Dino Konaković, ministar, propovjednik i samozvani eksponent sarajevskog morala, jučer je – valjda u zanosu uskrslog bošnjačkog samoprijegora – sam sebi ukrao krunu trnja i razapeo se na križ bosanskohercegovačkog licemjerja. Optužujući nevjerne, sve koji su posumnjali u merhametluk i milosrđe Metropole.
U pokušaju da obrani Sarajevo od „antisemitskih“ optužbi, istovremeno je raskrinkao ključne mitove bošnjačke opsadnopolitičke ikonografije i otvorio pitanje nepresuđenog ratnog zločina u Grabovi i. I to nehotično, iz usta samog ministra.
U tom njegovom teatralnom govoru, dok trlja prašinu sa svetog duha Sarajeva, Dino je – i ne znajući – javnosti otkrio da Sarajevo nije bio nikakav grad pod opsadom. Ne.
Bio je to slobodni poligon iz kojeg su, prema njegovim riječima, „jedinice izlazile u Mostar“ da pomognu braći. Jedna takva je, kako priznaje, napravila belaj u Grabovici. Ubijeno je 33 civila, među njima djeca.
„Pašalić i Đulić“, kaže Konaković, „odmah su im otkazali povjerenje i vratili ih u Sarajevo.“ Znači – ne samo da su jedinice mogle slobodno iz Sarajeva izaći i vratiti se, već znamo i tko ih je slao. I tko ih je povukao. Pašalić i Đulić. A kome je Pašalić skupa s Đulićem pisao pismo da im treba pojačanje? Teti sa šaltera? Teško. Nekome tko je bio vrlo visoko. I tko ih je poslao.
Dakle: zapovjedna odgovornost
A sad – neka Tužiteljstvo BiH konačno otvori istragu. Ne zbog revizije, već zato što su se ključni akteri sami oglasili. Pašalić je mrtav – neki kažu da nije prirodno preminuo. I da je morao preminuti jer je puno znao. Recimo baš o nalogodavcu Grabovice.
Ali Sejo Đulić je živ. Godinama pere obraz Bošnjacima jednom predstavom, „Uspavanka za Mladenku“, u trošnoj dvorani, izvan svih institucionalnih tokova bošnjačke kulturne politike. Toliko o tome koliko je Bošnjaštvo ponosno na njega.
Dok je u istočnom Mostaru marginaliziran, u Zapadnom Mostaru, tamo gdje je Mladenka Zadro rođena i zaklana, nema ni spomena o njegovoj predstavi. Hrvati mu iz nekog razloga ne vjeruju. Mi smo pozivali općine s hrvatskom većinom da ugoste Đulića i predstavu mu. Ali ne vjeruju mu. Zašto? Neki misle da tom predstavom šalje poruku SDA. “Ne dirajte me. Sve znam. Sve sam napisao i ostavio kod notara u slučaju moje čudnovate smrti. Ne mislim završiti kao Pašalić. ” Vjerujete li u ovu teoriju zavjere? Mi nismo vjerovali. No nakon Konakovićevog istupa sada nam je vjerodostojnija.
“Muzej rata i genocida” – u Istčnom, vodi ga Safet, alfa i omega pola Mostara – bilježi samo bošnjačke žrtve. Grabovica? Nema je. Mladenka? Nije uvrštena. Kriva krv. Hrvatska. To ne ide u bosanske muzeje. Po Hercegovini.
Konaković – bošnjački Isus – pere obraz ne samo Pašaliću, izgleda i Đuliću, već i Patkoviću i njegovim obožavateljima. Lažna sveta voda prelijeva se preko govornica, dok mase koje skandiraju Hamasu i pale izraelske zastave tapšu ministra po ramenu. Konaković je bio SDA-ovac. Nije pao s Marsa. Dobro zna čije ruke miri, i čiji nož pere.
Govori o toleranciji Sarajeva, dok dan kada je Armija BiH u Vitezu ubila osmero hrvatske djece prolazi bez riječi. 10. lipnja. Tišina. Cenzura na FTV-u. Tišina na vrtuljku, tišina u štampi, tišina među „građanskim snagama“.
Konaković se još usuđuje tvrditi da se sinagoge u Sarajevu nisu rušile. Laže. Sarajevo je – valja to znati – jedina europska metropola u kojoj je sinagoga srušena prije ulaska Hitlerovih trupa. Židovi su nestajali još dok se Nacisti nisu pojavili. U znak dobrodošlice, rekli bi neki.
Rabinima, hvala.
Jer dok se čitava javnost zgraža nad progonima europskih rabina u Sarajevu, nesvjesno su otvorili i ono što je godinama bilo potisnuto – sjećanje na pogaženu Grabovicu. Tužiteljstvo sada ima ime. Sejo Đulić. Živ je. Zdrav je. I dužan je odgovor. I to ne samo zbog Mladenke. Nego i zbog istine.
A ti, Dino, nastavi glumiti Mesiju. Jer dobro ti ide. Radiš korisne stvari za pomirbu.
Upravo si demistificirao dvije SDA laži:
- Tvrdiš da Sarajevo 1993 nije bio grad pod opsadom, SDA tvrdi suprotno
- Tvrdiš da ti je poznato na čiji poziv su koljači stigli u Grabovicu, SDA se branila da to nitko ne zna.
Od srca ti hvala Isuse Bošnjački.
Tužiteljstvo je do sada tvrdilo da se ne zna tko ih je poslao. No sada znamo tko ih je zazvao.
Pošto je Đulić jedan od dvojice koji su ih zazvali mora se sjećati kome je Pašalić pisao da mu se osigura pojačanje. Ako se taj čovjek zvao Alija, onda je sve jasno.
Jasno je da se prvi slučaj genocida u BIH prešućuje jer je upravo Alija odobrio tu jedinicu koja bi u svakom normalnom društvu morala biti u ludari a ne na terenu.
I jasno je podmetanje Haliloviću, ubojstvo supruge mu i sve ostalo što je slijedilo poslije toga.
Dino ti nisi Isus. Ti si samo politički tapetar – malo prefarbaš krvlju zamazane zidove, malo pokriješ nečije zločine zastavom mira. Sarajevo možda nije pod opsadom. Ali istina jeste.
Ali furaj se da jesi. Dobro radiš dok se na to furaš.
Policijo, ispitaj Đulića!
/POSKOK/
wpDiscuz
