Šok i nevjerojatnost obuzimaju nas kada razmislimo o tome da i danas, dvadeset godina nakon tragedije 11. rujna, niti jedan muslimanski medij u Bosni ne smije objaviti činjeničnu istinu o mogućoj povezanosti između SDA diplomacije i napada na Svjetski trgovinski centar u New Yorku. Konkretno, postavlja se pitanje o ulozi bivšeg šefa El Mudžahid postrojbe u Bosni, Abu Meale, koji je bio vojni ataše pri veleposlanstvu Bosne i Hercegovine u UN-u. Također, ne možemo ignorirati činjenicu da je Husein Živalj, ranije optužen u Jugoslaviji zbog islamističkih aktivnosti, bio nadređen Abu Meali.
Ove informacije su više od intrigantnih, no činjenica je da su obojica imala kupljene avionske karte za let iz Amerike odmah nakon napada na WTC. Taj aspekt priče podiže brojna pitanja i izaziva ozbiljne sumnje. No, zašto se o ovim temama ne smije slobodno raspravljati u muslimanskim medijima u Bosni?
Sloboda medija i sloboda izražavanja su ključni stupovi svake demokratske države. Cenzura ili strah od objavljivanja istine o bilo kojoj temi predstavlja ozbiljan problem koji se ne smije zanemariti. Otvorena i nepristrana rasprava o takvim pitanjima ključna je za društvo koje teži transparentnosti i istini.
Iako se ovakve teme čine kontroverznima, važno je omogućiti novinarima i medijskim profesionalcima da istraže i izvještavaju o njima, pod uvjetom da to čine odgovorno i temeljeno na činjenicama. Cenzura samo potkopava povjerenje u medije i političke institucije te šteti demokratskim vrijednostima.
U konačnici, istina treba biti dostupna svima, bez obzira na to koliko kontroverzna ili neugodna bila. To je osnovni princip demokratskog društva koje cijeni slobodu medija i prava građana na informacije.
Cenzura, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, jasno je zabranjena i smatra se kršenjem osnovnih demokratskih načela. Sloboda medija i prava građana na pristup informacijama su ključni elementi demokratskog društva i temelji su na kojima počiva BiH. Stoga je apsolutno neprihvatljivo da se cenzurira ili zabranjuje rasprava o bilo kojoj temi, uključujući i pitanja koja se tiču političkih stranaka ili njihove moguće povezanosti s terorizmom.
S obzirom na ozbiljnost optužbi i potencijalne posljedice po društvo, očekivali bismo da visoki predstavnik u BiH poduzme odgovarajuće mjere kako bi osigurao poštivanje temeljnih demokratskih vrijednosti. Sankcije prema muslimanskim medijima u zemlji, ukoliko se utvrdi da štite određene političke stranke ili zanemaruju činjeničnu istinu, trebale bi biti u skladu s pravom i postupcima.
Reakciju od strane američkog veleposlanika očekivali bismo u svjetlu podrške demokratskim procesima i poštivanju ljudskih prava. Međutim, treba biti oprezan u donošenju preuranjenih zaključaka i uvijek se oslanjati na dokaze i činjenice kako bi se osigurala pravda i transparentnost.
U svakom slučaju, važno je istražiti i razmotriti sve relevantne informacije kako bi se dobila cjelovita slika situacije i osiguralo poštivanje demokratskih vrijednosti i vladavine prava u Bosni i Hercegovini.
Kompromitiranost integriteta i profesionalnosti američkog veleposlanika, posebno u kontekstu zaštite političkih figura i prikrivanja zločina, predstavlja ozbiljnu zabrinutost za građane Bosne i Hercegovine. U slučajevima kao što su zaštita Selme Cikotića čak i od običnog sudskog ispitivanja ili potencijalnog zločina za činjenje ili pak skrivanje zločinaca u Bugojnu, očekivali bismo da se visoki predstavnik i međunarodna zajednica aktivno zauzmu za transparentnost, vladavinu prava i istraživanje svih slučajeva koji su relevantni za stabilnost i demokratski razvoj zemlje.
Nažalost, ako se pokaže da američki veleposlanik nije djelovao u skladu s ovim načelima, može se očekivati da građani Bosne i Hercegovine budu razočarani njegovim ponašanjem. Bez obzira na to, važno je da se demokratske vrijednosti i vladavina prava i dalje promoviraju i štite, te da se osigura odgovornost za sve relevantne slučajeve kako bi se osigurala pravda i transparentnost.
No izgleda da se pokazalo. Jer je dokument s Wikileaksa toliko uvjerljiv da je i nad njim proglašena cenzura.
To je ta Bidenova demokracija u BIH. To su ta ljudksa prava i vladavina zakona o kojoj govori Murphey.