“Kada se u Bosnu vratiš reci glasno, da te svi dobro čuju, da Hercegovina neće Bosnu k’o roditelja tutora, već k’o sestru rođenu.”
Sarajevski mediji prvo su s ekstazom dijelili Pejakovićev nastup, al brzo su vijest počeli skidati s naslovnica.
Na večerašnjem prijamu u Predsjedništvu BiH povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, nakon obraćanja Šefika Džaferovića,i drugi član bošnjačkog Predsjedništva BiH Željko Komšić čestitao je svim građankama i građanima BiH 25. studenoga, Dan državnosti BiH, a potom je govornicu prepustio Josipu Pejakoviću, posljednjem i jedinom živom dobitniku ZAVNOBIH-ove nagrade.
Pejaković je izrecitirao poemu “Zemlja od kamena” posvećenu majci Hercegovini.
“Zemlja od kamena”:
Od kamena i temelj i krov gradiš,
U hladnoj kamenoj utrobi zmije gajiš,
Za sve one koji zlu kob spremaju.
Nikoga se ne bojiš,
Do Boga Svevišnjeg,
I jedino njemu konto polažeš,
Polažeš za sebe samu,
I sve nas u zemlji od kamena, Hercegovino mati,
Za sinove i kćeri razasute po cijelome svijetu.
Siromaštvo nudiš kao dobar start,
A oni ti uzvraćaju ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću postignutim.
Odlučila sama sebe graditi,
Za sebe samu i svoju djecu,
Da se više ne rasipaju po cijelome svijetu, ko djeca od raka
Popij prijatelju našega vina, izi i sira i pršute,
Ništa ne tražimo od tebe,
Samo kad se vratiš odakle si došao,
Reci da mi nisi došao,
Reci da mi nismo kao što oni misle.
Pričaj im kakve su naše mirisne konobe,
I naše praske i nar, limun žut i Neretva čista,
A ponavrh svega pričaj kakvi smo k’o ljudi.
Ako iz Bosne dolaziš prijatelju,
Našijem poruči da ih mi nikad ostaviti nećemo,
Jer bez njih i bez nas,
Nit ima Bosne, nit ima Hercegovine.
Ništa ne tražimo,
Samo kada se u Bosnu vratiš reci glasno,
Da te svi dobro čuju,
Da Hercegovina neće Bosnu k’o roditelja tutora,
Već k’o sestru rođenu.