Po vukojebinama ove države pola milijuna maraka se slijeva u asfalt, u vikendice, u dvorišta betonske nepravde. A u Vitezu – roditelji ubijene djece skupljaju novac kroz predstave, po kiši, kroz smijeh, jer jedino smijeh još ne oporezuje Federalna Vlada.
Ali ovaj tekst nije samo za naše. Nije samo za hrvatske delegacije koje se svakog ponedjeljka kmeče oko legitimnog predstavljanja, a svakog petka idu na janjetinu s onima koji ne priznaju ubijenu hrvatsku djecu.ž Ovo pišemo i vama, halal vladajući Bošnjaci.
Jeste li vi ti?
Jeste li vi ono nešto što je iznad nas i što kaže da se svojih zločina stidi?
Jeste li vi ono nešto što navodno osuđuje Grabovicu, i nosi cvijet na reveru za sve ubijene neovisno o naciji?
Jeste li vi ono nešto umiljato što plače pred kamerama, što Komšića šalje u dolinu da izgovori „žao mi je“?
Jeste li?
Onda izvolite. Ajmo lažovi.
Evo vam prilike da budete veliki.
Evo vam šansa da pokažete da vas nije strah istine.
Evo vam Vitez. Evo vam Grabovica.
Tu, gdje je BH dijete – hrvatsko dijete ali BH dijete – ubijeno.
Ne u vojsci. Ne u tenku.
U igri. U molitvi. U domu.
Od granate. Od mudžahedina.
Od vaših saveznika.
Napravite spomenik.
Napravite zakon.
Napravite istu onu stvar koju vi tražite za Potočare, za Ahmiće.
Evo vam idealna šansa da ponižite naše kmečave, mlitave političare:
Vi budite ti koji ćete reći – napravimo zakon o Vitezu.
Pa ćemo znati tko ste.
I da ne glumite pravdu – nego da je živite.
Jer ako ni vi nećete,
ako se i vi bojite dječje smrti jer ima hrvatsko ime,
onda začepite. Ali zauvijek. I ne pričajte da je separatizam i odvajanje od vas fašizam. Nije Onda u ovoj šutnji i brisanju sjećanja na vaše zločine mi crpimo to pravo.
Ni plakati. Ni govoriti o suživotu. Nikad više.
Jer onda je sve ovo – vaš privid, kao i naš.
Ovo je crta.
Tko ne prepozna dijete – ne pripada ni jednoj vjeri.
Tko ne traži zakon o Grabovici i Vitezu – ne smije izgovoriti ni Srebrenicu ni Ahmiće.
Tko šuti dok se ubijena djeca mole za spomenik – nema pravo na nijednu molitvu.
I molimo Vas poštovani roditelji, uz duboko poštovanje, preklinjemo vas, prepustite ovaj posao ljudima od struke. Ne možete spomen obilježje nazvati “Osmica”. Pobogu. Nadamo se da Vam ne trebamo pojašnjavati zašto.
A kompletnoj hrvatskoj političkoj eliti u BIH danas poručujemo – je li vas imalo stid?
/POSKOK/