Veliki je četvrtak, dan kojim počinju Dani Vazmenoga Trodnevlja, a ujedno se označava i posljednji dan korizme.
Na taj se dan Crkva prisjeća Posljednje večere za koje je Isus Krist, uoči svoje muke i smrti, ustanovio sakrament euharistije i sakrament ministerijalnoga svećeništva. Te iste noći Isus je svojim učenicima ostavio zapovijed bratske ljubavi, nakon što im je svima prao noge.
Na Veliki četvrtak prije podne se održava samo jedna sveta misa u cijeloj biskupiji, koju slavi biskup sa svojim svećenicima. U svakoj se biskupijskoj zajednici na Veliki četvrtak ujutro slavi misa posvete ulja, na kojoj biskup i svećenici koji su dio dijecezanskoga svećenstva obnavljaju obećanja s ređenja.
Blagoslivljaju se također ulja za slavljenje sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma, a diljem zemlje održava se i tradicionalni obred pranja nogu.
Večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. Na Posljednjoj večeri Isus je sakramentalno prihvatio svoju žrtvu smrti na križu: predao se u smrt radi spasenja ljudi, ispunivši Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo i krv umjesto jaganjca i tako zapečatio konačni i vječni savez.
Pranje nogu te večeri jasan je znak njegove ljubavi koja služi i predaje se. Njegova muka na Maslinskoj gori, predanje njegovim neprijateljima, uhićenje te iste večeri pravi je početak Isusove muke.
U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U te dane ne zvone crkvena zvona.
wpDiscuz