U usporedbi s novim vijestima koje kažu da su kirurzi iz centra Maryland Medical Centre u američkom Baltimoreu uspavali čovjeka, odnosno stavili ga u stanje hibernacije ili zimskog sna kako bi mu spasili život, ta dva postignuća su – ravna nuli.
Ne postoje detalji o pacijentu, no poznato je da je stigao u bolnicu, a srce mu nije kucalo, jer je izgubio gotovo polovicu krvi. Kako prenosi Daily Mail, ovakva stanja mogu se povezati s ozlijedom iz vatrenog oružja, s obzirom da je Baltimore poznat po nasilju.
Liječnici su operirali traumu, u vrlo kratkom roku, kako bi spasili život žrtvi. Kada čovjek ima normalnu temperaturu tijela oko 37°C, može preživjeti pet minuta bez otkucaja srca koje pumpa kisik u ostatak tijela. Nakon toga, oštećenja mozga su nepovratna, a samo pet posto pacijenata preživi.
U ovom slučaju, tijelo žrtve ohladili su na oko 10-15°C, zamjenjivši krv ledenom fiziološkom otopinom, što je zaustavilo aktivnosti mozga i sve kemijske reakcije u stanicama tijela, a kirurzima dalo oko dva sata da žrtvi pokušaju spasiti život i saniraju rane. Nije otkriveno je li osoba preživjela, ali profesor Samuel Tisherman i njegov tim, planiraju provesti još testiranja i konačne rezultate objaviti krajem sljedeće godine.
U ekskluzivnom intervjuu za magazin New Scientist, profesor je otkrio kako je bilo nerealno vidjeti nekoga tko pleše između života i smrti…
No, ovakve tehnike mogle bi postati uobičajene. Smanjivanje temperature na ekstremno niske razine, gotovo potpuno gasi metabolizam. Sve je zapravo inspirirano fantastičnim pričama preživljavanja, gdje su i djeca, ali i odrasli bili klinički mrtvi satima i preživjeli jer su im temperature tijela bile spuštene na vrlo niske razine.
Primjerice, radiloginja Anna Bagenholm, 1999. godine na skijanju u Norveškoj u nesreći je ostala zarobljena ispod leda. Nakon 40 minuta, srce joj je prestalo kucati. Njeni su je prijatelji uspjeli izbaviti ispod leda, a timu za hitnu pomoć trebalo je 90 minuta da stignu. Kada je došla u bolnicu, srce joj nije kucalo već dva sata, ali ekstremna hladnoća sačuvala je njeno tijelo od fatalnih posljedica. Zapravo njeno je tijelo bilo u stanju u kojem vitalni procesi ne funkcioniraju, ali stanje – nije smrt. Znači, isto kao i kad je riječ o hibernaciji kod životinja. Nakon četiri i pol sata, tijelo joj se ugrijalo, srce počelo kucati i nakon nekog vremena oporavila se.
Njena priča liječnike je navela da razmisle o tehnici koja se sada naziva “terapijska hipotermija” ili “inducirana hipotermija”. Ovom tehnikom pomaže se ljudima koji su doživjeli srčani udar, kap, ili čak novorođenčadi koja se rodila s manjkom kisika. Hlade se na ekstremne temperature kako bi im se usporilo propadanje stanica dok im se pruža pomoć.
Profesor Tisherman ispričao je za Daily Mail slučaj koji ga je potaknuo da intenzivnije razmišlja o toj tehnici. “Jedan mi je mladić došao u bolnicu upucan. Minutu prije toga bio je živ i zdrav… Da smo imali više vremena spasili bi ga.”
Osim što bi ova tehnika hibernacije kirurzima dala više vremena za operaciju, ekstremno niske temperature, tvrde stručnjaci, jednoga bi dana mogle pomoći i u borbi s rakom. Radijacija i zračenje manje bi oštetili zdravo tkivo u tijelu, a ubilo kancerogene stanice.
Talijanski profesor i svjetski poznati stručnjak za radioterapiju rekao je kako je to budućnost liječenja raka. “Probudili bismo pacijente i bili bi zdravi. To nam je ambicija.”
Protiv Alzheimera i demencije
Naravno, inducirana hipotermija je opasna, moguće da uništava vitalne stanice u tijelu i zapravo remeti prirodno obnavljanje, odnosno oporavak. No, kažu stručnjaci, dobro smo “opremljeni” da se protiv toga možemo boriti. Istraživanja malenih lemura koji žive na Madgaskaru, a čovjeku su najbliži genetski srodnik koji hibernira, pokazala su da u vrijeme hibernacije koja traje do osam mjeseci, njihovi otkucaji srca padaju sa 180 na samo četiri u minuti. Temepratura tijela, koja im je u prosjeku 36°C, pada na pet!
Sheena Faherty, biologinja sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini kaže da su oni zapravo tada – mrtvi. Pošto životinje i ljudi dijele 97 posto gena, odnosno tzv. “genetskog make up-a”, već imamo mehanizme s kojima bi nam hibernacija trebala biti moguća. Ipak, stručnjaci kažu da ako ljudi provedu samo pola godine hibernirajući, odnosno u nekom nekativnom stanju bez hrane, uriniranja i izbacivanja izmeta, moguće je da bi im srce prestalo raditi, razvili bi trombozu, ozljede organa, trovanje krvi i slično. Medvjedi su na primjer riješili sve te stvari koje bi ljudima stvarali probleme. To bi se trebalo moći primijeniti i na ljude.
Neuroznanstvenici s Cambridgea i Leicestera otkrili su da životinje koje spavaju zimski san, imaju jedan trik koji bi riješio dvije “kuge” starenja kod ljudi.
Primjerice, miševi imaju sigurnosni mehanizam koji se “pali” kada im se temperatura tijela smanji, što smanjuje mogućnost propadanja moždanih stanica, a to se može povezati s Alzheimerom i demencijom. Znanstvenici tvrde kako bi mogli iskopirati taj sigurnosni mehanizam i pronaći lijek za ove bolesti.
Zimski san ili hibernacija, može nam pomoći i kod putovanja na udaljene planete, poput Marsa. U Rusiji je provedeno istraživanje u kojem je sedam osoba zatvoreno u kapsulu nalik na onu s kojom bi putovali u svemir, i tamo su trebali provesti 110 dana. Nakon mjesec dana dvojica Rusa su se potukli, onda je liječnik iz Kanade seksualno napadnut… Kako bi izbjegli takve probleme, NASA-ini znanstvenici razmišljali su o tome da astronaute stave u stanje hibernacije dok ne stignu na lokaciju.
wpDiscuz