Pod vedrim hercegovačkim nebom, ispod vinograda koji pamte sunce i kišu, i ljudi koji u toj zemlji traže nadu i život, sinoć se u Međugorju okupilo more ljudi da proslave ono što, kako kažu, jedino ostaje – vino. Deveti po redu BLAŽ Enology eno-gastro performans još jednom je pokazao snagu Hercegovine, zemlje koja u sebi nosi priče, tuge, radosti, i vino koje spaja sve te emocije u čaši blatine ili žilavke.
“Sve mode prolaze, jedino vino ostaje.” Koliko istine ima u tim riječima? Jer u svijetu gdje se sve mijenja brže nego što stignemo shvatiti, gdje se svakodnevno susrećemo s neizvjesnošću, jedino što nam preostaje jest to bogatstvo u čaši, taj trenutak kad okusimo zemlju, sunce, ruke onih koji su sve svoje uložili da nam daju nešto trajno, nešto što se ne može zaboraviti.
Andrija Vasilj, predsjednik udruge vinara BLAŽ Enology, s ponosom je govorio o tome kako ovaj događaj potvrđuje ono što mi ovdje već dugo znamo – Hercegovina je vinska regija. Njene sorte vina, blatina i žilavka, postale su simbol ovog kraja, i više od toga – postale su priča o ljudima koji su ih stvarali.
Brojne vinarije, uključujući Podrum Begić, Vinariju Brkić, Vino Milas i mnoge druge, donijele su svoje najbolje boce, dok su se posjetitelji prepuštali mirisima i okusima koji pričaju o tradiciji, povijesti i ljubavi prema zemlji. Tu su bili i gosti iz Hrvatske, vinarija Galić, jer vino ne poznaje granice, ono je most između ljudi, priča koja se širi i veže sve nas.
Naravno, tu je bila i hrana. Chef Danijel Biokšić i restoran La Casa, zajedno s učenicima Srednje škole fra Slavko Barbarić, dali su ono najbolje od hercegovačke kuhinje – jer vino bez hrane je kao ljubav bez strasti.
U trenutku kad je Hrvatski vinski stručnjak Tomo Jakopović pohvalio napredak hercegovačkog vinarstva, svi smo osjetili ponos. Vino ovdje nije samo piće. Ono je spona, ono je identitet, ono je sve ono što nosimo u sebi – od kamena do sunca, od patnje do radosti.
Manifestacija je otvorena riječima Borjane Krišto, koja je istaknula važnost ovog događaja za Hercegovinu, Bosnu i Hercegovinu, i sve one koji ovdje traže nešto više – možda samo trenutak zaustavljen u čaši vina.
I tako, dok su u zraku ostali mirisi vina i hrane, svi smo otišli kući s istom mišlju – sve prolazi, ali vino… vino ostaje.