Zaista, NDH u svojoj biti i jest to bila. Država ušiju i švabska bubašvaba. I uz to i zločinačka tvorevina s rasnim zakonima.
Govoreći o nastanku NDH i hrvatskom narodu, predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović jedne prilike izrekla je možda i najveću istinu.
Rekla je otprilike ovako: To je bila legitimna ideja i volja hrvatskog naroda koja je grubo unakažena raznim zločinima koji su se događali u toj istoj NDH.
Na sličnoj liniji je bio i prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman koji je govorio kako bi za Domovinski rat i nastanak Hrvatske bilo štetno vezivanje na ustašku priču. Usporedio je tih godina nastanak HOS-a s Njemačkom koja se ne kiti svojim uniformama iz Drugog svjetskog rata.
_____________piše: Ivan Crnjac I Dnevnik.ba
NDH je bila, kako kaže jedna anegdota, država ušiju i buba švaba. Naime, početkom devedesetih godina u vrijeme masovne nacionalne histerije, u jednom manjem mjestu, isticao se jedan stariji gospodin koji je tvrdio kako će Hrvataka biti maćeha.
Njegovim sugovornicima ta teza je zvučala čudno jer su znali da je isti bio vojnik u Pavelićevoj vojsci i veliki protivnik Jugoslavije, pa su ga pitali što mu se toliko zgadilo. “Kad sam bio u vojsci NDH, bila je tolika neimaština i prljavština da smo uši sa sebe rukama skidali”, objasnio je svoj stav naposljetku.
Država buba švaba
Zaista, NDH u svojoj biti i jest to bila. Država ušiju i švabska bubašvaba. I uz to i zločinačka tvorevina s rasnim zakonima. Sluganska hitlerovsko-musolinijevska kvazidržava na čelu s poremećenim diktatorom u liku i djelu Ante Pavelića za kojeg je i sam Dudo Kvaternik govorio koliko je bešćutan bio, predstavljajući se stranoj javnosti kao umjerenjak koji je bolji od radikalne emigracije, dok je zapravo bio radikalniji od svih emigranata zajedno.
Posebno štetna za Hrvate u BiH
NDH-azija i revizija povijesti posebno je štetna za Hrvate u BiH. Svaki zahtjev za promjenom političke paradigme u BiH i težnjom Hrvata k ravnopravnosti s druga dva naroda iz Sarajeva bude okarakteriziran kao “podjela Bosne” i stvaranje “Velike Hrvatske”, obnova NDH i tsl.
Tako je nedavno i notorni bošnjački političar Emir Suljagić rekao da je Hrvatska “neoustaška banana republika”. Naravno, riječ je bila o Izbornom zakonu u BiH, a iz Sarajeva odmah dođe optužba o fantomskoj obnovi NDH. Zašto je to tako? Zato jer je u kolektivnoj memoriji ostalo zapisano sve ono što se u toj istoj NDH događalo.
Neznanje
Hrvati nisu ustaše, rasisti i gonocidaši sami po sebi. Dio likova koji štuje NDH i njezinu ostavštinu to uglavnom čini u neznanju. I za to dobijaju kontra-efekt prikazujući cijelo društvo kao takvo.
Nedavno je Bljesak.info objavio članak i fotografiju o tome kako su Širokobriježani čestitali rođendan Anti Paveliću. Isti članak je prenešen diljem Balkana u svim vodećim medijima i agencijama. Doslovno. Nekolicina ljudi u neznanju ili osobnoj tragediji koju su proživjeli preko nekog iz obitelji misli da se na taj način to zlo opravdava.
Sindrom “ali” budala
Kad nekome krenete pričati o ustaškim zločinima, moguće da ćete sresti budalu koju je lako prepoznati. Naime, ta budala koristi opravdanja za ono što su ustaše radile: “Jesu oni, to, ali su i partizani ovo, a četnici ono…”
Neka su! Ne bavimo se njima.
Mi se trebamo očistiti od svog ružnog povijesnog nasljeđa. Zato je važno mijenjati imena ulica u Mostaru, zato je važno iskorijeniti sve predrasude o ovom režimu i shvatiti da Hrvati kao društvo ne trebaju biti robovi tog sentimenta. I to nema nikakve veze s Jugoslavijom ili jugoslovenstvom. Naivci nasjednu na priču da su “komunjare” ako se ograde od ustaških zločina. Ništa nije crno i bijelo, odnosno, crveno. Posebno povijest koja je dala toliko velikih Hrvata.
Sindrom ustaštva je politički štetan Hrvatima. Ulica Mile Budaka u Mostaru ili Čapljini je politički štetna. Sama ta činjenica da je to politički štetno nas ne može natjerati da zato prestanemo njegovati to nasljeđe.
Ono što je bitno shvatiti je činjenica da je ustaštvo loše i zlo samo po sebi i zbog toga bi trebali to zlo otklanjati od sebe.
Inače ćemo opet šakom uši skidat sa sebe.
I, ne, nema veze to s tim čiji je djed bio u kojoj vojsci. I moj je pradjed bio u austrougraskoj vojsci, kao i većina ljudi rođenih u to vrijeme, pa nitko ne štuje i ne zaziva Austro-Ugarsku.