama nosili maske? Nose ih kao prevenciju infekcije. Tijekom epidemije SARS-a i MERS-a dokazano je da su maske učinkovite.

Možemo li stoga reći da u Koreji imamo manje zaraženih zato jer svi nose maske?

– Apsolutno. Ako pogledate preporuke WHO-a, oni ne ohrabruju zdrave ljude da nose maske. U azijskim zemljama, zbog kulturalnih razlika, oni ljudima preporučuju da maske nose. Tako oni kažu, što ja smatram problematičnim. Dokazano je da maske štite od infekcija. Pogledajte samo Kinu, Hong Kong, Japan i Koreju. U azijskim zemljama ljudi nose maske. U međuvremenu, ako pogledate mnoge europske zemlje i SAD, virus se tamo širi rapidno. Jedan od razloga zašto Koreja ima relativno nisku stopu zaraženosti jeste nošenje maski i redovito pranje ruku.

Koreja je u svijetu slavljena zbog brzog odgovora i velikog broja testiranja. Koliko je testiranja zapravo napravljeno u Koreji?

– Dnevno smo radili 15.000 testiranja. Ukupno, do 23. ožujka napravili smo 338.000 testiranja.

Druge zemlje nisu u mogućnosti raditi toliko testiranja. Kako je Koreji uspjelo napraviti preko 300.000 testiranja u tako kratko vrijeme?

– Koreja je već prošla kroz pandemiju svinjske gripe 2009. godine i MERS-a 2015. godine. Mnogi Korejanci su educirani na temu epidemija, jer su ih iskusili ranije. U Koreji znamo da nošenje maske i pranje ruku pomaže da se ne zarazimo. Tokom epidemije MERS-a shvatili smo da moramo brzo razviti opremu za testiranje i iskoristiti je. U to vrijeme bio sam šef korejskog tima za brzi odgovor. Tad smo shvatili da ne možemo odmah razviti lijek ili cjepivo, ali možemo napraviti opremu za testiranje koja se služi PCR (polimeraznom lančanom reakcijom) što je vrlo efektna metoda za dijagnozu. Naglasak smo stavili na proizvodnju opreme za testiranje i na taj način testiranje učinili lako dostupnim. Pacijent može kašljati ili imati povišenu temperaturu, ali mi moramo pouzdano znati je li on zaražen koronavirusom ili nije, kako bismo ga mogli staviti u karantenu, liječiti ga te pronaći sve ljude s kojima je bio u kontaktu. Tad možemo testirati i te ljude i staviti ih u karantenu, ukoliko je to potrebno. To je srž prevencije. Od epidemije MERS-a 2015. godine korejska vlada uložila je puno u istraživanje i razvoj opreme za testiranje, a kompanije koje proizvode ovu opremu znale su da na tome mogu zaraditi puno novca pa su počele investirati. Možda je to kapitalizam u svom najboljem izdanju. Kompanije su se počele nadmetati u razvoju opreme, kako bi stvorile profit. Imale su financijsku motivaciju.

Red za testiranje na koronavirus u Koreji (SCREENSHOT: YouTube)

Dakle, to znači da su druge zemlje već zakasnile s reakcijom.

– Od 2012. godine MERS je uglavnom bio koncentriran u Saudijskoj Arabiji i on je endemska vrsta Bliskog Istoka. Izvan tog područja, Koreja je jedina zemlja gdje je MERS bio prisutan u znatnoj mjeri. Zaraženo je 186 ljudi, a 38 ih je preminulo. Dakle, Koreja je jednom već prošla kroz pakao, ali bila je to za nas vrijedna lekcija. Razlog zbog kojeg se Koreja, Singapur, Tajvan i Hong Kong bolje nose s pandemijom leži u tome što su Hong Kong, Singapur i Tajvan iskusili SARS 2003. godine, tako da su odmah znali što im je činiti. Znali su da će, ako se virus raširi, njihovo stanovništvo i bolnice biti u nevolji. Već su to iskusili.

Kakva je trenutna situacija u Koreji?

– Trenutno, Koreja bolje kontrolira situaciju nego bilo koja druga zemlja. Međutim, još nije gotovo i još postoji rizik od zaraze. Sad je problem sve veći broj ljudi koji dolaze iz Europe i Sjeverne Amerike i donose sa sobom virus. Raste broj pozitivnih slučajeva dijagnosticiranih u zračnoj luci Incheon. Ljudi koji dolaze iz Europe od 22. ožujka moraju proći testiranje, Korejanci i strani državljani. Zapravo, dvadeset posto dnevno potvrđenih slučajeva odnosi se na ljude koji dolaze iz inozemstva.

Koliko dugo treba čekati na rezultate nakon testiranja?

– Obično je u pitanju šest sati, ali mnogi ljudi nakon testiranja idu na jedan dan u objekte koji su pripremljeni za privremeni prihvat. Rezultate testa dobiju idući dan. Ako je test pozitivan, pacijenti u ozbiljnom stanju idu u bolnicu, a manje ozbiljni slučajevi idu u centre za zdravstveni tretman. Ako je test negativan, ljudi idu kući i sjede u samoizolaciji dva tjedna. Pomažemo im tako što instaliramo samoizolacijsku aplikaciju na njihove telefone. Kad imaju tu aplikaciju, možemo pratiti njihovu lokaciju. Ako izađu iz kuće oglasit će se alarm i upozoriti ih da su prešli granicu samoizolacije. Dva puta dnevno u aplikaciju morate unositi podatke o eventualnim simptomima, recimo o temperaturi tijela i slično, jer ljudi u samoizolaciji mogu osjetiti simptome nakon inkubacije virusa. Ako u nadzoru vide da niste unijeli nikakve podatke u aplikaciju, smatrat će da ste prekršili pravila samoizolacije i kontaktirat će vas.

Nisam znao da je korejska vlada išla tako daleko.

– Naravno, takva mjera za sobom povlači pitanja o zaštiti privatnosti, jer se koriste lokatori kako bi se upadalo ljudima u privatnost. Siguran sam da ljudi daju pristanak na to.

Ne vjerujem da bi to prošlo primjerice u SAD-u.

– Da. Kad pogledate cijelu ovu situaciju s pandemijom, svaka zemlja se s njom nosi na drugačiji način, u skladu sa svojom kulturom i tradicijom. Koreja ima svoju, azijsku kulturu. Kina ima svoju kulturu i još ekstremnije mjere. Zato je pandemija ovdje tako dobro kontrolirana.

Svaka zemlja s epidemijom se nosi na svoj način (FOTO: Pixabay)

U Koreji je odgođen početak školske godine, ljudi upražnjavaju takozvanu socijalnu distancu, a Vlada ih informira čak i putem SMS poruka. Kako ocjenjujete način na koji korejska vlada kontrolira ovu situaciju?

– Premijer je 20. ožujka u specijalnom obraćanju rekao da snažno preporučuje “socijalnu distancu”. Religijske ustanove i mjesta okupljanja poput barova te dvorana za tjelovježbu mjesta su kojima smo 20. ožujka snažno preporučili zatvaranje na dva tjedna. Zatvaranje nije obavezno. Ljudi koji su stariji od 50 ili 60 godina dobro prate naše protokole, ali tinejdžeri i oni u dvadesetim godinama života nisu tako disciplinirani. Za tinejdžere u Koreji školovanje je jako važno. Čak i ako su bolesni ili imaju povišenu temperaturu, oni će otići u školu ili na fakultet. Školska godina zato je zbog COVID-19 odgođena u osnovnom, srednjem i visokom školstvu, ali navečer djeca idu na predavanja. Dakle, iako je Vlada zatvorila škole, djeca idu na predavanja i uče noću. Kako sam provjerio prošlog tjedna, 90 posto akademija je otvoreno. U Aziji fakultet na koji idete određuje vašu budućnost pa srednjoškolci idu navečer na akademije i uče u zatvorenim prostorima. Tako dolaze u kontakt s drugima. Ljudi u dvadesetima petkom i subotom idu u Gangnam, u klubove. Oni uopće ne brinu, a ne nose čak niti maske. Oni će piti, plesati i razgovarati u zatvorenim prostorima i nisu pri tome oprezni. Oni još uvijek idu na karaoke i u internet klubove, a tek 30 posto svih slučajeva zaraze koronavirusom u Koreji otpada na ljude u dvadesetim godinama života. To je vrlo neobično.

Kao stručnjak na ovom polju, što mislite koliko dugo će trajati ova COVID-19 situacija? Neki ljudi vjeruju da će se situacija popraviti dolaskom ljeta i toplijeg vremena. Mislite li da će situacija potrajati ili vjerujete da možemo iskorijeniti virus?

– To je pitanje koje mi ljudi najčešće postavljaju. Teško je predvidjeti, ali mogu vam reći da ovo neće završiti brzo.

Postoji li ikakva šansa da se virusa riješimo u potpunosti?

– Nekoliko je scenarija. Epidemija SARS-a iz 2003. godine počela je u studenom 2002. godine, u kineskoj provinciji Gunagdong. Virus se proširio na Hong Kong, a potom se, preko turista, raširio na ostatak svijeta. Imali smo 8.000 zaraženih i 774 osobe koje su umrle od posljedica zaraze. Stopa smrtnosti bila je oko 9,6 posto. Situacija sa SARS-om okončana je početkom srpnja 2003. godine. COVID-19 je novi soj koronavirusa, sličan SARS-u. Kao i tad, ako države diljem svijeta budu radile zajedno, mogli bismo vidjeti kraj ovome u srpnju ili kolovozu, što je najbolji scenarij, koji podrazumijeva da taj virus više neće napadati ljude. To je moguće postići.

Kolike su šanse da bude tako?

– Ne tako velike kao u slučaju SARS-a, pa recimo – oko deset posto. Vjerojatno i manje. Već je 17 godina prošlo od 2002. godine. Međunarodni promet tad nije bio tako intenzivan kao danas. Drugi scenarij je da virus ostane prisutan do ljeta, da ga nestane na sjevernoj hemisferi, ali da se tad proširi po južnoj hemisferi. Tad je zima u Australiji, u južnoj Africi i Južnoj Americi. Tad bi se vratio na sjevernu hemisferu u studenom ili prosincu, kao sezonska gripa. Treći scenarij je razvoj cjepiva, kojim bi morala biti cijepljena cjelokupna ljudska populacija. Velikih boginja riješili smo se cjepivom 1980. godine. Ako nađemo učinkovito cjepivo, kao što smo ga tad imali, možemo se cijepiti i ova situacija se neće više ponoviti. Moguće je, ali da se to postigne, to je vrlo ambiciozan i težak put.

Govoreći o cjepivu za COVID-19, koliko daleko smo otišli u njegovom razvoju i koliko će dugo trebati da cjepivo bude svima dostupno?

– Cjepivo za novi virus obično se razvija deset do petnaest godina, a njegov razvoj košta više od 800 milijuna dolara. COVID-19 nije star niti stotinu dana. Prošla su tek dva mjeseca otkad smo se upoznali s njegovom RNK. Kao što je direktor Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti SAD-a Anthony Fauci rekao, ako sve bude išlo dobro, ako prve tri faze kliničkih ispitivanja cjepiva na odraslima prođu dobro, njegov razvoj trajat će 18 mjeseci. Ako sve bude išlo dobro i bez zastoja. Čak i ako SAD ili Kina uspiju razviti cjepivo, hoće li ga podijeliti s drugim zemljama? Populacija SAD-a je oko 320 milijuna ljudi. To je puno ljudi i SAD-u će biti nemoguće cijepiti toliki broj ljudi u jako kratkom vremenu. Postavit će se pitanje prioriteta.

Čak i ako SAD ili Kina uspiju razviti cjepivo, hoće li ga podijeliti s drugim zemljama? (FOTO: Flickr)

Dakle, šanse običnih ljudi poput mene da dobiju cjepivo bit će vrlo mršave.

– Zdravi ljudi u tinejdžerskim godinama i u dvadesetim godinama života vjerojatno ga neće moći dobiti.

Sudjelujete li i vi u razvoju cjepiva?

– Nisam direktno involviran u razvoj cjepiva, ali postoje cjepiva i lijekovi. Budući da će trebati puno vremena da se razvije cjepivo, najbrža stvar koju možemo učiniti jeste da isprobavamo lijekove. Čuli ste za viagru, koju svi znaju kao lijek za erektilnu disfunkciju. Originalno je ona razvijena kao lijek za plućnu arterijsku hipertenziju. Tad je utvrđeno da je učinkovita u tretiranju erektilne disfunkcije. Sad nastojimo utvrditi može li se COVID-19 liječiti lijekovima za neku drugu zaraznu bolest. To je najbrža opcija koja nam je na raspolaganju. Kaletra, lijek koji se koristi za liječenje AIDS-a, kao i klorokin, lijek za malariju – to su lijekovi koji su testirani i utvrdilo se da se u određenoj mjeri mogu koristiti pri liječenju COVID-19. Te lijekove koriste pri liječenju pacijenata koji su u kritičnoj fazi bolesti. Također, radimo klinička ispitivanja za Remdesivir, lijek za Ebolu, koji je razvila tvrtka Gilead Sciences. Ta ispitivanja treba financirati i treba naći ljude koji će ih obaviti. Trenutno planiramo testirati par lijekova. Još jedna brza metoda je da se uzme plazma iz krvi osoba koje su se oporavile od COVID-19. Ta metoda koristi se već stotinu godina. U krvi pacijenta koji se oporavio nalaze se antitijela, koja mogu pobijediti virus. Zato tražimo od ljudi koji su pobijedili COVID-19 da doniraju krv kako bismo njihovu plazmu mogli dati ljudima koji su u kritičnom stanju. To je još jedna stvar koju planiramo. Međutim, teško je tragati za zaraženima i istraživati u isto vrijeme. Trebamo više novca i više ljudi.

Što vi i drugi medicinski radnici najviše trebate u ovom trenutku?

– Liječnici imaju odgovornost za liječenje i spašavanje bolesnih ljudi. To je ono što nas pokreće. Međutim, da budem iskren, liječnici rade već dva mjeseca i vrlo su istrošeni. Oni se vrlo lako mogu zaraziti. Ono što liječnici u ovom trenutku najviše trebaju je odmor, ali u ovom trenutku nema šanse za predah. Oni su kao vojnici na bojištu na kojem im je neprijatelj virus. Ne mogu uzeti pauzu za vrijeme rata. Mislim da je to ono što im najteže pada.

Sve ovo što sam čuo ne zvuči optimistično. Što biste savjetovali ljudima diljem svijeta, tinejdžerima, onima u dvadesetim ili tridesetim godinama života…

– Vi mislite da ste sigurni, da ćete biti u redu čak i ako “uhvatite” virus. Možda uopće niste zabrinuti, ali ako virusom zarazite starije članove svojih obitelji, to za njih može biti vrlo opasno pa i fatalno. Ako mislite na to, trebali biste redovito prati ruke, nositi masku i držati se podalje od drugih ljudi. Morate zaštiti svoje, ali i zdravlje svojih obitelji. Tako možete pomoći da pandemija s kojom se suočavamo završi. Svaki pojedinac mora doprinijeti da bi se ovo završilo. Nadam se da će druge zemlje poduzeti mjere koje je poduzela Koreja, a koje su se pokazale dobrima, odnosno da će drugi popraviti ono što mi nismo izveli najbolje. Nadam se da će usvojiti dobre strategije. To je znanost i tu moraš biti ponizan, jer u samo jednom trenutku arogancije možeš sve izgubiti. Možda su Europa i SAD malo previše samouvjereni, možda tamo misle da nošenje maski ne pomaže, ali moramo biti ponizni do kraja, jer nije kraj dok sve nije završeno. To je moja poruka.