Valentin Inzko: Šutnja nakon odlaska kao mudrost ili pak strah od posljedica?

Od glasnog propagatora do šutnje

Inzko je tijekom svog mandata bio poznat po jednostranim izjavama i potezima koji su često favorizirali bošnjačku stranu, čime je izazvao nezadovoljstvo među Hrvatima i Srbima u BiH. Međutim, nakon što je nametnuo protuustavni zakon o zabrani negiranja genocida, kojim se direktno ograničava sloboda mišljenja i govora, Inzko je gotovo potpuno nestao iz javnog prostora.

Povlačenje je uslijedilo nakon što je napustio BiH i posjetio Tursku, što je dodatno pojačalo spekulacije o njegovim motivima i razlozima šutnje.

Je li razlog šutnje strah od Europola?

Sve češće se postavlja pitanje šuti li Inzko zbog straha od mogućih istraga Europola povezanih s korupcijom. Tijekom svog mandata, Inzko je bio optuživan za povezivanje s različitim lobističkim krugovima i kontroverznim političkim akterima u BiH. Njegova šutnja mogla bi značiti izbjegavanje dodatne pažnje u trenutku kada Europol i druge međunarodne institucije istražuju korupcijske afere u regiji.

Nestanak iz javnosti kao taktika?

Inzkova šutnja možda nije rezultat suočavanja s vlastitim greškama ili promjene ideoloških uvjerenja. Vjerojatnije je da se odlučio na povlačenje kako bi izbjegao daljnju kritiku i potencijalne pravne posljedice zbog svojih kontroverznih poteza, uključujući nametanje zakona koji su izazvali duboke podjele u BiH.

Valentin Inzko ostaje simbol problematične uloge visokih predstavnika u BiH, gdje su mnogi djelovali kao produžena ruka jedne političke opcije. Njegova šutnja nakon mandata samo dodatno produbljuje sumnje o motivima njegovih poteza i mogućim posljedicama s kojima bi se mogao suočiti. Pitanje koje ostaje otvoreno jest hoće li se ikada saznati pravi razlozi za njegovo povlačenje – strah od istraga ili jednostavno politički pragmatizam?