Ustavni sud presudio je da su Plenković i Grlić Radman progonili nevinog čovjeka. Što to znači za njih dvojicu glede karijera im? Ništa. Apsolutno ništa…

Ustavni sud je krajem svibnja objavio da je Damiru Sabljaku, diplomatu koji je prijavio korupciju u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te da se postupak pred Upravnim sudom koji traje već duže od četiri i pol godine vodi „osobito neučinkovito“

Damir Sabljak, diplomat koji vodi dugogodišnju borbu za dokazivanje ozbiljne korupcije unutar sustava Ministarstva vanjskih i europskih poslova, te je zbog toga više puta izbacivan s posla, izvojevao je važnu pravosudnu bitku: Ustavni sud je uvažio njegovu tužbu da mu je „trajanjem upravnog postupka i upravnog spora, koji se vodi pred Ministarstvom vanjskih i europskih poslova, Službeničkim sudom i Upravnim sudom u Zagrebu radi dva udaljenja iz službe, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava“. Odluka je donesena 27. travnja, a objavljena u narodnim novinama 26. svibnja ove godine. Od Upravnog suda se traži da donese odluku u najkraćem mogućem roku, ne duljem od tri mjeseca, a Sabljaku je određena i „primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku“ zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, no radi se o simboličnom iznosu – 1.000,00 eura.

No, ono što odzvanja najjače jest zaključak da se sudski postupak vodio – osobito neučinkovito. Ustavni sud je utvrdio da postupak pred Upravnim sudom, od podnošenja žalbe u upravnom postupku do donošenja njihove odluke, traje ukupno četiri godine, pet mjeseci i dvadeset devet dana, a da se nije radilo o složenom predmetu. „U konkretnom slučaju postupak se višekratno vodio pred upravnim tijelima i upravnim sudovima te je ponovo u tijeku pred Upravnim sudom u Zagrebu. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da je postupak vođen osobito neučinkovito.“, navedeno je u Odluci Ustavnog suda.

Prijavio korupciju unutar MVEP svim nadležnima unutar sustava

Damir Sabljak je još daleke 2016. godine, u vrijeme dok je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova vodila ministrica Marija Pejčinović Burić, prijavio nadležnima unutar sustava sumnje da je došlo do ozbiljnih zloupotreba ovlasti, odnosno, da je odabranima omogućeno da izvlače javni novac. Konkretno, radilo se o slučaju Lorete Bertoša Kušen, koja je godinama primala plaću u Generalnom konzulatu RH u Sydneyu iako je kao supruga veleposlanika Damira Kušena bila zajedno s njime u Veleposlanstvu RH u Canberri, te veleposlaniku Jošku Pari, za kojeg je i u nalazu Državne revizije za 2016. godinu utvrđeno da je kao veleposlanik RH u Washingtonu „više puta oštetio Državni proračun RH, mjesečno protupravno isplaćujući 8200 dolara lokalno angažiranoj osobi u Veleposlanstvu RH u Washingtonu“.

Prva osoba kojoj je diplomat Sabljak prijavio dokumentirane sumnje bio je Damir Božić, inspektor službe vanjskih poslova, no, on nije reagirao, kao ni tadašnja ministrica, a tek 2018., kada je saborski zastupnik Nikola Grmoja, u Saboru spomenuo da ima saznanja o pismu koje je predsjedniku Sabora, Gordanu Jandrokoviću, uputio „profesionalni diplomat“, te da su u tom pismu spomenute ozbiljne optužbe o korupciji u Ministarstvu vanjskih poslova, cijeli slučaj dospijeva u javnost. Iako su sve moguće instance unutar Ministarstva znale o mogućoj korupciji i kriminalu, iako su tada obaviješteni i predsjednik Sabora i premije Plenković, i podnesena prijava Dorhu – nitko nije htio rasvijetliti slučaj. Nakon press konferencije Mosta, na kojoj je i govorio i Damir Sabljak, Ministarstvo vanjskih poslova odlučuje diplomata Sabljaka izbaci s posla, s optužbom da je svojim javnim istupima nanio štetu Ministarstvu. Dakle, poduzimalo se sve da se ono što je on prijavljivalo zataška, postavili su se kao da ono što su radili Bertoša Kušen i Paro nije štetilo MVEP ili Hrvatskoj, nego je štetilo to što je Sabljak zatražio da se istraže ti slučajevi. Uslijedili su potom dugotrajni postupci pred Službeničkim sudom, na kojima je Sabljak, braneći se – iznosio sve više dokaza o mutnim poslovima unutar MVP. Primjerice, na ročištu u studenom prošle godine, Sabljak je predao dokument kojim dokazuje da je Zdravka Bušić, državna tajnica za politička pitanja u MVEP-u, ujedno i potpredsjednica HDZ-a, 2018. godine – pisano – pritiskala Dorh da reagira „kontra“ njega.

Izvidi Dorha još uvijek traju

Iz godine u godinu izlazilo je sve više detalja o modelu upravljanja MVEP-om kojeg se očito htjelo zataškati. Dok je Damir Sabljak obilazio Službenički sud, inspektor koji nije reagirao na prijave o Bertoši-Kušen i Jošku Paru, Damir Božić, napredovao je unutar sustava i postao ravnatelj Uprave za informacijsku sigurnost, Joško Paro je neokrznut slučajem iz veleposlanstva u SAD danas veleposlanik u Belgiji, a Loreta Bertoša Kušen koja je bila državna tajnica u MVP u vrijeme kada je on pisao predstavke, danas je u statusu ministrice angažirana u Veleposlanstvu RH u Londonu kojeg vodi Igor Pokaz, kum premijera Andreja Plenkovića. A Ministarstvo je nakon Pejčinović Burić preuzeo Gordan Grlić Radman koji je jednako odlučno tvrdio da nema nikakve korupcije u MVEP i da su sve prijave Damira Sabljaka odbačene.

No, istina je nešto drugačija. Točno je da je Uskok 2018. godine odbacio Sabljakovu kaznenu prijavu zbog slučajeva u Washingtonu i Sydneyu, ali nakon što se prošle godine Dorhu obratila pučka pravobraniteljica Tena Šimovinić Einwalter – s obzirom da Vlada nije odgovorila na tri njezina dopisa u kojima je tražila očitovanje na Sabljakove optužbe o zloupotrebama unutar sustava MVEP – predmet je ponovno otvoren i neslužbeno se pisalo (ali nije demantirano) da je Damir Sabljak bio pozvan i kod glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek, a da je potom i ponovno dao iskaz, a istražitelji su zatražili i fonograme sa saslušanja u Antikorupcijskom vijeću u Saboru, na kojima su govorili i Sabljak, ali i ministar Grlić Radman i Damir Božić.

Na žalost ministra Gordana Grlića Radmana i cijelog niza sada već upletenih u potencijalno zataškavanje mutnih poslova u veleposlanstvima u Australiji i SAD – izvidi ipak još uvijek traju.

Kad je proces “osobito neučinkovit”…

Cijelo to vrijeme trajali su i iscrpljujući postupci pred Službeničkim sudom, a Damira Sabljaka se više puta vraćalo na posao, pa onda opet udaljavalo – a zbog onemogućavanja ulaska na posao uključena je bila i policija. U ožujku ove godine je vraćen na posao, ali njegova borba nipošto nije okončana. U petom ponovljenom postupku za teške povrede službene dužnosti prvostupanjskim rješenjem Damir Sabljak je bio oslobođen svih devet optužbi MVEP, ali je Viši službenički sud u drugostupanjskom postupku preinačio oslobađajuće Rješenje, te ga je proglasio odgovornim po dvije točke optužnice, no na to drugostupanjsko rješenje Damir Sabljak podnio je tužbu Upravnom sudu u Zagrebu. Zanimljivo je da je Vlada 23. veljače 2023. godine smijenila dvije od tri članice Vijeća Službeničkog suda koje su Sabljaka u prvostupanjskoj presudi oslobodile svih točki optužnice, a samo pet dana kasnije, 27. veljače, Viši Službenički sud donosi drugostupanjsko rješenje u kojem Sabljaka optužuju po dvije točke, da je „objavio“ službene dokumente – iako ih je slao samo unutar MVEP i to na službene adrese službenih osoba, te da je nastupio na presici u Saboru „bez službene suglasnosti MVEP“, iako je Sabljak tada naglasio da nastupa kao privatna osoba, te nije spomenuo niti jednu osobu iz Ministarstva ili prezentirao ikakve dokumente.

No, na Upravom sudu još uvijek traje proces u upravnom sporu radi poništenja rješenja o njegovom trećem udaljavanju iz službe. A sada je i crno na bijelo potvrđeno da je ta sporost Upravnog suda oko rasplitanja sudbine čovjeka koji je unutar sustava pokušao rasvijetliti mutne poslove i za Ustavni sud – nedopustiva, protuustavna. Te da se postupak vodi „osobito neučinkovito“.

Ova odluka Ustavnog suda važna je zbog cjelokupnog funkcioniranja pravosuđa, zbog činjenice da se sve češće postavlja pitanje gdje su kočnice i zašto pojedini sudski procesi traju tako dugo, a ovdje je Ustavni sud jednostavno i precizno adresirao slabe točke. Ali ova je presuda važna i zbog problema na koje ukazuje Sabljak. Možda uzrok sudbene neučinkovitosti u njegovom slučaju ima veze i s moćnom mašinerijom koju je on odlučio raskrinkavati.