
U tišini vatikanskih hodnika, bez pompe i reflektora, dogodio se susret koji označava kraj jedne epohe.
Papa Franjo, simbol autentične kršćanske skromnosti i borac za dostojanstvo siromašnih još iz dana pod argentinskom diktaturom, primio je u privatnu audijenciju američkog potpredsjednika JD Vancea, čovjeka koji danas simbolizira povratak kršćanske politike u Sjedinjene Američke Države.
Susret je, kako javlja Sveta Stolica, trajao nekoliko minuta, a održan je povodom Uskrsa.
Ipak, poruka koju šalje nadilazi kalendar. Ova tiha razmjena “dobrih želja” zapravo je razmjena epoha – iz ere bezbožnog globalizma u eru povratka ljudskosti i Boga u politiku.
Bidenova Amerika – kraj jedne obmane
Godinama je američka administracija, osobito pod predsjednikom Bidenom, instrumentalizirala kršćanske vrijednosti kako bi pokrivala imperijalne pothvate, napade na suverenitet nacija, agresivne programe “demokratizacije” i istodobno gušenje vjerskih sloboda diljem svijeta.
Kršćanstvo je, u Bidenovoj eri, bilo reducirano na PR etiketu, a vjernici svedeni na “glasačke baze” koje se mogu aktivirati kad zatreba za ratove, sankcije ili ideološke intervencije. Tijekom tog razdoblja, rijetko se čuo glas iz Vatikana koji bi jasno rekao “Dosta”. Ali Papa Franjo se nikada nije bojao takvih tišina.
Franjo i Vance – dvije strane iste istine
U JD Vanceu, čovjeku koji danas vodi američku unutarnju i vanjsku politiku uz predsjednika Trumpa, Franjo nije susreo neprijatelja, već duhovnog sugovornika. Njih dvojica, iako iz različitih kulturnih i povijesnih konteksta, dijele razumijevanje potrebe za povratkom politike čovjeku – ne bankama, agendama, ili centrima moći.
Franjo, koji je još kao kardinal u Buenos Airesu izlazio na ulice kako bi branio obespravljene od neoliberalnog režima, danas pruža ruku onima koji – poput Vancea – zagovaraju kršćanski realizam u politici.
Nova etapa odnosa Crkve i Amerike
Dok se na Zapadu još šokirano preračunavaju izborni modeli i spekulira o “Trumpovu povratku”, Vatikan više ne gubi vrijeme. Papa ne kalkulira s PR-om, već čita duh vremena. I taj duh je, nakon godina lutanja, ponovno kršćanski, suverenistički i dostojanstven.
Ovo nije bio samo uskršnji susret. Svjedočimo smjeni paradigmi.
Papa Franjo nikada nije bio papa establišmenta. I sada, kada svijet klizi prema novoj arhitekturi moći, on ne pruža otpor, već pruža ruku – onima koji ne žele religiju kao alat politike, već kao duhovni temelj za obnovu naroda i čovjeka. Poslije Bidenove Amerike, svijet ponovno miriše na slobodu. Na vjeru. Na Uskrs.