Dan nakon što je papa Franjo prvi put javno priznao da su svećenici seksualno iskorištavali časne sestre, uz obećanje da će se pozabaviti problemom koji još uvijek postoji unutar Katoličke crkve, dvije bivše redovnice progovorile su o svojim traumatičnim iskustvima za BBC.
Žene koje su gostovale u radijskoj emisiji BBC-ja su pozdravile papino priznanje dodavši da je predugo postojala ‘kultura tišine i prikrivanja unutar crkvene hijerarhije’.
Dr. Rocio Figueroa je teologinja i predavačica u Aucklandu na Novom Zelandu i osoba koja je doživjela zlostavljanje od strane svećenika u Limi u Peruu.
Za BBC je kazala da se pridružila jednoj ‘zajednici apostolskog života’ kao tinejdžerica koja je živjela u ‘vrlo siromašnom dijelu svijeta’ jer je osjećala potrebu ‘da nešto napravi’.
– Imala sam 15 godina i upravitelj mi je naložio da započnem duhovno usmjeravanje sa župnikom. Nakon nekoliko mjeseci pridobivanja mog povjerenja zamolio je mene i neke mladiće da donesemo sportsku opremu da bismo učili jogu. Nakon nekoliko grupnih susreta prešlo se na individualno podučavanje. Kazao je da će me naučiti vježbe koje će mi pomoći da razvijem samokontrolu moje seksualnosti.
Bila sam vrlo naivna, ranije nisam imala seksualnih iskustava. Zatim me počeo dodirivati posvuda. Pogrešno sam mislila da je on dobar, a ja zla. Misliila sam da sam ja kriva. Osjećala sam se krivom i dezorijentiranom, kazala je Figueroa.
– Nikad me nije silovao, ali je svakako počinio seksualno zlostavljanje. Prvi put sam postala svjesna da sam žrtva seksualnog zlostavljanja u mojoj 40. godini. Ljudi kojima sam vjerovala, oni koji su predstavljali Crkvu su bili lažni, kazala je.
Figueroa je kazala da je odlučila progovoriti kad je čovjek koji je počinio zlostavljanje umro. Kazala je da je bilo važno iznijeti ovu priču jer je u to vrijeme još uvijek bio smatran svetim čovjekom i svecem u svojoj zajednici.
Svoju priču za BBC je iznijeila i Doris Wagner-Reisinger, koja je bila redovnica u Njemačkoj.
– Prije nego sam bila seksualno zlostavljana, bila sam duhovno zlostavljana, nije mi bilo dozvoljeno da čitam knjige ili da govorim bilo s kim o osobnim stvarima. Izgubila sam samopouzdanje i postala vrlo slaba.
Pripadnik zajednice kojoj sam se pridružila mi je počeo prilaziti kad god sam sama radila. Došao bi u moju sobu i samo stajao pored mene i govorio.
Zatim bi me zagrlio i u nekom trenutku bi samo došao u moju sobu navečer i krenuo me razodijevati i silovati me.
To je bio šok. Razumjela sam što će se dogoditi, ali nisam mogla u to vjerovati. Znala sam da to nije u redu. Definitivno nisam željela da se to dogodi. Bila sam potpuno uvjerena: on je svećenik, ovo je sveta institucija, to se ne može dogoditi. Nisam mogla razumjeti da u svijetu postoje zlostavljanja i to u tom savršenom svijetu kakvog sam zamišljala. Trebale su mi godine da shvatim da je to bilo silovanje, a ja sam bila u stanju o tome govoriti.
Imala sam veliku krizu vjere, moj prvi poriv je bio da pomislim kako će, ako progovorim to biti šteta za Crkvu, pa Bog želi da šutim. To je bilo nepodnošljivo. Sada znam da ne moram vjerovati u takvu vrstu Boga, kazala je Wagner-Reisinger.
– Zatim sam susrela drugog svećenika u toj zajednici s kojim sam mogla razgovarati i polagano smo se zaljubili jedno u drugo. Znala sam da, ako Bog postoji onda mi je poslao ovu osobu, nekoga tko me voli.
Doris Wagner-Reisinger je napustila ovu zajednicu u Njemačkoj 2011. godine te je prestala biti praktična vjernica, piše BBC.
wpDiscuz