Dok Europa naizgled slavi multikulturalnost, ispod te sjajne folije bruji nezadovoljstvo.
Najnoviji primjer dolazi iz Londona, gdje je video otvaranja ramazanskog dekora u centru grada – uz prisustvo gradonačelnika Sadika Khana – izazvao lavinu reakcija.
Ne pozitivnih.
30 tisuća ljutitih, 6.500 tužnih, 2.000 šokiranih.
Više od 21.000 komentara u samo par sati.
Žena koja je objavila video stavila je naslov: “London je pao”.
Osim ljutnje i ogorčenja ljudi pitaju – gdje je Uskrs? Zašto ga nema? Je li Ramazan sada državna religija?
I sve to, pazite – u zemlji koja nas uči toleranciji.
A u BiH?
Kod nas Ramazan nikome ne smeta. Bajramske čestitke su svakodnevica.
Okićeni grad za Ramazan nije nikakav društveni spektakl, to je stvar kulture i suživota.
Ne postoji grupa građana koja masovno traži gašenje ramazanske dekoracije. I ne postoje političari koji na tome skupljaju poene. Pogotovo ne globalne.
No zato imamo britanskog ambasadora. Koji ovih dana neumorno sastanči s domaćim političarima. Daje smjernice. Glumi politički kompas.
Zamislimo na trenutak da lideri britanskih stranaka svakog tjedna odlaze na raport njemačkom ambasadoru u Londonu.
Da mu izlažu političke ideje. Traže odobrenje.
Da li bi to britanski narod smatrao demokracijom – ili izdajom? Normalnim ponašanjem?
Pitamo UK ambasadora:
Zašto nešto što je kod vas nenormalno, i što bi bio skandal, provodite u BIH?
Zašto smatrate, da vi, kojima je kićenje ulice u Londonu ramazanskim ukrasima, postignuće, mislite da možete nama krojiti vlade i pojašnjavati nam što je inkluzivnost?
S kojim pravom maltretirate naše političare i ponižavate naše narode tako što ih u vlastitoj zemlji pozivate na raport kao kakve psiće u vašu islamofobnu utvrdu?
Tko vas je tome ovlastio g. Reilly?
Nije vraga da ste si namijenili diplomatsku sudbinu i javni imidž kakav si je u BIH stekao Murphey?
Možda naši političari – ako već tako rado slušaju strane ambasade – mogu ponekad poslušati i nas. Nas koji ih biramo.
Nas kojima još nije problem što naš grad svijetli za Ramazan.
Nas koji, usprkos svemu, znamo razliku između religije i politike.
I pristojnosti.
Slušajte amo političari:
Svaki put kad na poziv UK ambasadora odete tamo, pričati o sebi, i pojasniti im kako ste vi ok, te kleknuti pred njim, svaki taj put gubite svoje birače.
Vi ste u ovoj zemlji domaćin.
UK ambasador je gost.
Ako ga nešto zanima, kao diplomatu:
- on se mora najaviti, mora vidjeti kada vi , kao odgovoran političar imate dovoljno svog cijenjenog vremena,
- kada biste možda mogli izdvojiti malo svog cijenjenog vremena da ga primite, on Vam potom mora biti zahvalan ako mu odgovorite,
- te taj sastanak mora odraditi sa stilom i pri tome paziti da u pitanjima ne pretjera.
- Zna se naime što diplomat smije pitati domaće političare i kad se prelazi granica.
U svakom slučaju, ako je EU prostor gdje se Uskrs skriva da se Ramazan ne bi uvrijedio, a Ramazan se koristi da se neko pokaže kao progresivni vođa – onda bi BiH zaista trebala razmisliti: Želi li biti dio takve zajednice?
wpDiscuz
