Je li Bakir Izetbegović “pročistio redove SDA”, što će reći “očistio žito od kukolja”, ili je, kako to reče jedan od od SDA-ovih odmetnika Senad Šepić, postao lider male stranke, što će reći rasparčao i tako uništio SDA, znat će se već za nešto više od šest mjeseci, kad bi se trebali održati opći parlamentarni i predsjednički izbori u BiH. Rezultati Izetbegovićevog upravljanja najjačom bošnjačkom strankom i suupravljanja državom, čine se, ne idu u prilog tezi kako je riječ o sposobnom stranačkom lideru i državniku. Naprotiv.
__________________piše: Milan Šutalo I Hrvatski Medijski Servis
U troipolgodišnjem vođenju stranke Izetbegović je izgubio četrdeset posto zastupnika u Parlamentu BiH. Time je ne samo prepolovljena parlamentarna snaga SDA, već je i vladajuća koalicija na razini države izgubila sposobnost upravljanja i vođenja države. U normalnim zemljama premijer, u ovom slučaju SDA-ov Denis Zvizdić, vratio bi mandat šefu države ili bi u Parlamentu bio smjenjen. Zbog složenosti sustava u nas se to neće dogoditi. No, jasno je da Vijeće ministara na čijem je čelu Zvizdić već odavno iza sebe nema parlamentarnu većinu za usvajanje bilo kojeg zakona kojeg predloži Parlamentu.
U kratkom razdoblju Izetbegović je uspio potpuno pocjepati SDA i stvoriti tri nove stranke. Dupke ispunjena dvorana Bosanskog kulturnog centra u Tuzli na osnivčakoj skupštini Pokreta demokratske akcije dojučerašnjeg SDA-ovog dopredsjednika Mirsada Kukića ne ostavljaju dojam kako se radi o “marginalcu i kriminalcu” kojeg će SDA lako pobjediti na izborima u Tuzlanskoj regiji.
U Bihaćkoj regiji SDA vlada u samo jednoj općini, a nakon što je izgubila uglednog Krajišnika Senad Šepića, koji se sa bivšim SDA-ovim parlamentarncima Ahmetovićem i Sokolovićem osnovao “Nezavisni blok”, SDA je na dobrom putu da izgubi i to malo vlasti u Unsko-sanskoj županiji.
U Sarajevskom kantonu od SDA se odcjepio njihov kantonalni premijer kojim su se do jučer hvalili – Elmedin Konaković, koji je osnovao stranku “Narod i pravda”.
Zbog pobune Izetbegović je bio prisiljen smjeniti i stranačke čelnike i odbore u Goraždu i Konjicu.
Da birači SDA-ove stranačke odmetnike ne percipiraju kako kukolj kojeg Izetbegović odvaja od SDA-ovog žita pokazali su već prošli lokalni Izbori na kojima su “očišćeni” poput Fuada Kasumovića i Amre Babić kao neovisni kandidati glatko pobijedili kandidate svoje dojučerašnje stranke u Zenici i Visokom.
Osim što je rasturio stranku Izetbegović kao državnik, član Predsjedništva BiH, rasturio je i sva savezništva na unutarnjoj bošnjačkoj i međunacionalnoj sceni, kao i na međunarodnom planu.
SDA nema partnerstvo ni sa jednom bošnjačkom strankom, a Izetbegović ni sa jednim bošnjačkim stranačkim liderom. Stalni sukob s Dodikom, nije uspio učvrstiti savezništvo s Dodikovom oporbom SDS-om i Ivanićem. Naprotiv, pokretanjem revizije tužbe za genocid protiv Srbije, mimo odluke Predsjedništva BiH, iako je znao da Sakib Softić nema ovlaštenje da zastupa BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, ušao je u bitku za koju je unaprijed znao da će ju izgubiti. Time je okrenuo protiv sebe Ivanića i SDS, ali i zaradio etiketu “lažljivca” i izgubio povjerenje drugih bošnjačkim stranačkih lidera.
Izetbegović je izigrao i dogovor s Čovićem o promjenama Izbornog zakona kojim bi se Hrvatima osiguralo da mogu izabrati člana Predsjedništva BiH i popuniti hrvatski klub Doma naroda, ali i oko izbornih pravila za Mostar. Zaključci jučerašnje programske konvencije njegove stranke, koje kao da su pisali Šefik Džaferović i Emmir Suljagić svjedoče kako SDA pod Izetbegovićevim vodstvom ne samo da ne želi realaksirati odnose sa Hrvatima, već ih želi dodatno zaoštriti, ustrajavajući na politici, opstruiranja provedbe presude Ustavnog suda BiH, i hegemonije nad Hrvatima u Federaciji BiH. Takva politika, suprotno uvjerenjima SDA nije politika obrane i integracije BiH, već politika dezintegracije, razaranja i rasturanja Bosne i Hercegovine.
Bakir se za tri i pol godine vladavine uspio zavaditi i sa zapadnim i sa istočnim susjedima. Politikom umjetnog stvaranja problema oko Pelješkog mosta neprestano je generirao konflikte BiH s Hrvatskom, a poprilično je razočarao i Vučića odbjajenjem dogovora o granici sa Srbijom.
Na međunarodnom planu, Izetbegović osim turskog predsjednika Erdogana, koji je u sve lošijim odnosima i s Europom i s Amerikom, nema saveznika. Jačanjem savezništva s Erdoganom može rezultirati samo dodatnom izolacijom Izetbegovića na međunarodnom sceni.
Čime se onda Izetbegović može pohvaliti na kraju četverogodišnjeg mandata? Obećao je izgradnju Hidroelektrane Vranduk, novog bloka Termoelektrane Tuzla… Ništa od toga nije izgrađeno. Za četiri godine napravljeno je manje od 10 kilometara autoceste.
Glavni Izetbegovićev adut je 37.000 novouposlenih za četiri godine, no pitanje je koliko u toj cifri ima novotvorenih radnih mjesta, a koliko je onih koji su kao rezultat djelovanja inspekcija prevedeni iz sive u legalnu ekonomiju.BiH je i dalje jedna od zemalja s najvećim brojem nezaposlenih u svijetu, najsiromašnija i najkorumpiranija zemlja.
A napredak na europskom putu? To je sve samo ne Izetbegovićeva zasluga.
Kad se sve sabere i oduzme, cinici bi rekli kako je Izetbegović uistinu uspješan- uspio je rasturiti SDA, nastavlja rasturati BiH, a uspio je ojačati i one koje je planirao oslabiti Čovića i Dodika.
wpDiscuz